VEĆ JE SKORO mjesec dana prošlo od prekida skoro svih sportskih natjecanja u svijetu. Ali pandemija koronavirusa promijenila je svijet kakav poznajemo, nije zaustavila samo sport nego i brojne druge grane, a prave posljedice toga tek nas očekuju. I sport će biti jedna od grana koje će, posljedično, posebno pogoditi.

Vidi se to po činjenici da diljem svijeta klubovi otpuštaju, ili barem stavljaju na led brojne zaposlenike, a igračima pod ugovorima smanjuju plaće. Bez utakmica nema ni prihoda, a bez prihoda nema novca za isplaćivanje ugovornih obveza.

A ako tako razmišljaju u najvećim i najbogatijim svjetskim klubovima, zašto bi drukčije bilo u Hrvatskoj? I što je s tezom da u Hrvatskoj klubovi ionako nemaju značajnih prihoda od ulaznica, pa ni od TV prava, pa šteta nije tako velika.

Damir Mišković, predsjednik HNK Rijeke koji godinama upumpava svoj novac za opstojnost kluba, u razgovoru za Index iz Dubaija pokušao je objasniti da je to usko gledanje na trenutačnu situaciju i da će posljedice ovog prekida natjecanja biti puno dalekosežnije od onoga što se vidi u ovom trenutku. 

Zašto je rezanje plaća u Rijeci bilo nužno? Hrvatski klubovi zasad nemaju štete od obustave natjecanja kao klubovi u Ligama petice?

Rezanje je ružna riječ, rekao bih da smo u specifičnoj situaciji potegnuli specifične mjere. Moramo shvatiti da će ekonomija u svijetu u svim segmentima, pa tako i u sportu, dobiti druge dimenzije, sviđalo nam se to ili ne. Ja sam uvijek optimist, a kad govorim nešto pesimistično, zapravo gledam realno. Ovo je samo početak velike krize u svijetu koja će dovesti do velike krize u sportu, i u Hrvatskoj i svijetu. Tko će misliti o sportašima kad ljudi koji imaju firme moraju davati otkaze?

Što su naši prvoligaši zaključili na nedavnom sastanku povodom ove situacije, kada je odbijen prijedlog da se reanimira Udruga prvoligaša?

U naredne 2-3 godine morat ćemo puno toga promijeniti. Svi klubovi HNL-a prije 3-4 tjedna su pričali o tome. Možda neki nisu shvaćali ozbiljnost situacije, ali sada je shvaćaju. Došli smo do zajedničkih prijedloga, ali onda svaki klub ima specifičnu situaciju. Došli smo do suglasnosti da moramo vidjeti koliko će kome novca trebati na svojoj razini financijske moći da izdrži godinu dana, jer ako neki propadnu, nećemo imati Prvu ligu. Da karikiram, u Interu ili Varaždinu je i plaća od 2000 kuna puno, kod nas je to 2000 eura, maksimalno pet ili sedam tisuća, ovisno o ugovoru. O tome smo razgovarali. Sad nam je i Fifa pomogla, jer ako ne možemo plaćati igrače, možemo im samo dati papire jer svatko ima pravo tražiti ono što prema ugovoru treba dobiti.

Na koje će sve načine klubovi dugoročno osjetiti posljedice ovog prekida?

Smiješno mi je kad netko kaže da nogomet ne gubi ništa. Gubi zbog toga što se ne igra, to je broj jedan. Rijeka ima dovoljno navijača, imamo oko 5500 stalnih gledatelja. Kad oni dolaze, ima i više sponzora. Ako igrači ne igraju, ne mogu se ni pokazati, a samim time ni prodati, ili se mogu prodati za manji novac. A naši klubovi žive od prodaje i to im je 80% prihoda, zapravo jedini normalni prihod.

Kriza se već sad osjeća, većina sponzora, velikih ili malih, toga više nema, a taj je novac plaćao neke troškove, bilo radnu zajednicu, struju, vodu, košenje trave... Pa sponzor koji ti omogućuje pivo na stadionu više ne radi...Kad malom klubu u goste dođe Dinamo ili Hajduk, zaradi za plaće za mjesec dana. Osim toga, ako se sezona nastavi, recimo, u lipnju, igrači će imati neka tri tjedna priprema nakon što dva mjeseca nisu ništa radili. Moji treneri mi kažu da je to nemoguće. Sigurno će zbog toga biti više ozljeda, zbog kojih se opet neće moći prodati igrače. 

