IGRALO se prvo kolo Premier lige i na Anfield je došao Norwich City. Liverpoolov Alisson srušio se zbog ozljede potkoljenice. Tribine su umuknule. Jürgen Klopp pozvao je novog pričuvnog vratara s klupe i tiho mu rekao na uho: "Dobro došao na Anfield." Adrian je u klubu bio tek četiri dana, sa svojim je suigračima odradio tek dva treninga, za BBC Sport piše Carlos Urbano.

Je li Klopp još nešto rekao dok se Adrian pripremao za debitantski nastup?

"Zagrlio me. Pokazao mi je da imam njegovo povjerenje. Osjećao sam se kao osnovnoškolac koji se mora predstaviti novim školskim kolegama, ali što da kažem o Anfieldu? Način na koji su me navijači prihvatili u tako kritičnom trenutku, nakon što smo ostali bez jednog od najboljih igrača... Imali su puno povjerenje u mene", rekao je Adrian.

Adrian se smije dok govori o tom neočekivanom nastupu na Anfieldu i uzbudljivom tjednu koji je uslijedio. Ovaj 33-godišnji Španjolac uživao je u životu čovjeka koji se u Liverpoolu dočekao na noge prije pola godine.

No da biste zaista razumjeli njega i kako se uklapa u ovu vrlo posebnu momčad, moramo se vratiti još malo u prošlost. Adrianova je situacija mogla ispasti i sasvim drukčije. Dugo se činilo da njegovo vrijeme možda nikad neće doći. Nakon što je godinama čekao u zapećku, kad mu je bilo 25 napokon je debitirao za Real Betis, klub kojem se pridružio kao 11-godišnjak.

Embed from Getty Images

S klupe je tog dana ustao u 11. minuti, odjeven u žuto s brojem 13 na leđima, što je u Španjolskoj nesretan broj. Prije posljednjeg sučeva zvižduka primio je četiri pogotka, a njegov Betis izgubio je 4:0 od Malage 20. rujna 2012. Nekoliko mjeseci kasnije dogodilo se još jedno teško razočaranje - poraz od gradskog suparnika Seville 5:1.

No Adrian nije odustajao, a povjerenje njegova trenera Pepea Mela, bivšeg stratega West Bromwich Albiona, pomoglo mu je u tome, nastavlja BBC Sport.

"Često razmišljam o toj utakmici. Bio je to jedan od ključnih trenutaka u mojoj karijeri. Pepe je bio prvi trener koji mi je pružio priliku kao profesionalcu. Vjerovao mi je unatoč bilo kojoj pogreški koju sam mogao počiniti tog dana. Tjedan dana kasnije pobijedili smo kod kuće Real Madrid 1:0, a ja sam spasio nekoliko golova. Bio sam igrač utakmice. Nakon toga sam dosta napredovao. Vrlo sam mu zahvalan", kaže Adrian.

Na kraju sezone 2012./2013., s 32 odigrane utakmice i Betisom u financijskim problemima, Adrian je krenuo dalje. Njegova je sljedeća destinacija bila Premier liga. Spakirao je kofere i otišao kao slobodan igrač u West Ham United. I zadržao je dres s brojem 13.

Za 26-godišnjeg Andalužanina, koji nikad nije bio u inozemstvu i govorio je samo materinji jezik, bio je to početak avanture koja će mu donijeti mnogo radosti, ali i razočaranja. Potkraj svog boravka u West Hamu izgubio je mjesto u početnoj postavi, a nakon 150 nastupa u šest godina u klubu i s ugovorom koji istječe sljedećeg ljeta ponovno je mogao krenuti dalje.

Embed from Getty Images

Bez kluba predsezonske treninge odrađivao je sam u Pilasu, na terenima lokalnog niželigaša, oko 50 kilometara od rodne Seville. Nije bilo lako.

"Donio sam drastičnu odluku da neću ostati u West Hamu unatoč tome što sam na stolu imao novi trogodišnji ugovor. Cijele sezone nisam odigrao nijednu utakmicu u Premier ligi. Nisam se osjećao ni financijski cijenjenim, da budem iskren. Bilo mi je teško. Došlo je ljeto i osjetio sam one leptiriće u trbuhu. Znao sam da se nešto događa. Nisam bio svjestan da me Liverpool želi sve dok nisam dobio prve ponude. Zvali su me krajem srpnja. Rekli su mi da će prodati Simona Mignoleta ako pristanem. Tako je i bilo", prisjeća se Adrian.

Postojao je i interes Betisa, Adrian je čak maštao o povratku, ali nakon odlaska trenera Quiquea Setiena u Barcelonu sve je postalo neizvjesno.

"Mogli smo se dogovoriti, ali novi trenerski stožer tek je trebao odlučiti kakvog vratara želi. Na kraju su doveli bitno mlađeg igrača. Nisam se uklapao u njihov profil, ali mi smo profesionalci bez obzira na to što osjećamo. Moja konačna odluka i nije bila tako loša, zar ne?" kaže Liverpoolov vratar.

