PRED nama je još jedno dugo i vruće ljeto, a početak ljeta u mainstream medijima znači samo jedno - čeka nas zapanjujuća količina vijesti o prevelikim računima u kafićima i restoranima.

Gomile turista sa svih strana svijeta pohode Hrvatsku i u jednom trenutku susrećemo se s fenomenom tzv. jedinstva u osupnutosti cijenama koje se manifestira mahnitim objavljivanjem fotografija računa na društvenim mrežama. 

Cijenama šokirani turisti svoje čuđenje dijele sa svojim podjednako šokiranim sljedbenicima koji također ne mogu sakriti svoje čuđenje, a mediji to prenose pa imamo tih par čuđenjem ispunjenih tjedana tijekom kojih se masovno iščuđavamo nad činjenicom da su neki kafići bezobrazno skupi, a neki drugi kafići pristojno pristupačni cijenama.

Kako bismo ubuduće izbjegli ovakve slučajeve, sastavili smo mali vodič za naručivanje u kafićima i restoranima.  

1. Ako je u centru, preskupo je

Postoji staro nepisano pravilo da su kafići smješteni u centrima turističkih mjesta u pravilu skuplji od kafića smještenih nedaleko od gradilišta ili deponija na periferiji, kao i da su kafići s pogledom na more ili staru jezgru grada redovito skuplji od kafića koji gledaju na tablu na izlasku iz grada ili na brzinski izgrađeno šareno zdanje koje bi trebalo predstavljati kompleks apartmana, ali je u stvarnosti ispunjenje svih noćnih mora osoba s ukusom. 

I nije bitno jeste li u gradu bogate kulturno-povijesne baštine ili jednom od onih bezveznih turističkih gradića koji spadaju u kategoriju koju skupno nazivamo "Sesvete na moru", cijene u centru su previsoke i to je činjenica s kojom se moramo pomiriti. 

Stoga odmah na početku odlučite želite li normalnu cijenu ili predivan pogled i je li taj pogled uistinu "70% više cijene" predivan. 

2. Dio brojeva na cjeniku, vjerovali ili ne, predstavlja cijenu

Prema objavama dalo bi se zaključiti da je ovo mnogima prvi susret s cjenikom pa nije naodmet objasniti o čemu je riječ. 

Ideja cjenika, često plastificiranih komada papira koji se redovito nalaze na stolovima, jest da potencijalnim kupcima daju uvid u ponudu, ali i cijene ponuđenih proizvoda. 

Međutim, lako može doći do zabune. 

Na primjer, Cola Zero 0.25 ne znači da je cijena Cole Zero 25 lipa. Nastavite li pratiti red u kojem se spomenuta Cola Zero nalazi (možete koristiti i prst), doći ćete do još jednog broja. Taj misteriozni broj može biti 15, 30, 50 ili 100, ali bitno je znati da on predstavlja cijenu. 

Moguće je zatražiti i pomoć konobara koji će vam potvrditi jesu li cijene na cjeniku točne. 

3. Zapitajte se jeste li upoznati s konceptom previsoke cijene

Nakon što ste se upoznali i suočili s cjenikom, treba donijeti odluku. Slažete li se s procjenom ugostitelja ili smatrate da je riječ o bezobraštini epskih razmjera? Ako ste na ovom svijetu proveli dulje od pet godina, vjerojatno ste upoznati s idejom da su neke stvari preskupe. 

Primjerice, ako vam netko ispali da mali macchiato košta 500 kuna, nećete automatski isukati novčanik i uzviknuti: "Ovo je bagatela!" 

Poučeni iskustvom življenja u civiliziranom svijetu i elementarnim znanjem o vrijednosti pojedinih dobara, pitat ćete čovjeka zašto je obična kava toliko skupa. Dobivate li na poklon i set šalica od fine japanske keramike, dolazi li uz kavu i mala porcija kokaina, a neki će htjeti znati i je li kava u bilo kojem trenutku prošla kroz šupak azijskog cibeta.

Sve su to legitimna pitanja koja se isplati postaviti prije nego što se ispijanjem kave ili soka obvežete na isplatu.

4. Ponovite matematiku za prvi razred osnovne škole

Nakon što ste dobili sve potrebne informacije, treba razmotriti i jeste li spremni dati svoj krvavo zarađen novac za kavu, sok i croissant. Zbrajanjem brojeva koji se nalaze na cjeniku, doći ćete do okvirnog iznosa koji trebate platiti. 

Iz mnogih objava na društvenim mrežama često se može izvući zaključak da ljudi ne barataju osnovama pa ih je dobro ponoviti na ovom primjeru iz udžbenika za prvi razred osnovne škole. 

Ante je u Dubrovniku i želi popiti kavu i sok te pojesti croissant s čokoladom. Kava je 30, sok od cijeđene naranče 50, a croissant iz nekog neobjašnjivog razloga 50 kuna. Ante zna da je u Dubrovniku i da cijene nemaju veze s pameću, ali ipak naručuje iako mu glas u glavi urla: "Nemoj, Ante, jebao te pas!"

No, Ante ne sluša glas u glavi i upušta se u ovaj suludi trošak. 

Kava je meh, sok od naranče nije cijeđen, već je očito iz tetrapaka, a croissant neodoljivo podsjeća na 7 Days i Ante zna da onaj veći 7 Days croissant u trgovini košta najviše pet kuna. Ante osjeća da je žrtva drumskog razbojništva, ali što je, tu je. Popio je i pojeo i sad mora platiti. 

Koliko mora platiti?

a) 30 kuna
b) 130 kuna
c) Ante proživljava tzv. "dubrovačku sinkopu". Zaboravlja činjenicu da je od starta znao cijene, fotka račun, objavi ga na Fejsu i čudom se čudi zašto je kavu, sok i 7 Days sranje platio 130 kuna.

5. Koliko ste spremni platiti lajkove

Realno, za sve vaše šokove i iznenađenje postoje najmanje četiri objašnjenja: 

a) niste znali u što se upuštate jer ne čitate cjenike i odbijate razgovarati s konobarima. To znači da niste spremni za ovaj svijet i to je sasvim fer cijena za lekciju iz naručivanja u kafiću/restoranu

b) niste pazili i ovo je odlična prilika da iz svega izvučete pouku kako se ovakve stvari ne bi ponavljale u budućnosti

c) vi ste ministar Marić i nije vas briga za cijene jer dobivate sulude popuste u hotelima pa, što ne potrošite na smještaj, zapijete i zažderete u restoranu

d) znali ste koliko nešto košta, ali ste se upustili u ovo znajući da će vam snebivanje nad previsokim računom donijeti lajkove na Fejsu i da postoji mogućnost da neki medij prenesu vašu osupnutost. I to znači "uspjeh" jer ljudi vole biti šokirani pizdarijama, a vi volite lajkove.

Ako ste se odlučili za ovo treće, iskreno se nadamo da vam se isplatilo.