ČAST da otvori ovogodišnju sezonu kupanja u strahu od morskih pasa pripala je filmu Ponor smrti (Deep Water), hibridu filma katastrofe i filma preživljavanja, odnosno horora s morskim psima, koji je režirao nekadašnji dečko koji obećava, a danas tek rutiner B, C i D produkcije, stasiti Finac Renny Harlin.

Početkom devedesetih činilo se kako bi Renny mogao postati nasljednik najboljih akcijskih redatelja tog vremena, Jamesa Camerona i Johna McTiernana. Snimio je Umri muški 2, koji doduše nije mogao stati u istu rečenicu s McTiernanovim originalom, ali u cjelini nije bio tako loš, a zatim i napeti adrenalinski Cliffhanger sa Slyjem Stalloneom, no film koji ga je trebao potvrditi kao A redatelja zapravo je označio njegov sunovrat. 

Riječ je o Otoku boje krvi (Cutthroat Island), ekstravagantnom piratskom filmu velikih ambicija i, za ono vrijeme, još većeg budžeta (oko 100 milijuna dolara) koji je, međutim, tako kolosalno propao na blagajnama (utržak od svega 10 milijuna dolara) da do danas uživa status katastrofe, uz bok zloglasnim Vratima raja Michaela Cimina. Dok je Cimino u bankrot odveo studio United Artists, Otok boje krvi isto je učinio tada iznimno uspješnom studiju Carolco Pictures, najpoznatijem po Terminatoru 2 i serijalu Rambo.

Nije treš, ali nije ni dobar

Nakon toga Harlin se nikad nije uspio vratiti u holivudsku maticu te je sljedećih tridesetak godina proveo režirajući niskobudžetni šund. Nije stoga čudno što sam odlazeći na Ponor smrti bio uvjeren da me čeka uobičajeni trećerazredni treš, no jedino veće iznenađenje koje ovaj film nudi jest što ga Harlin nije tretirao kao treš, već mu je pristupio staromodno ozbiljno. 

To ne znači da je film dobar, jer nije, već samo da to nije onaj tip filma koji će stravu i odvratnost rješavati groteskom i zajebancijom. Upravo suprotno, ovo je film koji računa na ponekog preostalog staromodnog gledatelja koji još nije posve iskvaren cinizmom i metatekstualnom distancom pa ga zanimaju i priča i likovi. 

A bogme nije lako ostati filmski naivan u okruženju svih mogućih inačica brutalnosti i odvratnosti, body horora, splattera, torture porna, europskih ekstremnih horora i drugih za koje je potreban dobar želudac. Evo, na primjer, dok odgledate sve uvodne trailere iz tzv. Ljeta strave - programa horora koji je za ovo ljeto složio CineStar - lako ćete doći do zaključka da smrt u raljama morskog psa nije najgore što vas može snaći ovog ljeta.

Križanac Umri muški 2 i Duboko modro more

A usprkos lošim ocjenama, Ponor smrti zasigurno nije ni najgore što ćete ovog ljeta pogledati. Riječ je o filmskom križancu Ralja i Aerodroma, ili ako ćemo preciznije, dvaju Harlinovih hitova, Umri muški 2 i Duboko modro more (Deep Blue Sea), pa u njegovoj prvoj polovici pratimo let i pad putničkog zrakoplova u ocean (tko je vidio plakat ili trailer zna da ovo nije spoiler), a u drugoj pokušaj preživjelih putnika da ne postanu užinom morskih pasa. 

Najviše je pažnje u prvom dijelu, u kojem upoznajemo glavne likove, posvećeno postarijem kapetanu Richu (Ben Kingsley) i njegovom kopilotu Benu (Aaron Eckhart), dok je treći po količini vremena koje zauzima iritantni i arogantni putnik Dan (Angus Sampson), lik bez kojega ne prolazi nijedan ovakav film.

