NA DANAŠNJI DAN prije 19 godina, u 12:30, izvršen je atentat na Zorana Đinđića, premijera Srbije.

Kardiokirurg Miljko Ristić tada je radio u Kliničkom centru Srbije, a danas je savjetnik direktora Instituta za kardiovaskularne bolesti "Dedinje".

On je operirao Đinđića. U razgovoru za Telegraf se sjetio tog dana.

"Ne mogu vjerovati da je prošlo 19 godina od tog nemilog događaja. Svi ti detalji, njegov prijem, operacije koje smo izvršili, sve to kao da je bilo jučer. Tog dana, a to je bilo negdje 12:30, 13 sati, izlazio sam iz operacijske sale gdje sam završavao jednu operaciju", sjeća se Ristić.

"I, taman što sam se spustio na Odjeljenje, zazvonio je telefon. Tajnica direktora Kliničkog centra me obavijestila da moram hitno u Urgentni centar. Daljina između Urgentnog i Klinike za kardiokirurgiju, gdje je moje radno mjesto, bila je tada 30-ak metara. Pitao sam gdje jer je Urgentni centar velik, rekla je: 'Bit će vam sve jasno, samo idite tamo!'" sjeća se.

Odmah mu je, kaže, nešto bilo čudno

Kada je izašao iz Klinike za kardiokirurgiju, odmah je shvatio da se dogodilo nešto, kako kaže, čudno.

"Tu je već bilo mnogo ljudi. Bilo je vojnika s puškomitraljezima, vidio sam da se radi o nekom nemilom događaju, s obzirom na vojsku i policiju. Bio je zabranjen pristup. Bila je jedna čistina. Pretrčao sam do tamo. Mene nitko nije zaustavio. Shvatili su jer sam bio u zelenoj uniformi iz sale u kojoj sam prethodno operirao", priča za Telegraf.rs Ristić.

Pa nastavlja.

"Kada sam ušao u prizemlje Urgentnog centra, a tu je jedna soba za reanimaciju, nisam nikoga ništa pitao. Tu dolaze ozlijeđeni i hitni slučajevi. Otvorio sam vrata. Bio sam zaprepašten. Prepoznao sam odmah pokojnog premijera Zorana Đinđića, bio je već intubiran. Već mu je bio stavljen dren u prsni koš, iz kojeg je u posudu izašlo oko 600 mililitara krvi. Bilo je jasno da ta krv, u toj količini, ne obećava dobru prognozu", sjeća se.

"Nije bilo dvoumljenja"

Nije bilo dvoumljenja. Morali su hitno pokojnog premijera premjestiti u operacijsku salu.

"Otvorili smo ga. Našli smo ogromnu ranu na srcu. Nikada u životu nisam vidio ranu tolikog promjera. Mi smo i do tada liječili ubodne, rane od noža, pištolja... ali ova rana na njegovom srcu nije se mogla usporediti s prethodnim mojim i iskustvima mojih kolega.

Pomagao mi je u tom trenutku profesor Dušan Velimirović. Bili smo zgranuti što tolika rana može nastati na srcu od jednog metka. On je imao ulaznu ranu s desne strane grudnog koša, izlaznu ranu s lijeve, nešto niže. Znači, pucano je s visine", rekao je Ristić.

"Kako je on ulazio u zgradu, s njegove desne strane. Je li on išao okrenut leđima ili naprijed, to ne znam. Uvijek sam bio u dilemi. Kasnije je bilo polemike je li atentat izvršen iz Gepratove ili iz Birčaninove ulice. Nikada me nitko nije zvao na svjedočenje, ali to nije bitno", kaže Miljko Ristić.

Ogromna ulazna rana

Ulazna rana na srcu je bila 6 puta 3 centimetra, izlazna nešto manja.

"Pun je bio grudni koš krvi. Naravno, mi smo tu krv evakuirali. Princip je bio da se krv nadoknađuje preko nekih centralnih venskih puteva. On je imao dvije linije ulaska krvi. Pumpana je krv, tečnost, plazma, supstance koje mi inače dajemo u tim situacijama. Relativno brzo smo ušili tu ranu na srcu. Bilo je to pristupačno, međutim, efekt reanimacije je bio jako loš", sjeća se.

"Imao je pritisak 20, 30. Kako mi napumpamo krv, on se malo popravi, međutim, shvatili smo da on ipak gubi krv i na nekom drugom mjestu. Nije bilo povreda da nam na to ukažu. Kada se na nekog izvrši atentat, može imati više ulaznih mjesta jer se ispaljuje više hitaca. Međutim, on je imao taj jedan jedini hitac koji je ispaljen, razorni projektil. Kasnije sam čitao u novinama da su to specijalne puške za atentate koje imaju domet oko 200 metara, ali da imaju strahovitu razornu moć i takvo oružje se pravi isključivo za atentate", kazao je.

Jetra u dijelovima

"Nigdje nismo našli nijednu drugu ranu. Ostali dijelovi tijela su bili netaknuti, noge, ruke, glava... Trbuh se nešto nadimao. Otvorili smo trbušnu duplju. Šiknula je krv iz jetre koja je bila u sitnim dijelovima.

Ti projektili imaju strahovit bočni pritisak. Dijafragma razdvaja grudni koš od trbušne duplje. Odmah ispred dijafragme se nalazi jetra. Znači, taj bočni pritisak je bio toliko jak da je razorio jetru u dijelove. Jetra mu je bila kao da su je isjekli na tisuću komada. Bilo je jasno da tu nema spasa", kazao je.

Bilo je jasno i zašto premijer gubi krv.

"Ne preko srca, preko rane koju smo mu zbrinuli. Samo smo se pogledali moj kolega Dušan Velimirović i ja. Bilo je tu kolega s abdominalne kirurgije. Nije bilo šanse da se pomogne u smislu da se ta jetra izvadi i da se transplantira nova. To je bilo apsolutno nemoguće u roku od tih 5 minuta. Tako da je premijer, nažalost, završio tu, na operacijskom stolu", sa suzama u očima priča Ristić.

On je tog dana držao rukama srce premijera, kojeg ranije nikad nije sreo.  

"Kada operiramo srce, ono ne stoji u mjestu. Mi ga malo podignemo, da bi nam bilo bliže, asistent drži srce, operater radi što treba, mijenja zaliske, šije bajpasove. U svakom slučaju, svaka operacija srca podrazumijeva da kirurg srce tog pacijenta drži u rukama. To je bilo i u ovom, u slučaju pokojnog premijera, ali svi naši napori ostali su uzaludni", kazao je.

"Bilo je mnogo dilema je li pucano iz Gepratove ili Birčaninove ulice. Našao sam jednu snimku na kojoj je naš, u to vrijeme ministar vanjskih poslova, Svilanović izjavio do detalja da je atentator došao iz Amerike, da su ga Hrvati uhapsili na nekoj granici kada je prelazio Hrvatsku. Da je uhapšen, pa pušten, da je on smješten u Beogradu u hotelu. I da je poslije toga napustio našu zemlju. Ono što mi je sumnjivo, kada je sve to završilo s pokojnim premijerom, rečeno mi je da ne dajem nikakve izjave do 16 sati", kaže Ristić.