RIJEČKI poduzetnik Alan Heigl ovih se dana neugodno iznenadio. Nakon što je njegova tvrtka Euro Bus, koja se bavi prodajom dijelova za autobuse, izgurala prošlu godinu koju je obilježio pad poslovanja zbog koronakrize, nedavno je dobio rješenje Općine Čavle u okolici Rijeke u kojem mu općinske vlasti za skladišni prostor u Čavlima razrezuju komunalnu naknadu kao da se radi o prodajnom prostoru, što je dvostruko skuplje od skladišnog prostora.

"U Čavlima od 2019. imam u najmu skladišni prostor koji ukupno plaćam, s porezom, 3252 kune mjesečno. No, iako u Zakonu o komunalnom gospodarstvu i općinskoj odluci stoji da se komunalna naknada određuje prema namjeni prostora, što je u ovom slučaju skladištenje, općinske vlasti su mi izdale rješenje po kojem moram plaćati komunalnu naknadu kao da je riječ o prodajnom prostoru, što je dvostruko više od skladišnog prostora. Ti ljudi očito mogu raditi što žele i nije ih briga za poduzetnike", požalio se Indexu Heigl. 

Kako bi donijeli rješenje, u Općini su morali proučavati temeljna obilježja skladištenja

Poslao nam je i rješenje koje su mu vlasti te općine na Grobinštini izdale još 2019. godine. Na to se rješenje žalio tijelima Primorsko-goranske županije, koja su predmet vratila na ponovno razmatranje Općini Čavle. No, nakon dvije godine, početkom veljače ove godine, općinske vlasti u Čavlima ponovno mu izdaju rješenje po kojem je komunalnu naknadu dužan plaćati kao da je riječ o prodajnom, a ne skladišnom prostoru, odnosno u dvostruko većem iznosu od onoga za koji Heigl smatra da bi trebao plaćati.

"Po provedenom izvidu te izmjeri poslovnog prostora od strane službene osobe utvrđeno je kako se poslovni prostor sastoji od četiri funkcionalne prostorije ukupne korisne površine 137,49 četvornih metara, da je poslovni prostor u naravi skladište, te se u istom skladišti roba, i to rezervni dijelovi za autobuse", priznaje se i u obrazloženju novog rješenja Općine Čavle, koje se nalazi u posjedu Indexa. 

No, u Općini Čavle dalje kažu da su razmatrali temeljna obilježja djelatnosti skladištenja i zaključili da je „skladištenje uslužna djelatnost čuvanja robe kojom se pružatelj usluge obvezuje čuvati pohranjene predmete za što prima naknadu, dok sami predmeti nikad ne postaju vlasništvo pružatelja usluge“. Zbog toga u Općini smatraju da su skladišni prostori dio prostora koji služe obavljanju različitih poslovnih djelatnosti te da ne služe samo za obavljanje skladištenja. Ustvrdili su i kako taj poslovni prostor ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti nespecijalizirane trgovine na veliko, kao i da se radi o prodajnom objektu, odnosno skladištu za trgovinu na veliko. 

Prostor i je i nije skladište

"Pregledom internetskih stranica obveznika utvrđeno je kako obveznik tim putem oglašava i putem internet trgovine prodaje trgovačku robu, i to pretežito za autobuse. Pregledom javno objavljenih financijskih izvještaja utvrđeno je kako obveznik većinu svojih prihoda ostvaruje prodajom robe, i to rezervnih dijelova za autobuse, dok većinu rashoda obveznika predstavljaju troškovi prodane robe. Temeljem iznesenog, ovo tijelo nalazi kako poslovanje obveznika ne sadrži obilježja pružanja pohrane, već sadrži pretežito obilježja kupnje trgovačke robe radi daljnje prodaje", zaključili su u Općini Čavle. 

Tako su došli do zaključka da je tu zapravo riječ o prodajnom objektu za obavljanje djelatnosti trgovine dijelovima i priborom za motorna vozila, zbog čega se na taj prostor primjenjuje najviša komunalna naknada u Općini Čavle. Rezultat takvog rješenja je da Heigl za unajmljeni prostor u Čavlima mora platiti komunalnu naknadu u godišnjem iznosu od 7754,44 kune, odnosno 646,20 kuna mjesečno. Preračunato u kvadrate, komunalna naknada u tom slučaju iznosi 56,40 kuna po četvornom metru godišnje, odnosno 4,70 kuna po kvadratu mjesečno. Kada bi taj prostor Općina "službeno" priznala samo kao skladišni, Heigl bi plaćao upola manju komunalnu naknadu. 

