MICHAEL Jackson je 1982. iza sebe imao već bogatu karijeru, što u sastavu The Jackson 5, s kojim je i postigao slavu, što kao solo pjevač s četiri objavljena albuma, od kojih je posljednji Off the Wall prodan u nekih deset milijuna primjeraka. Ušao bi u povijest popularne glazbe sve i da je zauvijek prestao snimati. Toliko toga iza njega, a bile su mu tek 24 godine.

Ipak, njemu to nije bilo dovoljno i htio je napraviti nešto stvarno veliko, nešto što će ostaviti trajnog traga na povijesti popularne glazbe. I u to je bio spreman uložiti vrtoglavih 750 tisuća dolara.

Sve pjesme killeri

Brojni albumi obično imaju hit ili dva, ono što se zove "killer", ubojita pjesma. A onda su tu i pjesme koje trebaju popuniti ostatak albuma, tada izdavanih na dugosvirajućim vinilima koji su se zvali LP (longplay). Michael Jacksonu se takva koncepcija nije nipošto dopadala i ambiciozno je zamislio album na kojemu bi sve pjesme bile hitovi.

Da bi to ostvario, prikupio je što svojih, što tuđih trideset skladbi i onda među njima napravio selekciju, izdvojivši njih devet. Od kojih je čak sedam izdano kao singlovi, što je postotak kakav se nije dogodio nikada ni prije ni kasnije u pop glazbi.

Za početak krenimo s pjesmom koja vam ne pada prvo na pamet kad vidite omotnicu Thrillera. Pjesmu je skladao Steve Porcaro iz grupe Toto, koja se aktivno uključila u snimanje albuma, iako su te godine i oni postali svjetska senzacija s albumom Toto IV i hitovima Africa i Rosanna. Nije bila namijenjena Jacksonu, nego je sasvim slučajno ostala na kazeti s pjesmama koje su htjeli prezentirati Quincy Jonesu kao mogući materijal za Thriller.

Jazz legenda i producentski mag već je odradio s Jacksonom njegov najuspješniji album Off the Wall i bio je zaslužan za stvaranje novog pjevačevog stila i zvuka.  I jako je dobro razumio kuda bi album krenuo, tako da je Human Nature sasvim prirodno upala na njega. 

Izbrušeni detalji

Jackson je za Thriller pod Jonesovim utjecajem promijenio i stil pjevanja. Namjesto svog prirodnog baritona (kojega je mogao spustiti i do basovskog C), odabrao je visoki registar na ivici falseta.

Zatim je okupio ekipu izvrsnih glazbenika – osim već spomenute grupe Toto, tu su i brojni drugi velemajstori instrumenta i glasa, a moja se generacija svakako najviše sjeća Eddie Van Halena i solaže na Beat It. 

I s takvim timom Jackson se posvetio brušenju doslovce svake snimljene sekunde. Dovoljno je pažljivo preslušati samo prvih desetak taktova najvećeg hita Billie Jean.

Kao prvo, tu je neponovljiva bas linija Louisa Johnsona, u obliku moćne beskonačne petlje naglašenoga ritma. Dionicu sinkronizirano svira mini moog sintisajzer, a preko toga idu još tri sloja elektroničkih zvukova, plus Jacksonov glas (koji zvuči kao još jedan sloj klavijatura). 

A sve to je u vrijeme kad je video ubio radio zvijezdu značilo i glamurozan spot, za kojega je Jackson pripremio i svoj sad već legendarni moonwalk ples. Mnogi čim čuju uvodne taktove prvo u glavi vide sliku.

Ne čudi da pjesma koja je nastala desetljećima prije YouTubea upravo na tom suvremenom mediju ima preko dvije milijarde pregleda.

Protiv rasizma

Jedan od glavnih motiva koji je pogonio Jacksona u stvaranju Thrillera bila je njegova borba protiv rasizma. Osjećao je da čak i na jednom MTV-u postoji ograničen pristup crncima i njihovoj glazbi.

Želio je da Thriller probije te barijere i nije nimalo slučajno prvi objavljeni singl s tog albuma bio njegov duet s Paul McCartneyem (koji mu je skladao pjesmu Girlfriend na Off the Wall albumu). Svakako je jedan od razloga dueta i to što se radi o bijelcu, ali i to što se radi o Beatlesima, čiji je uspjeh Jackson želio ponoviti.

Pjesmu je Jackson napisao na sugestiju Quincy Jonesa da za temu uzme svađu dva muškarca oko djevojke. Probudio se jedne noći s idejom pjesme i uradio ono što i inače kad mu sine ideja: uključio diktafon i otpjevao sve što mu se rojilo u glavi.

Kritičari nisu bili oduševljeni samom pjesmom, u suštini se radi o klasičnoj r'n'b baladi, s nešto vickastijim riječima. Najbolji dio pjesme svakako je središnji (most ili bridge), koji donosi odličnu jazzersku harmoniju. Pjesma je izdana kao prvi singl s albuma, dosta se uspješno prodala, a Jackson i McCartney su poslali i političku poruku, tako da se ostvarila njezina glavna svrha.

A ispunjena je i potajna želja da Thriller ponovi uspjeh kakav su dvadesetak godina ranije postigli Beatlesi. Zapravo, kad se radi o prodaji albuma, o tolikoj brojki u kojoj se prodao Thriller nisu mogli maštati ni famozni čupavci u vrijeme svoje najveće slave. Jackson je te godine bio uistinu veći i od Elvisa i od Beatlesa.

Stvar koju najviše vole jazzeri

Iako je s albuma, kako rekosmo, izdano sedam singlova, mogle su se komotno izdati i ostale dvije pjesme – Baby Be Mine i Lady in my Life. Obje je skladao Rod Temperton, britanski veteran funky glazbe, a ona druga je, po mom subjektivnom izboru, možda i najbolja pjesma na albumu.

Pripjev ide u klasičnom kvartnom krugu, u kojemu je svaki akord kvartu dalje od prethodnog (A-D-G-C-F), da bi onda namjesto očekivanog B (i to durskog) došao „nepripadajući” H i to molski. 

Kad imate album prodan u pedesetak milijuna primjeraka, možete se kladiti da će takva pjesma brzo zapeti za uho nekom jazzeru, tako da ju je 1985. obradio čarobnjak gitare Stanley Jordan. A 2011. na svoj ju je način odsvirao i legenda jazz gitare George Benson (čija je glazba možda i najviše utjecala na Tempertonovu skladbu).

Sve su se Jacksonove želje ispunile: devet ubojitih pjesama, savršena produkcija i izvedba, prodaja za kakvu možemo biti sigurni da se više neće ponoviti.

Možda se cijela povijest suvremene pop glazbe dijeli na onu prije i onu nakon Thrillera. 

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."