MNOGO se posljednjih dana govori o bijegu moćnog suca Ivana Turudića od policije nakon što je uhvaćen u jurnjavi po bjelovarskoj obilaznici. Turudić šest puta nije prihvatio sudski poziv, no kaznu od 700-tinjak kuna nije izbjegao. Ali izbjegao je kaznu za mnogo ozbiljniji prekršaj - bijeg od policije, a upravo je to, prema svjedočenju policajca, učinio kad ga je presretač pokušao zaustaviti. No sudac Turudić nedavno je demonstrirao i kako se potpuno izvući od kazne za divljanje u prometu.

Sudska praksa u Hrvatskoj otkrila nam je još jednu rupu u zakonu, odnosno, bolje rečeno, rupu u tumačenju zakona, i to zahvaljujući upravo Ivanu Turudiću. 

Ovaj utjecajni sudac je, naime, pravomoćno oslobođen optužbe za prebrzu vožnju u Virovitici. Prema prekršajnom nalogu, Turudić, kao osoba kojoj je povjereno vozilo u vlasništvu leasing kuće, nakon prometnog prekršaja utvrđenog 20. listopada 2018. u Ulici Zbora narodne garde u Virovitici nije dostavio vjerodostojne podatke o počinitelju prometnog prekršaja, premda je policijskim dopisom bio obaviješten i dužan dostaviti ih.

>>Turudićev auto policija snimila kako juri po Virovitici. Sud Turudića oslobodio

Umjesto toga, sudac Turudić je sucu Petru Bajanu u Virovitici dostavio dopis "podaci o vozaču" u kojemu je uz svoje ime i prezime dostavio podatke i o članovima obitelji koji se koriste tim automobilom. 

U pisanoj obrani na sudu se vrlo jednostavno branio govoreći da - nije počinio prekršaj za koji se tereti. I njegovu obranu sud je u potpunosti uvažio.

Zakon je jasan

"Iz podatka koje je okrivljeni dostavio PU vidljivo je da je naveo imena i prezimena osoba, njihove OIB-e i adrese stanovanja na temelju kojih se može utvrditi njihov identitet, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu te nije bilo osnova da ga se tereti za spomenuti prekršaj", obrazložio je sudac Bajan svoju presudu u slučaju suca Turudića, koji je inače rođen u Lugu Gradinskom kod Virovitice.

Sitničavci koji se "drže zakona kao pijan plota" će ovdje vidjeti problem. Naime, zakon propisuje da se policiji mora dostaviti identitet osobe koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a ne popis osoba koje se koriste tim automobilom. U slučaju da se to ne učini, propisana je kazna. No, iako nije dostavio nedvojbeni identitet osobe kojoj je bilo povjereno upravljanje vozilom, sudac Bajan je ipak zaključio da je njegov kolega Turudić ispunio svoju zakonsku obavezu.

Znači li to da se sada svatko može na isti način izvući od kazne ako ga nije policija zaustavila, već ga je kamera snimila da je prebrzo vozio? 

Zakon traži ime osobe koja je upravljala vozilom, a ne "četu đaka"

"Okolnosti konkretnog slučaja ne mogu komentirati jer nisam vidio presudu. Međutim, odredba članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je vrlo jasna: propisana je novčana kazna u iznosu od 5000 do 15.000 kuna ako vlasnik vozila ili osoba kojoj je vozilo povjereno ili odgovorna osoba u pravnoj osobi u roku 15 dana ne da vjerodostojni dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme prekršaja. Dakle, zakonodavac traži vjerodostojni dokaz o osobi koja je upravljala vozilom: ime, prezime, OIB, adresu, godinu rođenja... A ne o četi đaka kojoj je vozilo na raspolaganju. Dakle, traži se podatak o točno određenoj osobi. Ako vjerodostojan podatak o pojedincu koji je upravljao vozilom nije dostavljen, zakon propisuje kažnjavanje", komentirao je za Index iskusni zagrebački odvjetnik Mario Medak.

U praksi je doista moguće da vozilo koristi više osoba pa da vlasnik ne zna tko je u određeno vrijeme vozio automobil, govori odvjetnik Medak. 

"S obzirom na to da je zakon jasan, tj. traži se vjerodostojan dokaz o osobi (u jednini!) koja je upravljala vozilom, proizlazi da se od vlasnika vozila traži da uvijek zna kome je dao vozilo i tko je upravljao vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. To znači da vlasnik, ako već ne može zapamtiti kome je dao vozilo na korištenje, treba o tome voditi evidenciju", objašnjava.

Svaki okrivljenik se može pozvati na presudu Turudiću

Može li se sada svatko u svojoj obrani pozvati na presudu Turudiću?

"Ako je presuda pravomoćna, svaki okrivljenik u prekršajnom postupku se može na tu presudu pozivati i u konkretnom slučaju ukazivati sudu na sudsku praksu. Svaki sudac u konkretnom postupku tu presudu može koristiti, međutim, nije vezan uz nju i može autonomno donositi odluke", pojašnjava za Index naš sugovornik.

Šalje li ovakva presuda krivu poruku građanima? "To neka svaki čitatelj sam prosudi", odgovorio nam je odvjetnik Medak.

Pitali smo policiju što se dogodi kad vlasnik automobila ne zna tko je upravljao vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja i ne dostavi podatak o identitetu osobe kojoj je vlasnik vozila povjerio vozilo na upravljanje u tom trenutku.

