OLUJNO jugo stoljeća, najviša razina mora izmjerena od 1955. kod Splita, val rekordne visine kod Dubrovnika, poplave duž cijele hrvatske obale; sve su to samo dijelovi scenarija koji je naznaka onoga što će u godinama i desetljećima koji dolaze postajati sve učestalija pojava.

Naime, s klimatskim promjenama jačat će svi oni meteorološki fenomeni koji su rezultirali vremenskim prilikama kojima svjedočimo posljednjih dana.

Od lokalnih zbivanja do globalnih promjena klime

Na našu zamolbu da za Index objasni što se dogodilo, zašto se dogodilo i što nas u budućnosti čeka, ugledni geofizičar Mirko Orlić, akademik specijaliziran za tsunamije, kaže da je najbolje krenuti metodom zumiranja - od toga što je u moru preko toga što je u atmosferi do toga što je nad Europom i konačno do onoga što se zbiva u svijetu, jer je to sve dio jedne priče.

"Kolege iz Hidrografskog instituta izmjerili su u utorak 12. studenoga najveći val maksimalne visine 10,87 metara. Što je najvažnije, izmjerili su ga kod Dubrovnika, što je iznenađujuće", ističe Orlić.

"Naime, slične visine valova, možda nešto manje, mjerili smo u Jadranu i ranije, ali u njegovom sjevernom dijelu. U sjevernom Jadranu kada puše jugo imamo duže privjetrište pa su valovi obično veći nego na južnom Jadranu. To znači da na sjeveru postoji duža površina nad kojom puše jugo tako da su na njezinom kraju valovi veći. Sada je pitanje kakve bismo brojke dobili da smo mjerili valove u sjevernom Jadranu. Problem je u tome da kolege tamo nisu imali instrumente pa ne znamo iz naših izvora reći što se tamo zbivalo. Lako je moguće da su valovi bili još i veći", kaže naš akademik.

No vjetar i valovi tek su dio priče o poplavama kakve malo tko pamti. Drugi dio su visoke razine mora.

"Mi smo u Bakru jutros oko 8 sati izmjerili oko 108 cm višu morsku razinu od srednje. To je sigurno među 10 najviših koje su ondje ikada izmjerene. Slično su kolege izmjerili u Rovinju, a u ovoj situaciji senzacionalno je to što su jako visoki vodostaji izmjereni i u Splitu. Te situacije s visokim vodostajima obično su ekstremne u sjevernom Jadranu. No u zadnje vrijeme imamo sve više slučajeva ekstrema u srednjem Jadranu. Vodostaj koji je sada izmjeren u Splitu jako je visok. Stoga smo imali poplave i u Kaštelima, Splitu i Omišu", dodaje.

Ključni čimbenici - vjetar, kiša, nizak tlak i razine mora

Ove poplave, kaže, ovise o više čimbenika. Među ostalima, na njih utječe jako jugo. U Splitu je izmjereno jedno od najjačih juga ikad, preko 100 kilometara na sat. Tu su također i kiša, niski tlak zraka i rast razina mora. No vjetar je najjači čimbenik.

"Sa čime to sve zajedno ima veze? Kada gledamo što se zbiva šire, vidimo da je atmosferska situacija iznad Hrvatske takva da smo u području jako duboke doline tzv. Rossbyjevog vala. Ona se prostire preko Francuske i Italije sve do Afrike. Ti valovi povezani su s krivudanjem tzv. mlazne struje koja djeluje kao svojevrsna brana između polarnih i tropskih krajeva. To znači da sjeverni zrak prodire duboko prema jugu, dok u njegovom brijegu južni zrak prodire prema sjeveru. Hrvatska se trenutno nalazi u zoni iza doline, a ispred brijega koji se sada nalazi u Rusiji. Stoga smo mi u zoni u kojoj prema sjeveru juri topao, vlažan zrak. Ako se uz sve to stvori jaka ciklona, imamo to što sada imamo", kaže Orlić.

Utjecaj najnižih razina leda na Arktiku

Ističe da je tu njemu u konačnici najzanimljiviji globalni klimatski kontekst.

"Rossbyjevi valovi imaju tako velike amplitude i relativno su spori upravo zbog klimatskih promjena. Vidimo kako te situacije traju po tjedan pa i dva. To ima veze sa stanjem arktičkog leda. Ove godine krajem listopada on je bio rekordno nizak, najniži ikada, a sada se izjednačio s prethodnim najnižim iz 2012. godine. Tu imamo priču o globalnom zagrijavanju koje nije uniformno na cijeloj Zemlji, nego je veće na područjima polova, a manje u području ekvatora. Razlika između temperatura na polovima i ekvatora stoga se smanjuje. Mada je još uvijek visoka, ona je ipak sve manja pa slabi visinska mlazna struja koja na sjevernoj hemisferi puše od zapada prema istoku. Naime, razlika u temperaturama pokretač je mlazne struje. Budući da ona slabi, dolazi do većeg krivudanja mlazne struje koja omogućuje jače prodore zraka s juga prema sjeveru i obratno. Uz to, usporava se seljenje cijelog sustava tako da imamo stabilne situacije koje traju dugo vremena. U Bakru smo imali povišen vodostaj preko 10 dana. Nad Hrvatskom se posljednjih dana nalazi dolina koja se sporo premješta. To je dakle povezano sa stanjem Arktika, a njegovo stanje povezano je s globalnim zagrijavanjem koje nije posvuda isto", kaže Orlić.