Može li se stanje u HNL-u usporediti s onim u jačim ligama?

Volimo gledati koliko Barcelona ima prihoda od utakmice, ali kod nas je to puno manje, ne možemo se mjeriti. Moramo gledati našu ligu takvu kakva je, a puno je bolja nego prije osam godina kad sam ja došao.

Imam kontakte s ljudima, predsjednicima ili direktorima klubova iz liga Petice, oni danas uopće ne razmišljaju o kupnjama, prodajama, koliko god bogati bili, samo gledaju kako će rezati troškove i preživjeti iduću godinu ili dvije.

I kako preživjeti?

Ako stisnemo pojas i izdržimo 10 mjeseci, možda se stvari poprave. Ako ne, sjest ćemo svi skupa, popiti piće, proveseliti se i otići svatko svojim putem. Godinu dana bit će pakao. Ljudi neće imati za ulaznice. TV prava? Pa tko će plaćati pakete da gleda utakmice? Ja sam s ovim mjerama pokriven idućih šest mjeseci, neki klubovi će imati za tri mjeseca, neki samo za mjesec, i što onda? Trebamo svi skupa preživjeti  pa ćemo se poslije lako opet svađati je li bio ofsajd ili ne.

Bi li hrvatskom nogometu danas mogla pomoći Udruga prvoligaša, koju neki zazivaju?

Postojala je četiri godine i što smo napravili? Nismo se dogovorili oko lopte, zajedničkih proizvođača dresova, TV prava, sponzora, ničega. Nalazili bismo se u Zagrebu, zajedno ručali i ništa nismo napravili. 

Ako me pitate treba li nam Udruga prvoligaša, da, treba nam. Ali to je kao Opatijska inicijativa, kojom smo prije tri godine sastavili prijedlog sustavnog financiranja sporta od TV prava, kladionica... Samo smo htjeli biti još jači i obuhvatiti nogomet, futsal, rukomet, košarku, odbojku, vaterpolo, sve i u muškoj i ženskoj konkurenciji. Pokrivali bismo 260.000 sportaša u Hrvatskoj, svaki bi sport imao svoga predstavnika, a ispod bi bila zasebna tijela, to tako funkcionira. Napravili smo raspodjelu po sportovima i po klubovima, sve je bilo uključeno. Da se okupi 5-6 trofejnih loptačkih sportova, pa koja bi od toga bila veća snaga u pregovorima sa sponzorima ili o TV pravima?

Ali za početak svi nogometni klubovi i njihovi predstavnici, kroz Komisiju HNS-a s g. Markulinom na čelu, trebamo razgovarati i doći do modela i pokazati da smo sposobni naći sponzore te da možemo imati udrugu koja proizvodi novac za klubove.

Ako se sve vrati u normalu, kako u budućnosti bolje prodati hrvatski nogometni proizvod?

U Hrvatskoj ima oko 160.000 pretplatnika na kanale na kojima se prikazuje HNL. A gdje su pirati? Da se to regulira, pretplatnika bi bilo triput više. Kafići plaćaju istu pretplatu kao i pojedinci, a napune 50 mjesta za vrijeme utakmice i svi gledaju nogomet za cijenu jednoga. Ne moraju možda plaćati 50 puta više, ali i pet puta više bi bio velik pomak.

Od kladionica također ništa ne dobivamo. Ako netko gleda nas i kladi se na naše utakmice, gdje je tu naš udio?

Nadalje, koliko turista, gostujućih navijača, dolazi na europske utakmice? Koliko hoteli zbog njih ostvaruju dodatnih noćenja? Dovodimo tisuće turista, a svejedno moramo plaćati razne poreze i prireze.

Trebamo shvatiti da sport nije profitabilna grana. Zarađuju igrači, zarađuju menadžeri, ali klubovi ne. Sport treba gajiti da se ljudi bave sportom umjesto glupostima, ali nema tu prihoda.

Kako komentirate danas donesene vladine mjere za pomoć sportskim udrugama i klubovima uslijed koronakrize?

NK Rijeka nema pravo na beneficije za radnu zajednicu jer Grad Rijeka ima 30% udjela u klubu, ali moram pohvaliti Ured za sport što su to napravili, nitko se nije toliko trudio, a i to je neki korak.