Traži se vjerodostojan podatak

"U slučaju kada vlasnik vozila ne dostavi vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja na zahtjev policijskog službenika, protiv spomenutog vlasnika vozila policija podnosi prekršajni nalog ili optužni prijedlog zbog počinjenog prekršaja iz članka 229. stavka 3. kažnjivo po stavku 7. istog članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015, 108/2017 i 70/2019).

Nadalje Vas obavještavamo kako je člankom 40.  Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 70/2019), koji je na snazi od 1. kolovoza 2019. godine, propisana izmjena stavka 3. članka 229. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te glasi: „Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje", stoji u odgovoru policije.

Postupak policije

Kakav je postupak policije u slučaju da od vlasnika/korisnika vozila umjesto identiteta vozača dobije popis osoba (npr. članovi obitelji) koje su mogle voziti vozilo u vrijeme počinjenja prekršaja? Je li policija u tom slučaju dužna provoditi istražne radnje prema tim osobama? Kakav je postupak u tom slučaju?

"Policija će u konkretnom slučaju protiv vlasnika vozila podnijeti prekršajni nalog ili optužni prijedlog zbog počinjenog prekršaja iz članka 229. stavka 3. kažnjivo po stavku 7. istog članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015, 108/2017 i 70/2019)", stoji u odgovoru MUP-a RH.

U razgovoru s još nekoliko odvjetnika doznali smo da sudovi u praksi prihvaćaju "popis osoba" kakav je dostavio i Turudić, a ne identitet konkretnog vozača, bez obzira na to što je tu zakon vrlo jasan. Jasan je po tom pitanju bio i stari prekršajni zakon, po kojem se sudilo Turudiću.

Prekršitelji znaju navoditi imena nepostojećih osoba

"To se tako radi u tim situacijama kad te snime. Uvijek možeš reći da ne znaš tko je vozio i daš popis mogućih osoba pa neka policija istraži. Sudovi i inače tako odlučuju, ne samo u Turudićevom slučaju", kazao nam je jedan odvjetnik. Kako doznajemo, u takvim slučajevima okrivljenici pribjegavaju mnogim maštovitim rješenjima.

Kad ih snimi kamera (a lice vozača se redovito na tim fotografijama ne može raspoznati) i policija im pošalje da moraju dostaviti identitet vozača, prekršitelji znaju navoditi imena nepostojećih osoba s adresama u udaljenim zemljama i često se potom takvi postupci obustavljaju.

Bi li policija onda trebala privoditi članove obitelji ili koga već okrivljenik navede u svojem popisu korisnika vozila? "Ma ne treba nikoga privoditi, policija ih pozove na razgovor i pita. I onda će oni svi reći: 'Nismo", kazao nam je jedan naš sugovornik s iskustvom u postupcima prometnih prekršaja.

Slična je logika i s nepropisno parkiranim automobilom. Vlasnik dobiva obavijest da je u određenom roku dužan dostaviti informaciju o tome tko je upravljao vozilom u tom trenutku. Domišljatog prekršitelja sklonog izbjegavanju kazne ništa ne sprječava da, primjerice, navede izmišljeno ime nekog Amerikanca, dakle nepostojeću osobu, i vrlo vjerojatno će postupak biti obustavljen, a prekršitelj će se izvući.

Tjeranje u zastaru

Takvu mogućnost potvrdio nam je i drugi odvjetnik kojeg smo pitali za mišljenje. "Netko može dostaviti ime i prezime bilo koje osobe i policija će zvati tu osobu. Policija može podnijeti prekršajni nalog protiv te osobe, ta osoba će doći na sud i reći: 'To nisam ja.' Također, može predložiti nekoliko svjedoka, a pogotovo ako je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na sasvim različitom mjestu. No, počinitelj prekršaja svejedno može tvrditi da mu je dao vozilo i da ne govori istinu, već se pokušava izvući. To je onda teško dokazati i dok prođe vrijeme, postupak lako ode u zastaru", objašnjava nam sugovornik.

"Ako je ta druga osoba u inozemstvu ili na putu, to može odužiti taj postupak... Svašta je tu moguće i prepušteno okrivljenom na njegovoj domišljatosti. U principu, kad se vodi prekršajni postupak, zbog ažurnosti postupka nema prava žalbe i sve je u rukama suda. Sud može odlučiti i bez dovođenja okrivljenog i provodi dokazni postupak. Okrivljeniku koji smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu preostaje ustavna tužba. Međutim, ustavni sudovi dugo rješavaju postupke i kada bi ukinuli presudu, a ukinuli bi je svakako, onda sve ide iz početka i okrivljenom opet ostaje mogućnost odugovlačenja postupka i tjeranja toga u zastaru", dodaje.

Prijavite pokojnika

Zašto bi Ustavni sud ukinuo presudu? Kada bi sud pozvao na raspravu okrivljenog pa se ovaj ne bi odazvao, a dostava poziva na sud nije bila uredna, okrivljeni bi to mogao isticati u Ustavnoj tužbi koju može podnijeti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, a Ustavni sud bi to mogao uvažiti jer okrivljenom nije dana mogućnost da pred sucem iznese svoju obranu. Naime, kod Ustavnog suda je bitno da je povrijeđeno neko temeljno pravo, a to je svakako pravo na obranu.

U sudskoj prekršajnoj praksi je moguće da okrivljeni da ime, prezime i OIB nekog koga poznaje i tako se izvuče iz problematične situacije. Također, moguće je da netko dostavi podatak o pokojniku jer na koncu nitko neće podizati prekršajni postupak protiv pokojnika.

Dakle, ako znate nekog pokojnika iz susjedstva ili nekog rođaka, koji je još po mogućnosti bio živ u vrijeme kada je počinjen prekršaj....