KLAUN boje bombona i još jedan glumac koji je pisao povijest, i to u njenim raznim fazama. Od Starog Hollywooda do Davida Lyncha i suvremenog vrtloga hiperprodukcije, od platna do malih ekrana, od uspjeha do stagnacije, uzduž i poprijeko je šišao Dean Stockwell, prošao sve i vidio sve za svojih nevjerojatnih sedam desetljeća filmske karijere prije smrti koja se odigrala prošle godine.

Počeo je glumiti kao dijete sredinom četrdesetih kada je s devet godina debitirao kod Raoula Walsha u filmu Truba se čuje u ponoć, a u narednim godinama slovio je za jednog od najprominentnijih klinaca u američkoj kinematografiji. 

Među filmovima u kojima se našao bili su Džentlmenski sporazum, gdje je imao nemalu ulogu pored Gregoryja Pecka, Johna Garfielda i Dorothy McGuire, kao i Dječak sa zelenom kosom, prvijenac Josepha Loseyja. U njemu je Stockwell već bio samostalna glavna rola i čistim dječačkim talentom i dopadljivošću odradio je dobar posao.

Za većinu dječjih zvijezda pad slijedi čim dobiju prve dlake, ali kod njega je bio odgođen jer su mu i dvadesete bile izuzetno uspješan period.

To je prije svega period kad je snimio Compulsion, Sinove i ljubavnike, kao i Long day's journey into night po Eugeneu O'Neallu, a u režiji Sidneyja Lumeta. Jako dobra adaptacija, vodeća glumačka četvorka izuzetna (Ralph Richardson, Katharine Hepburn, Jason Robards i on), a Dean je osvojio i nagradu u Cannesu za svoj dio.

Sušno doba

To je bio početak šezdesetih, a poslije je uslijedilo sušno doba od dvadesetak godina gotovo bez ikakvog značajnog naslova. Razmišljao je i o povlačenju iz filmske glume, ali srećom ga je Harry Dean Stanton nagovorio da to ipak ne uradi i da bude s njim u Wendersovom filmu Paris, Texas. 

Prihvatio je i to je odluka koja ga je vratila na mapu. Uslijedili su Lynch i Dune, potom i Blue velvet, gdje je senzitivan i brutalan u isto vrijeme, teško prepoznatljiv i s glumom koja je zahtijevala najprestižnija priznanja.

Također, jedini je izgovorio "fuck" pored Dennisa Hoppera i prije svega tu je imao nezaboravan performans uz Orbisonovu pjesmu In dreams. Otuda i klaun boje bombona, teško je bilo ne ostati povezan i kasnije s tom posve čudnom sintagmom iz pjesme...

Živjeti i umrijeti u LA-u, Policajac s Beverly Hillsa 2, Udana za mafiju (nominacija za Oscara), Predsjednički avion, The Rainmaker, remake Manchurijskog kandidata te serije Quantum leap, Battlestar Galactica - sve se to dogodilo u osamdesetima i nakon njih, tako da je Stockwell i u starim danima iznova dokazivao klasu koju je najavio još kao momčić. 

Od debija 1945. do penzije 2015. stoji 70 (da, da, 70) godina rada, preko 200 uloga, dvoznamenkast broj i priznanja i nominacija, njegov život obogaćen filmom i film obogaćen njegovim životom, a sve kroz teško spojiva vremena kojima je malo što osim imena i prezimena Dean Stockwell zajednički čimbenik. Impresivno.