JAMIE Lee Curtis jedna je od najpoznatijih glumica svoje generacije, nagrađena Oscarom, Zlatnim globusom i Emmyjem, a njezina karijera traje gotovo 50 godina. Ipak, unatoč brojnim uspjesima, trajno je obilježena titulom originalne "kraljice vriska". Tu je reputaciju stekla zahvaljujući hororu "Noć vještica" redatelja Johna Carpentera, koji je lansirao njezinu karijeru i definirao arhetip "posljednje djevojke" u slasher filmovima.

Na početku karijere gotovo sve uloge bile su vezane uz horor žanr - čak pet od prvih šest filmova pripadalo je toj kategoriji, uključujući "Roadgames", "Noć vještica 2", "Maglu", "Maturalnu večer" i "Terror Train". Svjesna opasnosti da ostane trajno tipizirana, Curtis je odlučila napraviti zaokret i prihvatila ulogu u komediji "Kolo sreće" Johna Landisa. Taj potez pokazao se ključnim jer je film postao uspješan i dokazao da može uspjeti i izvan horora, piše Far Out Magazine.

Lik Mary Loomis na kraju je pripao Meg Tilly

U isto vrijeme razmatrana je i za ulogu u nastavku kultnog filma "Psiho II" redatelja Richarda Franklina. Film je pratio povratak Normana Batesa, kojeg je ponovno glumio Anthony Perkins, a središnji lik bila je Mary Loomis, nećakinja Marion Crane iz originalnog filma Alfreda Hitchcocka. Ideja o njezinom angažmanu bila je povezana s pokušajem da se u priču unese dodatni metatekstualni sloj.

Producent Hilton A. Green smatrao je da bi Curtis bila idealan izbor jer je njezina majka Janet Leigh glumila Marion Crane u originalu. Međutim, redatelj Franklin nije se složio s tom idejom. Smatrao je da bi takav izbor bio previše očit i da bi odvlačio pažnju s filma. "Sjećam se da su me mnogi, dok sam snimao 'Psiho II', pitali zašto nismo nju angažirali za glavnu ulogu", rekao je za Eros Magazine, dodajući: "Odgovor je bio - to bi bilo previše očito."

Zbog te odluke Curtis nije dobila ulogu, a lik Mary Loomis na kraju je pripao glumici Meg Tilly. Iako je bila logičan izbor, upravo je to bio razlog zašto je odbijena. Franklin je inzistirao da "Psiho II" funkcionira kao samostalan film, bez prevelikog oslanjanja na poveznice s originalom i slavnom filmskom prošlošću