NOGOMET je, najčešće, vrlo jednostavna igra. Dvije momčadi po 11 igrača, lopta, dva gola i nekoliko osnovnih pravila. Tko zabije više, pobjeđuje i prolazi; tko zabije u svoj gol, piše se autogol; nema golova iz zaleđa i to je uglavnom to.

Osim kad se u priču ne uključe neki pametnjakovići koji iz onih ili ovih razloga uvode neka nova pravila koja uzrokuju kaos. Pamtimo blesavi srebrni gol koji je uveden u produžetke na Euru 2004. godine. Prema tom pravilu, igrala su se dva produžetka po 15 minuta, ali ako bi netko vodio nakon prvih 15 minuta drugi produžetak se nije igrao. To je bila derivacija zlatnog gola, pravila prema kojem su produžeci (2x15 minuta) završavali nakon što bi pao prvi gol. 

No sve je to dječja igra za besmisleno pravilo uvedeno na Karipskom kupu 1994. godine. Da unesu dodatnu draž u turnir, organizatori su se dosjetili da se nakon neriješenog rezultata u utakmicama u skupini igraju produžeci. Ali to nije sve. U produžetku se igrao i zlatni gol. Ni to nije sve. Taj gol vrijedio je za dva gola i tu dolazimo do priče o vjerojatno najluđoj utakmici u povijesti nogometa.

Sve je bilo dobro do 83. minute...

U posljednjoj utakmici kvalifikacija za spomenuti Karipski kup u skupini u kojoj su bili Barbados, Grenada i Portoriko dečkima s Barbadosa trebala je pobjeda od dva gola razlike na domaćem terenu protiv Grenade. Sve je išlo po planu. Barbados je vodio 2:0 i bio na korak do plasmana u glavni turnir, ali je uvijek neugodna Grenada u 83. minuti smanjila na 2:1. Barbados je krenuo po treći gol i prolazak, ali je junačka obrana gostiju odolijevala.

Nakon nekoliko minuta igrači Barbadosa shvatili su da ovako neće ići. Na vrlo lošoj snimci vidimo kako su golman i jedan branič stajali s loptom ispred svojeg gola, nešto kratko pričali, dodali se nekoliko puta i onda, na opće zgražanje, zakucali loptu u vlastiti gol, za rezultat 2:2. Zašto? Zato što su zaključili da će potreban gol lakše zabiti u pola sata produžetaka nego u posljednjih nekoliko minuta. Osim toga, gol u produžetku bio bi zlatni i vrijedio bi dva, što bi značilo i plasman na završni turnir.

Igračima Grenade na trenutak ništa nije bilo jasno, ali kad su odradili matematiku očajnički su krenuli po gol. I to bilo koji. Naime, da su pobijedili 3:2, prošli bi dalje, a da su izgubili 3:2, također bi prošli dalje, tako da im je odgovaralo da zabiju ili u svoju ili u protivničku mrežu.

Sad su igrači Barbadosa, koji su mislili da su nadmudrili goste, najednom bili u panici jer su lukavi reprezentativci Grenade s loptom krenuli prema vlastitom golu ne bi li i oni zabili autogol koji bi ih, bizarno, odveo dalje. U nikad viđenoj situaciji na nogometnom travnjaku, pola momčadi Barbadosa branilo je gol Grenade, a druga polovica je ostala pred svojim golom da ne bi primili gol. Cirkus je trajao nekoliko minuta i dvostruka obrana Barbadosa je uspjela izboriti produžetke jer Grenada nije uspjela zabiti ni u jedan gol.

"Osjećao sam se prevarenim. Ne znam kome su ova pravila pala na pamet, ali mislim da treba završiti u ludnici. To nije imalo nikakvog smisla. Moji igrači nisu imali pojma koji gol da napadaju, a nitko na tribinama nije znao o čemu je riječ. Nikad ovo u životu nisam vidio i nadam se da neću ponovno. Koliko ja znam, u nogometu je cilj zabiti gol protivniku, a ne sebi", tulio je nakon utakmice Grenadin izbornik James Clarkson.

Nikad više

Suluda taktika Barbadosu se isplatila u četvrtoj minuti produžetka kad su zabili zlatni gol za 3:2, odnosno 4:2 (vrijedi dva) i plasirali se na završni turnir. Nažalost po njih, tamo nisu imali previše uspjeha. Ušli su u skupinu A s Trinidadom i Tobagom, Gvadalupom i Dominikanskom republikom. Osvojili su dva boda, a u posljednjoj utakmici im je trebala pobjeda protiv Gvadalupe, ali je završilo 2:2.

Prvak je bio Trinidad i Tobago koji je u finalu pobijedio Martinik 7:2. Još nekoliko utakmica završilo je nakon tog blesavog zlatno-dvostrukog gola pa su organizatori zaključili da pravilo ipak nema smisla i nikad više nije korišteno.