Slijede dvoje klinaca, Cora i Finn, njihovo dvoje roditelja te još nekoliko članova sportskih i esportskih timova, kao i nekoliko stjuardesa.

Sportska prognoza preživljavanja glavnih likova

Ako niste u stanju ovako derivatan sadržaj gledati s potrebnom dozom naivnosti, možete se zabavljati prognozirajući šanse za preživljavanje glavnih likova. Evo kakva je bila moja: 

• Kapetan Rich: 30 % (jer je stariji i antipatičniji od dvojice pilota)
• Kopilot Ben: 90 % (jer je mlađi i simpatičniji od dvojice pilota, a i sin mu boluje od raka)
• djevojčica Cora: 100 % (jer je djevojčica)
• njezin mlađi polubrat Finn: 70 % (jer je dječak)
• njihovi jebežljivi roditelji: 10 % (jer koji bi scenarist odolio kazniti roditelje koji se tijekom leta odu drpati u zahod i ostave djecu u nevolji – nekako mislim da im izlika što u tom trenutku još uopće nisu bili u nevolji kod scenarista neće pomoći)
• stjuardesa Penny: 50 % (jer je baš ok cura)
• stjuardesa Zoe: 50 % (jer je isto baš ok cura, ali jebi ga, okrutna dramaturgija kaže da ne mogu obje preživjeti)
• agresivni sportaš Hutch: 33 % (jer je agresivan)
• neagresivni esportaš Sam: 66 % (jer nije agresivan)
• esportašica Lilly u koju je Sam zaljubljen: 66 % (jer bi inače Sam bio jako žalostan)
• starija gospođa: 25% (jer se u ovakvim situacijama lakše pomirimo sa smrću starijih nego mlađih osoba)
• iritantni putnik: 0,1 % (jer treba utažiti i apetit gledatelja)

Kad je o postotku uspješnosti riječ, mogu tek otkriti da je nešto viši nego kad sam svojedobno ispunjavao listiće sportske prognoze.

Kako su makoi zamijenili velike bijele psine

Već je iz uvodnih scena očit manjak ambicije da film bude išta više od niskobudžetne eksploatacije koja se kreće unutar dobro poznatih motiva i tropa žanra, no usprkos tome sekvenca pada aviona doista je izvrsno režirana i, iako očekivana, zapravo prilično napeta.

Nažalost, u drugom dijelu Harlin je manje inspiriran, a više indisponiran pa čak ne ponavlja ni lekciju naučenu u svom prvom shark filmu, Duboko modro more, koji je usprkos treš sadržaju bio jedan od napetijih i zabavnijih filmova žanra, već scene koje su kruh i maslac ovakvih filmova - one u kojima morski psi razjape svoje ralje, a junaci ih pokušavaju izbjeći - režira s očitom nezainteresiranošću i nonšalancijom.

Najveća inovacija Ponora smrti jest što se ne oslanja na pouzdane i filmski oprobane velike bijele psine, već ulogu glavnih predatora prepušta dugonosim psinama, poznatim još i pod imenom mako. Mako spada među najbrže i najokretnije morske pse na svijetu što mu omogućuje i vizualno atraktivne skokove izvan mora, no tu njegovu sposobnost film nedovoljno koristi.

Kao i većina sličnih eksploatacijskih B filmova, i ovaj boluje od istih slabosti, u žurbi da što prije započne akcija, ne gubi mnogo vremena na kreiranje likova, a još manje njihovih odnosa.

Film koji ima čak 58 producenata, koproducenata, izvršnih i inih producenata, što je možda podatak i za Guinnessovu knjigu rekorda, vjerojatno bi prosperirao da je zamijenio desetak producenata makar jednim suvislim scenaristom. Doduše, ni scenarista baš ne nedostaje, na špici su navedena čak petorica plus dodatna dvojica samo za kineske likove, ali nedostaje malo više autentičnosti i originalnosti. No, tako to biva kad ti domaću zadaću pojede morska psina.

Ocjena: 2,5/5