Klimatolozi tumače da se sjeverni arktički pojas najbrže zagrijava zbog specifične povratne sprege. Naime, kako se smanjuje površina arktičkog leda tako se povećava površina otvorenog mora. Budući da je led bijel, a more tamno, to znači da površina koja reflektira sunčeve zrake postaje sve manja, a površina koja ih upija sve veća. To pak znači da se cijela regija još više zagrijava, što ima za posljedicu daljnje smanjivanje površine leda i povećanje površine mora. I tako ukrug.

Prozor u budućnost

Orlić kaže da su sadašnja zbivanja na Jadranu svojevrstan pogled u budućnost.

"Budućnost se već vidi iz dosadašnjeg razvoja situacije. Uzmimo primjer Bakra. Ovaj današnji rekord približio se rekordu iz 1980. godine, no nije ga nadmašio. Međutim, mi smo nakon 1980. imali sljedeće premašivanje rekorda 1990., dakle nakon deset godina. Potom smo rekord iz 1990. premašili 2008., što znači nakon osamnaest godina. Potom smo njega premašili 2012. nakon četiri godine, i zatim 2018. nakon šest godina. Konačno imamo ovaj novi ove godine. Dakle, prije smo imali razmake od oko 10 do 20 godina među rekordima, a danas imamo po nekoliko godina. To pokazuje kako se učestalost rekordnih poplava povećava. Istovremeno imamo te događaje tako jako južno, što je također neuobičajeno. Nekada se to uglavnom događalo na sjeveru, do Pule i Rijeke. U Veneciji se ovih dana dogodila tzv. aqua alta, odnosno visoka voda. Očekivao sam to jer smo na jugu imali jugo, a na sjeveru, u zoni Venecije, buru, koja je puhala prema njihovim obalama. To je za nas relativno poštedna situacija, a za njih najgora moguća. Ova poplava kod nas spada u 10 najvećih, a kod njih je to najviša voda od 1966.", kaže Orlić.

Kako smo naveli, poplavama pridonosi rast razina mora, koji se sve više ubrzava. U posljednjih tridesetak godina razine mora u Jadranu narasle su za oko 7 cm. Prvo su rasle sporije u cijelom Mediteranu, no posljednjih godina su se izjednačile s rastom u svijetu.

"Razine mora na Mediteranu bile su dosta stabilne šezdesetih i sedamdesetih dok su u svijetu rasle oko 17 cm u 100 godina. Tu su ključne tzv. multidekadne oscilacije. One se u svijetu manje osjete, no u zatvorenom moru kao što je Mediteran osjete se jako. Stoga smo imali fazu u kojoj je razina mora u Mediteranu bila prilično stabilna da bi se posljednjih godina rast ubrzavao. Zato imamo ove poplave. Kako će razine rasti do kraja stoljeća, to ovisi o scenariju po kojem ćemo ispuštati stakleničke plinove. U umjerenom scenariju razine će rasti između 30 i 60 cm, u onom ozbiljnijem, ako se ništa ne poduzme, mogle bi rasti i do metra. Rast razina od sedam centimetara na Jadranu već puno utječe na poplave. Nekome se može činiti da je to malo, no kada se doda na sve ostalo, brojka postaje značajna. Rast može činiti razliku od toga da će poplaviti 30 posto Venecije do toga da će poplaviti 100 posto", tumači Orlić.

Što Hrvatska može poduzeti?

Kada se suočimo s razaranjima ovakvih razmjera, prirodno se nameće pitanje što Hrvatska može poduzeti kako bi se ona smanjila. U Hrvatskoj je 2017. donesena odluka o sadržaju strateške studije za Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama. Istočna obala Jadrana nije toliko ozbiljno ugrožena kao neke druge obale, koje su vrlo niske nadmorske visine. Primjerice, zemlje poput Maldiva ili Bangladeša mogle bi velikim dijelom završiti pod morem. U Bangladešu je već sada na djelu jaka klimatska emigracija.

Orlić kaže da Hrvatska svoje obale ne može štititi skupim projektom izgradnje brana, kao što to nastoji Venecija.

"Venecija leži u laguni. Hrvatska tu ne može puno učiniti. Najbolje što možemo je ono što se počelo raditi u Šibensko-kninskoj županiji, a to je da se projekcije rasta razina mora ugrade u planove za buduću gradnju. Što se ostalih dijelova obale tiče, možemo reći da će doći što će doći. Postoje radovi koji analiziraju utjecaj dizanja razina mora na UNESCO-ovu baštinu u Hrvatskoj. Ondje se navodi zaštićena baština koju bi poplave mogle ugroziti, primjerice Trogir, Dioklecijanova palača, Eufrazijeva bazilika u Poreču i slično. Mi tu ne možemo puno učiniti. Svi zajedno možemo poduzimati nešto za ublažavanje klimatskih promjena i to je uglavnom sve. No problem je u tome što je sustav jako trom. Kada bismo danas zaustavili sve emisije, podizanje razina mora ne bi stalo još tisuću godina. To je spor sustav. No ako ne smanjimo emisije, bit će nam još gore", upozorava Orlić.