ERA NOVOG Hollywooda predstavlja jedno od najvažnijih razdoblja u povijesti kinematografije, jer je označila revitalizaciju filmske industrije koju su u velikoj mjeri donijeli mladi, ambiciozni filmaši koji su pomaknuli granice tradicionalnog snimanja filmova.

Prema StudioBinderu, pokret je trajao od sredine 1960-ih do ranih 1980-ih, a karakterizirala ga je generacija redatelja koji su unijeli odvažne nove vizije u svoj rad, što je rezultiralo filmovima koji su gurnuli holivudsku kinematografiju na novi teritorij. Među ovom skupinom redatelja bili su George Lucas, Steven Spielberg, Martin Scorsese, Francis Ford Coppola i Michael Cimino.

Cimino je fascinantan redatelj u pokretu Novog Hollywooda. Prvo se etablirao kao scenarist kada je napisao scenarij za nastavak Dirty Harryja iz 1973., Magnum Force, nakon čega je napisao i režirao još jedan film s Clintom Eastwoodom, Thunderbolt and Lightfoot iz 1974.

Međutim, Cimino je postao veliko ime u filmskoj industriji tek nakon vrlo hvaljenog The Deer Huntera iz 1978. godine. Film je bio komercijalni uspjeh i osvojio je pet Oscara, uključujući one za najbolji film i najbolju režiju. Činilo se da će Cimino postati jedan od najvećih redatelja koji je izašao iz ere Novog Hollywooda, ali njegov sljedeći film će rezultirati krajem čitavog pokreta.

Produkcijski pakao

Kako piše The Ringer, uspjeh The Deer Huntera kod kritike i publike rezultirao je time da je Cimino dobio otvorene ruke da radi što god želi za svoj sljedeći projekt, pod nazivom Heaven's Gate. Film je bio grandiozni vestern čija se radnja odvijala tijekom rata u okrugu Johnson u kasnim 1800-tima, bilježeći sukob između europskih imigranata i pohlepnih zemljoposjednika.

Ali prije nego što su kamere uopće počele snimati, Heaven's Gate je zabrinuo producente jer je Cimino odbio angažirati ijednog od tadašnjih najboljih glumaca za projekt. No, to je bio najmanji problem.

Ono što je moglo postati dirljivo epsko djelo bilo je pokvareno Ciminovom megalomanijom i arogancijom, zbog kojih se prepuštao vrsti hirova koji bi čak i najpopustljivijeg voditelja studija učinili nervoznim. Prema The Ringeru, raskošni setovi su izgrađeni, srušeni, a zatim ponovno izgrađeni prema Ciminovoj viziji koja se stalno mijenjala.

Snimio je bezbroj kadrova, izmorio glumce i ekipu, a film je stalno prelazio budžet i kasnio s rasporedom, toliko da je glumac John Hurt imao dovoljno vremena da napusti produkciju i snimi The Elephant Man redatelja Davida Lyncha, a zatim se vrati na set Heaven's Gatea kako bi snimio svoje scene. Cimino je čak odbio dopustiti producentima da vide snimke filma i odbio je njihove bilješke.

Kraj ere novog Hollywooda

Heaven's Gate je trebao izaći 1979. godine, no budući da je stalno kasnio s rasporedom, u kina je stigao tek godinu dana nakon prvobitno planiranog datuma. Film je bio veliki financijski neuspjeh, a s navodnim proračunom od 44 milijuna dolara, zaradio je manje od 4 milijuna dolara.

Bio je promašaj i kod kritičara, koji su hvalili film zbog njegovih prekrasnih kadrova dok su ismijavali gotovo sve ostalo. Još gore su bile priče o Ciminovim ekstremnim zahtjevima tijekom dugotrajne i skupe produkcije. Duljina je također bila problem - Heaven's Gate je trajao više od tri i pol sata, zbog čega je osrednji film djelovao još gore.

Dok je razdoblje kasnih 1970-ih imalo svoje novoholivudske redatelje koji su oduševljavali publiku, poput Stevena Spielberga i  Martina Scorsesea, upravo je Heaven's Gate pokazao da su glavni studiji postali previše popustljivi u dopuštanju talentiranim mladim redateljima da preuzmu potpunu kontrolu nad svojim filmovima.

Studiji su nakon toga naučili lekciju i vratili kreativnu kontrolu koju su predali nadobudnim autorima. 80-e, iako su dale neke od omiljenih filmova novoholivudskih redatelja, bile su vrijeme koje su uvelike obilježili sjajni filmovi prilagođeni publici koji su manje riskirali, ali su imali veću vjerojatnost da će ostvariti profit, čime je zapravo okončana novoholivudska era snimanja filmova.