AKO ZANEMARIMO male i ne odveć važne uloge u Marvelovim filmovima "Thor: Ljubav i grom" i "Kraven the Hunter" te onu u "Mumiji", posljednji holivudski blockbuster s Russellom Croweom u glavnoj ulozi je biblijski spektakl "Noa" iz 2014. godine.

Nakon njega glumio je i u vrlo dobrom krimiću "Dobri momci" ("The Nice Guys", a ne "Goodfellas") koji nije polučio uspjeh u kinima te u odličnoj TV seriji "Najjači glas", no pregled njegovih recentnih uloga pokazuje kako je Russell Crowe ušao u sasvim novu, blago silaznu fazu karijere. 

Svjestan vlastitih godina i izgleda, više ne inzistira na glavnim rolama u blockbusterima, maknuo se iz Hollywooda, živi ležernijim životom, većinu vremena provodi u Australiji, svira s bendom, režira vlastite filmove ("The Water Diviner", "Poker Face") te po tko zna kojem principu bira uloge u kojima će nastupiti. Od glavnog postao je karakterni glumac.

U filmovima kao što je "Nuremberg" to funkcionira sjajno, Crowe je glumački bolji nego ikad, no odmak od holivudskog mainstreama neminovno vodi i prema angažmanu u B produkcijama za koje nikad nije sigurno kako će uspjeti. Jedan od takvih filmova je "Izlaz iz igre" ("The Get Out"), niskobudžetni krimić koji bi gotovo sigurno prošao nezapaženo te ne bi ušao u multiplekse bez Crowea u glavnoj roli. 

Pljačka pod maskama kao iz "Paklenog vala"

Premisa filma je obećavajuća: Crowe igra vlasnika noćnog kluba albanskog podrijetla Manca Kapaka koji zbog godina ("posao je dobar, ali je dugo radno vrijeme") i zdravstvenih poteškoća odluči prodati klub. Kupac je spreman (Luke Evans), no probleme bi mu mogao raditi ogranak jednog meksičkog kartela za koji kroz klub već godinama pere novac. 

Manco je na to spreman, no nije spreman na napad koji će doživjeti prilikom redovitog polaganja utrška u banku. Udarit će ga i opljačkati profesor (Aaron Paul) koji u fušu piše eseje i radi prijavnice za fakultete, a kojega ucjenjuje policijski inspektor kojemu nije isporučio dovoljno dobar esej za sina. 

Bizaran i kompliciran zaplet postat će još luđi kad se profesoru u drugoj pljački priključi i opaljena bankovna službenica (Nina Dobrev), inače obožavateljica filma "Pakleni val" ("Point Break") te pljački koje su u njemu izvodili s maskama američkih predsjednika. Šef kartela zbog ovih će neobjašnjivih napada postati malo nervozan pa će se Manco naći u svojevrsnom meksičkom standoffu u kojemu svatko svakome prijeti, a nitko osim gledatelja ne vidi cijelu sliku.

Kako izaći iz sheme s meksičkim kartelom

U ovako prepričanom zapletu već se nazire i dramaturški bug koji podriva osnovnu ideju filma sadržanu i u naslovu: izlaz iz bilo koje igre u koju je uključen narko kartel jako je riskantan, no ovdje problemi nastaju iz sasvim drugog, nasumičnog i blesavog razloga, a do razgovora o izlasku iz sheme pranja novca doći će kad je već ionako prekasno.

Da je "Izlaz iz igre" bolji film, ovo bi bila ozbiljna zamjerka koja bi mu dosta srušila ocjenu, no postoje filmovi koji su dovoljno loši da nikoga nije previše briga za logiku i konzistentnost - i bez njih je premisa bila dovoljno potentna da pruži nešto dobre staromodne kino zabave. Uostalom, slično koncipiranih kulerskih neo-noir krimića nafilanih deadpan humorom nagledali smo se tijekom devedesetih, najviše kao odjek Tarantinovih filmova. 

Prvi koji padaju na pamet su adaptacije Elmorea Leonarda, Tarantinova "Jackie Brown", "Uhvatite Maloga" Barryja Sonnenfelda ili "Daleko od očiju" Stevena Soderbergha. Ako su duhovito napisani, odglumljeni i šarmantno režirani, filmovi ovog žanra mogu biti prave poslastice, no, nažalost, "Izlaz iz igre" nije jedan od njih.

Čak i ako zbrljanu priču ostavimo po strani, ostaju likovi nedovršene karakterizacije s mnogo pretjerivanja, koje u boljim filmovima često preraste u humor, no ovdje vrlo rijetko. Najproblematičniji je dinamični duo pljačkaša amatera, među kojima prvi ne prestaje histerizirati, psovati i hvatati se za glavu, a druga euforično brbljati i napaljivati se. 

Koliko je do samih likova, a koliko do karikaturalnih izvedbi glumaca, osobito Aarona Paula, teško je reći, no nije ni važno. Naravno, bilo je samo pitanje vremena kada će dotični loše završiti pa se film pretvorio u utrku s vremenom – što se prije glup i gluplja maknu s ekrana, tim bolje.

Russell poput Baće iz "Južnog vetra"

Sve gore navedene dobre primjere sličnih filmova krasi još jedna odlika, a to je vrlo specifičan filmski ritam koji ima presudnu ulogu u kreiranju atmosfere, ali omogućava i specifičan način glume i razvijanja dijaloga.

Kulerski ritam "Jackie Brown" ili pak ritam dijaloga kroz koje se razvija odnos između Jennifer Lopez i Georgea Clooneyja u filmu "Daleko od očiju" gotovo da se može pratiti pucketanjem prstiju, što je i inače karakteristika Soderberghove montaže. Za razliku od njih, "Izlaz iz igre" potpuno je izvan ritma, ubrzava pa usporava kao isluženi terenac i sve se čini kako redatelj Derrick Borte baš i nije neki sluhist.

Ipak, još uvijek nam ostaje Russell Crowe koji nije u filmu uzalud pa tako, usprkos svim slabostima filma, a nije ih malo, Crowe ipak dosta toga uspijeva izvući na svoj šarm. Igrajući cijelo vrijeme u najnižem ključu, podigran do krajnjih granica, Crowe kreira lik koji jedini uspijeva pogoditi poželjni registar filma te nam svojom verzijom deadpan humora ne dozvoljava da skinemo pogled s njega i njegove autoironične korpulentne pojave. 

Osim toga, scena u kojoj se njegov lik, odjeven u brendiranu trenirku, poput Baće iz "Južnog vetra", joga-meditacijom pokušava očistiti od svega negativnog i preusmjeriti u pozitivnu energiju vrijedi svakog eura potrošenog na kino ulaznicu. Šteta što traje tek koliko i jedan duboki joga udah.

Ocjena: 2,5/5