Adrian se smije. On je čovjek koji se često smije. A trenutačno u Liverpoolovoj svlačionici ima mnogo smijeha. Njihova prednost od 22 boda svakako ih vodi prema prvoj ligaškoj tituli u 30 godina. Ali nitko ne govori o tome koliko su blizu, čak ni čovjek najviše zaslužan za Liverpoolove nevjerojatne posljednje uspjehe.

Embed from Getty Images

"Ovo što je Jürgen postigao ovdje je izvanredno. Pogledajte samo kako stojimo u ligi. S njim je tako lako raditi. Tako lako. Uvijek je nasmijan, vedar, optimističan. On je trener, ali ponaša se kao i svaki drugi član momčadi. To što je tako blizak s nama pomaže nam da vjerujemo u njegove metode. On nas je uvjerio u svoje vodstvo i sposobnosti tako što je bio blizak s nama i tako što je dokazao da sve što mu padne na pamet u konačnici funkcionira", kaže Adrian i nastavlja:

"Klopp nam obično govori da ćemo se suočiti s mnogim problemima tijekom utakmice pa ih moramo moći riješiti. Bilo koja momčad može iznenaditi novim sustavom igre, primjerice. On je tu da nas vodi. On dobro vizualizira nogomet sa strane i majstorski prenosi to znanje igračima. Treninzi su intenzivni. Klopp strastveno radi svoj posao i točno zna kako funkcioniramo na terenu. Jürgen je ne samo vrhunski strateg već i sjajna osoba. Najbolje vođenje skupine ljudi koje sam ikad vidio. Uz momčad je u dobru i zlu."

I za Adriana je ovo izvanredna sezona. Nakon što prošle sezone nije odigrao nijednu utakmicu, a ljeto je proveo trenirajući na terenu niželigaša, 5. kolovoza je objavljeno da će potpisati za Liverpool. Četiri dana kasnije, u petak, dogodio se i njegov debitantski nastup, a pet dana kasnije uslijedila je pobjeda protiv Chelseaja u UEFA-inu superkupu. U samo tjedan dana Adrian je ni od čega došao do junaka jedanaesteraca te tako osvojio prvi trofej u karijeri. Pobjeda u superkupu slavila se u Sevilli, u Su Eminenciji, radničkoj četvrti u kojoj je Adrian odrastao.

"Svi su se sastali u kući mojih roditelja, moja supruga i njena obitelj, moji najbliži prijatelji. Sve se dogodilo tako brzo da nisu imali prilike doputovati na utakmicu u Tursku, nismo to uspjeli organizirati. Bilo je nezaboravno primiti videopoziv od kuće i vidjeti suze radosnice", kaže Adriano.

Kasnije te noći u Istanbulu, dok je većina njegovih suigrača spavala, Liverpoolovo vodstvo odlučilo je učiniti pravu gestu dobrodošlice za prinovu.

Embed from Getty Images

"James Milner mi je rekao da uzmem trofej preko noći. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da to zaista misli. Rekao mi je da nema boljeg odabira od mene i ja sam se složio", prisjeća se španjolski vratar.

Adrianov brat i bliski prijatelj, jedine osobe iz njegove okoline koje su mogle doći u Istanbul, čekali su ga u hotelu.

"Došli smo u sobu s trofejem superkupa, mojom prvom titulom. A njihova lica! Fantastično."

Kad je prošlog ljeta potpisao za Liverpool, španjolski su mediji Adriana smatrali potrošenim i odbačenim 32-godišnjakom. Naravno, on je imao drukčije mišljenje. Odlučio je progovoriti na nogometnom terenu. Samo nije očekivao da će njegova prilika doći tako brzo.

"Bio je to trenutak koji sam željno iščekivao, ali nisam mu se nadao tako skoro. Srećom, bio sam psihički i fizički spreman. Moram na to gledati na takav način. Nikad nije lijepo kad se suigrač ozlijedi, ali samo jedan od nas može igrati. Alisson je miran i skroman i zaslužuje sve što je postigao. Proveli smo mnogo vremena zajedno, ali ovdje sam da bih se borio. Neću sjediti na klupi i čekati. On je prošle godine osvojio Ligu prvaka i Copa Americu. On je najbolji vratar svijeta, ali ne može se opustiti dok sam ja ovdje. To sam dokazao", rekao je Adrian BBC-jevu novinaru.

U Liverpoolovu kampu u Melwoodu se smrkava i počinje puhati. Adrian počinje pogledavati na sat na zidu, a potom prema terenima za trening. Ne može odvojiti pogled. Jasno je da već razmišljao povratku na posao, govor tijela ga odaje.

"Hej, Ali!" dobacio je Alissonu koji je prolazio. Razmijenili su osmijehe. Nekoliko sekundi kasnije kroz vrata prolazi mladi veznjak Curtis Jones i pozdravlja ga šakom o šaku. U hodnicima počinje gužva. Vrijeme je za polazak. Pred njima je još jedan naporan trening, još jedan izazov za koji se treba pripremiti, sljedeći naslov koji treba osvojiti. Adrian ne razmišlja ni o čemu drugom.

"Pustite me da uživam u trenutku. Nogometne karijere brzo završavaju. Moramo iz njih izvući ono najbolje dok još traju", zaključuje Adrian kroz smijeh.