MALO koji nogometaš nije odolio prilici da, kad se već zatekao u šesnaestercu, odglumi kako je fauliran i zaradi penal. Do uvođenja VAR-a već su se izdvojili i nadaleko poznati specijalisti za te uloge, a ni na aktualnom Svjetskom prvenstvu takvih kreacija ne nedostaje.

Vjerojatno nijedan nogometaš zbog loših glumačkih uloga na travnjaku nije dobio više zvižduka od Cristiana Ronalda, no dvojbeno je hoće li mu to utrti put prema onoj drugoj, pravoj glumi. Za svoje je glumačke nastupe dosad dobio više žutih kartona nego Meryl Streep Oscara, no na njegovu prvu pravu filmsku rolu još ćemo morati pričekati. 

Spominje se mogući nastup u jednom od sljedećih filmova iz Fast & Furious franšize, no jedino što je za sada sigurno jest da je s redateljem Matthewom Vaughnom (X-Men: First Class, serijal Kingsman) pokrenuo vlastiti filmski studio pod imenom Venture UR•Marv. Za to vrijeme, konkurenti ne sjede skršenih ruku. 

Kako upravo čitate Indexovu rubriku Magazin, ovdje se nećemo toliko baviti nogometom, koliko nastojanjem da među igračima koji su svoju popularnost odlučili unovčiti pred kamerama proberemo one s ipak nešto zanimljivijim ulogama od trosekundnih cameo pojavljivanja.

Barem dvojica među njima uspjeli su postići da ih danas pod normalno predstavljaju kao glumce, bez onog obaveznog dodatka "bivši nogometaš", što nije mala stvar, no ipak bi bila šteta posve preskočiti nogometne superstarove s ulogama koje bi vam mogle promaći u treptaju oka. 

Pazi da ne trepneš: Neymar i Beckham

Primjerice, Ronaldov brat po valjanju u kaznenom prostoru, Neymar, pojavljuje se na početku filma xXx: Return of Xander Cage (2017) u ulozi samoga sebe. Samuel L. Jackson pokušava ga regrutirati u tajnu službu, no Neymar odbije jer je ipak "samo nogometaš". Iako ovaj autoironičan nastup nije lišen šarma, s obzirom na uvjerljivost Neymarove glume, odbijanje članstva u tajnoj službi čini se kao jako dobra odluka.

Suprotan je primjer David Beckham kojemu je njegov dobar frend Guy Ritchie dao čak dvije uloge. U The Man from U.N.C.L.E. gotovo je nezamjetan u ulozi projekcionista, no zato je u Kralju Arturu, u ulozi stražara s ožiljkom na licu, dobio priliku da pokaže sav raspon svog glumačkog netalenta. Njegov drven nastup i ismijavanje kritičara trebao bi pogledati svaki nogometaš prije nego što se okuša na filmskom platnu.

Zlatan među Galima

Nešto je atraktivnija uloga koju je Zlatan Ibrahimović ostvario u filmu Asterix i Obelix: Srednje kraljevstvo (2023), i to ne zato što je glumački zahtjevnija ili slojevitija, nego naprosto zato što je Zlatan - Zlatan. Igrajući lik ratnika koji se smiješno zove, Antivirus, i još smješnije ponaša, Zlatanov je zadatak da u oklopu izgleda opako i opasno, što mu, naravno, bez problema i uspijeva. 

Ian Wright, napadač Arsenala - zvijezda Kuhinje

Jedan od rijetkih glumaca koji je uspio filmografiju dotjerati do broja većeg od jedan, pa bila to i samo dva filma s pravim glumačkim ulogama, je Ian Wright, nekoć centarfor Arsenala i engleske reprezentacije, a danas popularni televizijski komentator.

Wright je nastupio u fantastičnom trileru Gun of the Black Sun (2011) u kojemu je igrao neku vrstu gangstera/plaćenog ubojice, no zanimljiviji je njegov noviji izlet u Netflixovom filmu The Kitchen (2024), distopijsku dramu koju je surežirao Daniel Kaluuya. Wright tamo glumi lokalnog radijskog DJ-a koji postaje glas naroda jednog sirotinjskog kvarta, a njegov glas i karizma značajno doprinose atmosferi filma. 

Uz to, Wright se pojavljuje i u nekoliko epizoda komične serije Ted Lasso, no u njoj igra samoga sebe, TV komentatora.

Pelé, filmski klasik

Priča o nogometašima na filmskom platnu ne može proći bez klasičnog ratno-nogometnog spektakla Bijeg u pobjedu (1981) Johna Hustona. U njemu grupa savezničkih ratnih zarobljenika planira iskoristiti nogometnu utakmicu s Njemačkom za bijeg iz logora.

Osim pravih glumaca kao što su Michael Caine, Max von Sydow i Sylvester Stallone, film je postao čuven zbog nastupa nekoliko nogometnih megazvijezda poput Peléa, Bobbyja Moorea i Osvalda Ardilesa. Ipak, najupečatljiviji trenutak njihovog glumačkog nastupa je spektakularni Peléov gol škaricama za izjednačenje u posljednjim sekundama utakmice.

