POSLJEDNJIH dana se ponovo dosta piše i priča o Woodyju Allenu. Prvo je odjeknulo da će mu predstojeći film, ravno 50. u redateljskoj stolici, biti oproštajni, da je došlo vrijeme za mirovinu, što je on navodno potvrdio, a potom je odskočio poput ping-pong loptice na drugu stranu i izjavio da će i dalje biti aktivan.

Tko tu koga i zašto, nije ni važno, međutim možda se trenutak žiže javnosti za Allenom, moguće i među posljednjima koje će imati, može iskoristiti i za jedno nedužno podsjećanje na simpatično iskorištenih 85 minuta filmske trake.

Woody Allen iza rešetaka i Woody Allen koji je na par sati postao rabin kao nuspojava cjepiva što se isprobava na zatvorenicima, to su dvije teme koje lako mogu skliznuti u aktualizaciju, ali nećemo više ni o čemu aktualnom, nego idemo u gotovo krajnju neaktualnost kad se govori o Woodyju, a tiče se date scene i filma Take the money and run (Uzmi novac i bježi).

Krajnja neaktualnost zato što malo što starije od Uzmi novac i bježi (1969) postoji u Allenovoj biografiji, no kod njega ne može bez komplikacija, pa se ni za ovaj film ne može skroz reći da mu je redateljski debi pošto je uradio What's up, Tiger Lily? tri godine ranije, međutim tu je uzeo neku japansku verziju Jamesa Bonda, sinkronizirao je svojim rečenicama i premontirao scene, tako da čak ni on ne smatra kako mu je to prvijenac u oblasti režije.

Nastao prije popularizacije mockumentaraca

A ako se Allen može odreći Tiger Lily, filma Uzmi novac i bježi već ne može, jer ne bi imao osnova za to, a ne bi imao razloga to ni poželjeti.

Izuzetan pseudodokumentarac iliti mockumentarac, nastao značajno prije popularizacije ovog podžanra s This is Spinal tap i kasnije sa silnim filmovima Christophera Guesta, a pravi je predstavnik najranije faze Allenovog stvaralaštva, jer zajedno s Bananas i Sleeper oslikava njegovu 'slapstick' stranu, dosta više fizičkog humora (poslije je uglavnom bio samo verbalno nespretan) i još uvijek nema upliva imitacije i/ili parodizacije Bergmana i Fellinija, nema Freuda, pregršt psihologije, niti još nekih stvari koje će mu tek postati zaštitni znak. Ovo su čiste komedije koje postoje komedije radi, a od spomenute tri, Uzmi novac i bježi je vjerojatno najbolja.

Mockumentarac je o zlosretnom kriminalcu kog naravno igra Allen (pored režije i glume, kao i uvijek on je pisao i scenarij), njegovom odrastanju, životu i prije svega nedaćama u pljačkaškom poslu. Naracija je jako dobra jer ni s čim ne odaje da nije u pitanju ozbiljan dokumentarac, a i cijeli film uglavnom uspijeva do kraja održati zanimljivim iako mu nije lako.

Traje 85 minuta, već rekosmo, ali izazov je snimiti bilo što duže od desetominutnog skeča u ovoj maniri i da ne dođe do zamora kod gledatelja, tako da je velika pobjeda što to Uzmi novac i bježi zapravo postiže.

Film koji je dobar i onima koji nisu Allenovi fanovi

Ide radnja brzo, ima i "pametnih fora" i fora koje pripadaju Tomu i Jerryju (koje su isto pametne, što da ne), pljačke, zatvori, dobro poznate doku-scene s poznanicima zločinca, čak i ljubavna priča s uvijek rado viđenom Janet Margolin, sve zamiješano i možda je šteta što se kasnije Allen nije vraćao ovakvim radovima (osim donekle u Zeligu), ali vjerojatno mu to ne bi ni pristajalo u zrelijim godinama.

Još spomenuti da Haustor ima pjesmu istog imena, vjerojatno je naziv inspiriran filmom, a znamo da Haustorove pjesme dijele imena s jakim filmovima, te spomenuti i da su "zrelije" godine odavno za Woodyjem Allenom i da su ove sad uveliko prezrele, mator čovjek kao Biblija, ali i dalje nešto snima, piše, zanima se i što god tko mislio o njemu, to uvijek valja podržati. 

I podržavamo, usput, eto, ističemo i ovaj film koji je baš za kategoriju "šta god tko mislio o njemu", jer ni oni koji su u najmanju ruku ravnodušni, da ne kažemo nešto teže, čak i njima je teško da se ne svidi Uzmi novac i bježi, taj rani biser koji možda nije najavio Allena kakvog smo kasnije dobili, ali je najavio autora koji će moći nasmijati čovjeka i za 50 godina. Bilo nečim novim, bilo baš ovim radom koji je i danas jednako zabavan kao tada. Što pola vijeka starosti može dobrom humoru? Apsolutno ništa.