DA JE ŽIV, Paul Newman bi ove godine navršio 100 godina. I nema sumnje, bio bi najšarmantniji stogodišnjak na svijetu. Njegova pojava i osobnost tijekom cijelog života ostavljale su dojam prave filmske zvijezde, a pojam "cool" bio je gotovo sinonim za njega. Sâm je glumio u filmu koji je to najbolje opisao - Hladnokrvni kažnjenik (Cool Hand Luke).

Teško je riječima dočarati koliko je Hladnokrvni kažnjenik iz 1967. poseban film. Neki kritičari sa smiješkom tvrde da bi ga trebalo proučavati u školama, kao što se proučava matematika ili fizika. Film je postao kultni klasik i mnogi kažu da, kad bi danas ostao jedini sačuvani film, ne bi imali ništa protiv.

Ipak, Newmanova karijera bila je daleko šira od tog jednog naslova, premda bi i samo taj film bio dovoljan da ostane zapamćen kao jedan od najvećih glumaca svih vremena.

Glumačka karijera puna velikih uloga

Newmanov opus obuhvaća brojne kultne naslove: od Mačke na vrućem limenom krovu s Elizabeth Taylor, preko Hazardera i Butch Cassidy i Sundance Kida, pa sve do Presude. Dobitnik je brojnih priznanja, uključujući Oscara, Zlatni globus i druge prestižne nagrade. Osim glume, Newman je bio strastveni zaljubljenik u automobilske utrke, a poznat je i po svom brendu umaka i prehrambenih proizvoda, koji su s vremenom postali iznimno uspješni.

Kao i mnogi glumci s dugim stažem, Newman je imao i svojih propuštenih prilika. Jedna od njih bila je uloga u mjuziklu Sav taj jazz (All That Jazz) redatelja Boba Fosseja iz 1979. godine. Ulogu je na kraju odigrao Roy Scheider, zvijezda Ralja, a film je postao kritički hit. Čak je i Stanley Kubrick izjavio da je to "najbolji film koji je ikada vidio".

Newmanu je uloga bila ponuđena, no odbio ju je. Kasnije je priznao da je to bila jedna od njegovih najvećih pogrešaka: "Bilo je to glupo od mene. Bio sam tako glup. Nisam uzimao u obzir što Fosse može učiniti. To je bio ozbiljan propust."
 

Povratak u velikom stilu

Bob Fosse, bivši plesač i koreograf, u filmu je ispričao vlastitu priču iz svijeta zabave. Zanimljivo je da je već ranije bio nominiran za Oscara za režiju filma Lenny, no to tada očito nije bilo dovoljno da uvjeri Newmana. Unatoč tom promašaju, Newman se brzo oporavio. Već sljedeće godine okušao se kao redatelj, a 1982. briljirao je u filmu Presuda u režiji Sidneyja Lumeta, što mu je donijelo još jednu nominaciju za Oscara.

Oscara je napokon osvojio 1986. za ulogu u filmu Boja novca, nastavku Hazardera, u režiji Martina Scorseseja. Nastavio je snimati sve do svojih posljednjih dana, s uspješnim ulogama u filmovima kao što su Put do uništenja i Ničija budala, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u povijesti filma.