GRAD Split i Hrvatske željeznice taje koliko je koštala skupa i glupa avantura uspostave splitskog metroa, a trajala je od 11. lipnja do 3. studenoga. Niti pet mjeseci. Avantura je bila glupa jer je valjda svima, osim odgovornima, od početka bilo jasno da nema svrhe ni razloga uspostaviti željezničku liniju od Kopilice do glavnog željezničkog kolodvora na rivi.

Riječ je o relaciji koju je vlak, takozvani metro, prelazio za četiri minute, bez međustanica. On bi imao svrhu da je realiziran još jedan, ne baš smisleni, projekt splitske vlasti – preseljenje autobusnog kolodvora s rive u Kopilicu. Bez njega, "metro" se i slabije pronicljivima od početka činio kao promašaj. Ne i Hrvatskim željeznicama te Gradu Splitu.

Kada je pokrenut, takozvani je metro privukao pažnju gradske i županijske vlasti. Sada, kad je propao, zamjetan je napor gradskih vladara i njihovih novinara da dokažu kako metro i dalje postoji, a splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara čak govori da su zlosretni vlak na relaciji predgrađe-riva metroom nazvali novinari.

Opara spominjao metro

„Ovo je danas prvi korak onoga što mi želimo nazvati splitskim metroom“, Oparina je rečenica koja i danas izdajnički stoji na web stranici Hrvatskih željeznica. Splitski je metro, prema planovima gradske vlasti i uprave Hrvatskih željeznica, a uz podršku vlade jasno izraženu na sjednici održanoj lani 4. svibnja u Splitu, trebao s vremenom povezati aerodrom u Resniku kod Trogira sa splitskom gradskom lukom, no sada ga – metroa – više nema. Svi vlakovi koji stižu u Split prolaze preko Kopilice na putu do glavnog kolodvora. Tuda su prometovali desetljećima prije takozvanog metroa, prometuju, evo, i danas. No, ponovimo - onog što je nazvano metroom i što je povezivalo samo Kopilicu s rivom više nema.

Nema nikog ni na parkingu pored stanice u Kopilici, prigodno uređenom za potrebe putnika kojih je kronično manjkalo. Prazna je danas oko 14.30 sati bila i čekaonica na Kopilici. I ona je uređena uoči lipanjske prve vožnje metroom.

Koliko je koštalo?

U redu, ali koliko je to koštalo? To smo još u srpnju pitali Hrvatske željeznice koje su nas jednostavno ignorirale. Pitanje smo ponovili u subotnjem telefonskom razgovoru s Mihaelom Tomurad Sušac, ravnateljicom Ureda Uprave i glasnogovornicom HŽ-a. Preporučila nam je da je nazovemo u ponedjeljak, što smo i učinili. Zvali smo je i u utorak. I danas. Odlučila je zanemariti naša pitanja o cijeni projekta.

Jučer nam je poslala samo ovo: „Od 11. lipnja do 3. studenoga prevezeno je oko 7.000 putnika“, napisala je glasnogovornica HŽ-a te potom odgovorila i na upit hoće li biti viška zaposlenih sada kada metro više ne vozi: „S obzirom na to da se obujam prometa uvođenjem 11 dodatnih vlakova proširio do kolodvora Kaštel Stari, HŽ Putnički prijevoz i dalje ima potrebu za strojnim i vlakopratnim osobljem. Projekt prigradske željeznice na širem splitskom području se nastavlja te će u sljedećem razdoblju biti definiran opseg buduće usluge“, zadnje su riječi koje nam je, zasad, uputila glasnogovornica HŽ-a.

Grad, pak, zasad potpuno ignorira naša pitanja.

Odakle sedam tisuća putnika?

Izuzmemo li prvu vožnju koja je planski popunjena, splitski metro je bio redovito prazan. Stoga nije sasvim jasno otkud Hrvatskim željeznicama „oko“ sedam tisuća putnika. A i organizacija je bila katastrofalna, šalter za prodaju karata zatvaran je u 15 sati pa se popodne i navečer od Kopilice do rive vozilo besplatno. Barem je tako bilo u početku.

Svejedno, metroa nema, ali ni novca usutog u njega. Koliko? E to ćemo tek pokušati doznati, jer ni Grad Split, pod vodstvom HDZ-ova Andre Krstulovića Opare, ni HŽ očito nisu ljubitelji čistih računa.