Poduzetnik kaže da ne razumije logiku općinara

"Doista mi nije jasna logika kojom su se rukovodili u donošenju takvog rješenja. Obavili su izvid i sami su vidjeli da je to najobičnije skladište. U tom prostoru ne ostvarujem nikakve prihode, tamo nema ni telefona ni poštanskog sandučića. Jedino što želim je da na papiru stoji da je taj prostor ono što stvarno jest - skladište, a ne da fantaziraju kako je to nekakvo skladište u funkciji prodaje. A objašnjenje da robu skladištim kako bih je prodao smatram apsurdnim: zašto bih robu inače skladištio nego da je prodam?!" ogorčen je Heigl. 

Dodaje i kako su općinari drugi put krivo izračunali veličinu skladišnog prostora. Naime, riječ je o prostoru od 145 kvadrata, a ne 137.49, kako stoji u rješenju, kaže naš sugovornik i pita se bi li sam govorio da je riječ o većem prostoru od onog kojim barataju općinske vlasti da ih na bilo koji način želi prevariti.

Zbog svega najavljuje novu žalbu, a kaže i da će razmisliti o tome da skladište premjesti u neku drugu lokalnu jedinicu. Ponašanje lokalnih vlasti Općine Čavle smatra antipoduzetničkim.  

U Općini kažu da se rješenje donosi ovisno o djelatnosti za koju prostor služi, a ne ovisno o tome što zapravo taj prostor jest 

"Oni doista ne prezaju ni od čega kako bi došli do novca i napunili proračun. Propise tumače kako hoće, a komunalne naknade također povećavaju kada i kako hoće. Razlike u komunalnim naknadama na malom prostoru su takve da  je komunalna naknada u, primjerice, Omišlju, gdje je sjedište moje tvrtke, višestruko manja", naglašava Heigl. 

No, u Općini Čavle ustraju na tome da je sve što su napravili po zakonu. Ističu da se rješenje izdaje ovisno o djelatnosti za koju prostor služi, a ne ovisno o tome što je zapravo prostor. 

"Skladište može služiti za proizvodnu, trgovačku ili neku drugu djelatnost, a Euro Bus ima rješenje Ureda za gospodarstvo da se radi o prodajnom prostoru", zaključuju u Općini Čavle.

Dodatni komentar smo pokušali dobiti i od načelnice Općine Čavle Ivane Cvitan Polić, ali nije odgovarala na naše pozive.   

Posljedica ovakvog teritorijalnog ustroja Hrvatske je namet na namet

Slučaj komunalne naknade u Općini Čavle samo je još jedan u nizu podsjetnika na probleme koje poduzetnicima može izazvati glomazan sustav lokalne samouprave kakav ima Hrvatska, koja je podijeljena na 20 županija, 128 gradova i 428 općina, pri čemu je Grad Zagreb istodobno i grad i županija. Svaka lokalna jedinica, naime, samostalno odlučuje i o visini komunalne naknade, kao što donosi i druge odluke koje se tiču gospodarstva, što na vrlo malom prostoru može rezultirati velikim razlikama u nametima, a poduzetnike tjera i da redovito prate odluke svake od lokalnih jedinica na čijem području posluju. Ne čudi stoga što poduzetnici kažu da bi se po cijele dane trebali baviti proučavanjem zakona i drugih propisa, koji se ionako mijenjaju kao na tekućoj vrpci, a ne vlastitim poslom. To možda i nije tako značajan problem za velike tvrtke, koje imaju pravne službe, ali svakako predstavlja uteg u poslovanju mikro, malih i srednjih tvrtki, a upravo njih je najviše. 

Uz to, poduzetnici se često žale da je lokalnim vlastima na prvom mjestu punjenje lokalnih proračuna, rezultat čega je i velik broj parafiskalnih nameta. Neki od tih nameta su državni, no o mnogima odlučuju lokalne vlasti. Poduzetnici često upozoravaju i da lokalni čelnici propise primjenjuju selektivno i ovisno o vlastitoj procjeni te da je posljedica svega toga gušenje poduzetništva. 

Stručnjak: Gradovi i općine bi svoje odluke o naknadama trebali staviti u funkciju privlačenja poduzetnika 

Unatoč tome, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Vedran Đulabić kaže da u različitim iznosima komunalnih naknada, kao i drugih lokalnih davanja, ne treba unaprijed gledati nešto loše. To je, ističe, instrument koji lokalne vlasti imaju kako bi potakle razvoj na svom području. Neki gradovi i općine, primjerice, imaju prirez, i to, poput Zagreba, vrlo visok, dok drugi nemaju taj namet ili je on razmjerno mali. Slično je, kaže, i s komunalnom naknadom. 

"Različita visina komunalnih naknada i drugih davanja može biti instrument lokalnog razvoja. Lokalne jedinice tako mogu privući ulaganja i potaknuti poduzetništvo", zaključuje za Index Đulabić, ukazujući na značaj konkurencije koju bi autonomija lokalnih jedinica u tom dijelu porezne politike trebala izroditi.