SONYJEV ulazak na VR tržište teško bismo mogli nazvati uspjehom. I dok dugoočekivani nastavak Half-Lifea dokazuje da budućnost za ovu tehnologiju itekako postoji i da djeluje više nego obećavajuće, vlasnici PSVR-a još uvijek čekaju naslov koji bi ih razuvjerio da novac nisu bacili na komad opreme koji leži na polici i skuplja prašinu.

Činjenica je da je za igru koja mijenja mišljenje prekasno i da će se svi vlasnici morati pomiriti s time da igre za ovu hrpetinu kablova postoje, ali daleko su od impresivnih. Naravno, PSVR uvijek možete koristiti s ciljem da popravite imerziju nekih klasičnih pucačina u prvom licu, ali morate biti spremni na žrtvovanje rezolucije i povremene napade mučnine.

Ipak, razvojni timovi i dalje se trude promijeniti ovaj neimpresivni krajolik impresivnim pokušajima, a The Room VR: A Dark Matter je korak u pravom smjeru.

Radi se o klasičnom puzzleru autora mobilnog hita The Room, a igra je rezultat njihova nastojanja da se ubace u svijet virtualne stvarnosti. Ono što smo dobili stvara dvojaka mišljenja.

S jedne strane, ovo je uistinu dobra igra koja vas stavlja u ulogu istražitelja koji početkom 20. stoljeća prihvaća slučaj koji se ubrzo pretvara u nadnaravnu avanturu koja vašu moć opažanja stavlja na test dok vas istovremeno vrlo uspješno tjera da idete dalje i otkrijete kako će se ova priča razvijati.

Istina, rasplet vas vrlo vjerojatno neće oduševiti i mnoga će pitanja ostati bez odgovora, ali to ne mijenja činjenicu da ste u avanturi uživali. Atmosfera je odlična i ona u svakom pogledu nadomješta mnoge nedostatke same priče. Ipak, ovo je u isto vrijeme jedna od rijetkih igara koje su nakon dugo vremena probudile moj interes za puzzlerima koji su se dugi niz godina svodile na prečesto prejednostavne i još češće suvišne zagonetke koje su avanture iz trećeg lica stavljale pred vas (Uncharted, Tomb Raider ili Horizon Zero Dawn).

Sve nas to dovodi do druge strane priče ili točnije, pitanja zašto bismo ovaj tip igara uopće željeli igrati u virtualnoj stvarnosti. Što smo točno dobili time da ovu seriju zagonetki rješavamo noseći na glavi VR skalameriju, a ne na klasičan način - koristeći kontroler?

Realno, ništa osim toga da smo malo više uvučeni u atmosferu. Od VR-a daleko više profitiraju simulacije vožnje i pucačine iz prvog lica, ali takvih je premalo da bismo o njima pričali s prevelikim oduševljenjem. Da ne bi bilo zabune, ovo je ogroman skok za tvorce igre, Fireproof, koji su uspjeli podići franšizu na daleko viši nivo, ali pitanje je što su dobili igrači? Atmosfera je u redu, ali kontrole ponekad izazivaju frustraciju jer samo nepotrebno otežavaju rješavanje zagonetke.

Primjerice, već na samom početku nailazite na zagonetku koja od vas traži da upravljate dizalicom, a to činite potezanjem užadi. Da previše ne duljim, vrlo je nespretno, a to je samo jedna u nizu takvih situacija. I ponavljam, ovo bi bilo zabavno da je PSVR prepun fenomenalnih AAA naslova koji vas tjeraju da što prije nabavite ovaj neizostavni dodatak vašoj konzoli, ali nije i igre poput ove zapravo prekasno daju premalo toga što bi vas moglo impresionirati.

Ipak, ovo u konačnici nije krivnja Fireproofa, nego Sonyja koji je stvorio paralelnu platformu koja je u mnogočemu podbacila. S tim na umu, ovo je kvalitetno dizajnirana i na momente nevjerojatna igra koja djeluje kao da je oduvijek čekala VR, ali u sumraku generacije PlayStationa proći će gotovo nezapaženo i utopiti se u moru više ili manje kvalitetnih eksperimenata.