Domaći predstavnici: Robert Prosinečki, Dragoslav Šekularac i Dule Savić

Kad je o domaćim, odnosno ex-domaćim nogometašima riječ, najviše su glumačkog talenta pokazali nogometaši Crvene zvezde. Posebno je upečatljiv slučaj Zvezdine legende Dragoslava Šekularca koji je na vrhuncu karijere bio toliko popularan da je 1962. godine u Hrvatskoj snimljen film Šeki snima, pazi se!, u kojemu je Šeki odigrao glavnu ulogu. 

Riječ je o satiričnoj komediji u kojoj su uz Šekularca nastupile brojne pop zvijezde tadašnje države, poput Lole Novaković, Tereze Kesovije i Sedmorice mladih, no film je doživio komercijalni i umjetnički krah te je redatelja Marijana Vajdu koštao karijere. Iako je godinama bio na zlu glasu, Šeki snima, pazi se! s vremenom je revaloriziran i rehabilitiran te je od prezrenog treša avansirao do statusa kultnog camp filma.

Uz Dragoslava Šekularca, još su dva zvezdaša ostvarila zapažene filmske, odnosno televizijske uloge, Dušan Dule Savić u Munjama!, i nastavku također, te Robert Prosinečki u Bitangama i princezama.

Dok je Prosinečki s mnogo autoironičnog šarma zaigrao samog sebe, dakle Velikog Žutog s neizbježnom cigaretom u rukama, legendarni Dule Savić je motivacijskim govorom o tome kako od bube napraviti jaguar stekao kultni status te prerastao u regionalni mem.

Bilježimo i jedan glumački iskorak iz redova "večnih rivala", bivšeg Partizanovog asa Predraga Mijatovića koji se u cameo roli pojavio u historijskoj nogometnoj drami Montevideo, Bog te video! (2010) Dragana Bjelogrlića.

Inače, u Bitangama i princezama zabilježili smo i duhovitu rolu Krune Jurčića u ulozi opsesivnog pljačkaša banaka, no kad je riječ o nogometašima četvrtog člana bivše velike četvorke čini se kako su se Hajdukovi igrači radije opredijelili za muzičke nego glumačke vode: Igor Štimac svojedobno je razvalio s Mare i Kate, Slaven Bilić neko je vrijeme gradio paralelnu muzičku karijeru s bendom Rawbau, dok je Ivica Šurjak čak snimio i vlastitu singlicu, a Julija s B strane prošla je sličan reputacijski put kao i Šeki, od treša do kulta. 

Vinnie Jones, otkriće Guyja Ritchieja

Velšanin moćne stature i sumanutog pogleda svojedobno je zapaženo igrao u nekoliko britanskih nogometnih klubova - najveći trag ostavio je u Wimbledonu koji su u njegovo vrijeme nazivali Ludom družinom (Crazy Gang) - jedini je glumac među nogometašima za kojega kompliment da je bolji glumac nego nogometaš ne bi bio posve pogrešan.

Vinnieju je prvu glumačku priliku pružio već spomenuti Guy Ritchie u sjajnom krimiću Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške (1998), a u kojemu je Jones zapravo igrao tek blago karikiranu verziju samoga sebe.

Ipak, s vremenom je izgradio svoju glumačku personu, stekao popularnost i kultni status te nanizao više od stotinu filmskih uloga, među kojima su najzapaženije bile one u Zdrpi i briši (2000) te X-Men: Posljednja fronta (2006), da bi se nedavno ponovno pojavio kod Guya Ritchieja u seriji The Gentlemen (2024).

Kralj Eric, najbolji glumac među nogometašima

Legendarna sedmica Manchester Uniteda, Eric Cantona, svojedobno izabran i za najboljeg nogometaša ovog kluba svih vremena, završio je karijeru prerano i iznenadno 1997. godine, sa svega 30 godina. Već sljedeće godine debitirao je kao glumac u povijesnoj drami Elizabeth (1998) koja je nominirana za čak sedam Oscara. Tako je gubitak na nogometnom planu barem dijelom kompenziran na filmskom.

Cantona je s godinama prerastao u ozbiljnog glumca, no za razliku od Vinnieja Jonesa nikad za njega nitko neće reći da je bolji glumac nego nogometaš. Vrhunac njegove glumačke karijere bez sumnje je nastup u naslovnoj ulozi filma Tražeći Erica (2009) čuvenog Kena Loacha koji se našao i u konkurenciji za Zlatnu palmu.

Posljednjih godina često se pojavljuje u francuskim akcijskim filmovima, a prije dvije godine je u manjoj ulozi nastupio u prestižnoj međunarodnoj produkciji The Killer Johna Wooa. 

Iako ne predstavlja značajan iskorak u njegovoj karijeri, ipak vrijedi zabilježiti Kraljevo gostovanje u hrvatskoj kinematografiji, u filmu Anka Dejana Aćimovića u kojemu igra grubog i buntovnog radnika iz ciglane, no ono što ulogu čini posebnom jest što je Cantona čitav svoj tekst izgovorio sam, na hrvatskom. Chapeau Eric!