JEDAN od najiščekivanijih televizijskih projekata ove godine, danska serija o kriminalnom podzemlju Kopenhagena, premijeru je imao u Veneciji ove godine, otkad se nije prestalo pričati o hipnotizirajućoj estetici Nicolasa Windinga Refna (kojeg se sjećamo po filmskoj trilogiji Pusher i naslovu Drive, za koji je nagrađen u Cannesu 2011.). Neonski ružičasta, zavodljivo plava i ljubičasta boje su koje vas usisavaju u neku vrstu pervertirane, sadističke more.

UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spoilere!

Noir triler serija Copenhagen Cowboy jučer je osvanula na Netflixu, a u svih 6 epizoda publika može čuti jezike balkanskih naroda. Redatelj je inspirativno vrelo za ovu priču pronašao u onom što je proslavilo Emira Kusturicu, a to su primitivizam bivših jugoslavenskih prostora, politički nekorektna "ciganija" i ostali stereotipi o gastarbajterima koji su se u inozemstvu odlučili baviti poslovima s one strane zakona. 

Psovke samo na jeziku jugoslavenskih naroda zvuče onako kako zvuče jer ne postoje sočne danske riječi za spolne organe, snošaj i pogrdno izražavanje bludnih radnji nad majkama. Na IMDb-ju pod rubrikom jezik stoji da je serija snimljena na danskom, japanskom i engleskom jeziku iako je ono što se nekad zvalo srpsko-hrvatski jezik zapravo dominantno.

Serija je visokostilizirana i opskurna do te mjere da ćete prilikom gledanja pomisliti kako nikad niste vidjeli ništa slično. Ako ipak mislite da ste vidjeli sve, onda zamislite kako izgleda nordijski pogled na balkanski mentalitet i seksualnost.

Tajanstvena Miu (Angela Bundalovic) je mlada žena dječačkog izgleda, koja posjeduje nadnaravne moći, ali ne zna ništa o sebi osim da je prodana kad je imala samo 8 godina.

Zovu je "novčićem sreće" jer navodno donosi sreću i upravo ju je kupila sujevjerna žena iz Paraćina, koja u Kopenhagenu s bratom drži podzemni bordel napučen "radnicama" bez papira. U tom paklu, koji je vođen po principima matrijarhata, od dehumanizirajućeg, životinjskog seksa više ima samo nasilja, koje je neka vrsta fetiša i posljednjeg utočišta u svijetu bez smisla. 

Rosella (Dragana Milutinović) iz Paraćina očajnički želi zatrudnjeti i obećava Miu dati 10 tisuća eura. Od prvobitne oduševljenosti i komfora u kičastoj kući (zavjese, paravani, albanska zastava na zidu), Miu uskoro biva izbačena u podrum, u kojem spavaju prostitutke - jugoslavensko seksualno roblje. Rosella nije uspjela zatrudnjeti nakon jednog snošaja i rezignirana je.

Uskoro dolazi trenutak bijega. Miu navlači plavu trenirku i poput danske verzije Ume Thurman iz Kill Billa kreće na put iz albanskog podzemnog bordela preko kineskog restorana (u kojem se svinje hrane leševima kriminalaca likvidiranih u mafijaškim obračunima) pa sve do imanja bezobrazno bogatih sadista, koji posjeduju najveću klaonicu svinja u gradu.

Njihov sin u svinjcu davi žene i siše im krv (kao, uostalom, i njegovi preci).

Miu uskoro dolazi i do Miroslava (Zlatko Burić), đavoljeg odvjetnika koji u kopenhagenskoj ispraznoj svakodnevici također treba sreću. On radi loše, njegovi koferi su ispunjeni kokainom, a nada se dobrom. Miu treba osvetu na mjestu gdje ljudi žive onako kako ih vode instinkti. Smrti se redaju jedna za drugom, a preživljavaju samo oni koji imaju najizraženije nagone. 

Ima li kauboja u Kopenhagenu?

Atmosfera je depresivna, a zvuk sintesajzera će vam dati dodatnu notu izgubljenosti. Ako poznajete rad danskih "zločestih dječaka" iza kamere (među kojima je najslavniji Lars von Trier), znate da vas očekuju beznađe i otuđenost, kao i dugi kadrovi u kojima se govori malo ili nimalo.

Dogodi se puno toga, a zapravo se ne dogodi ništa jer ovo su ljudi koji ne vrijede ništa i koji ne trebaju nikome, ali su odličan artistički materijal. Međutim, ono čega ima najviše je ironija, koja počinje od samog naslova serije. 

Osječanina Zlatka Burića prošle je godine Europska filmska akademija proglasila najboljim europskim glumcem zahvaljujući izvrsnoj ulozi ruskog kapitalista, koju je odigrao u filmu Trokut tuge švedskog dvostrukog dobitnika Zlatne palme Rubena Ostlunda. S redateljem koji se jednostavno potpisuje inicijalima NWR surađuje još od Pushera. 

Zanimljivo je da u Danskoj egzistira puno glumaca čije porijeklo vodi do ex-jugoslavenskih prostora. Uz Angelu Bundalović i Draganu Milutinović, u seriji igraju još neki glumci s područja bivše Jugoslavije, a znamo da je Danica Čurčić (Netflixova serija Chestnut Man, hrvatski film Murina) jedna od najvećih tamošnjih zvijezda.

Paradoksalno, sve se to uklapa u ono o čemu govori Copenhagen Cowboy. Europa gubi identitet jer su samo stranci oni koji donose svježu, uzavrelu krv, a nisu ništa manje zločesti od domaćih, plavokosih vampira, koji tu krv panično trebaju.

Kako god, Copenhagen Cowboy je jedinstveno jugoslavensko iskustvo na Netflixu.