LEIDY KLOTZ, profesor inženjerstva i arhitekture na Sveučilištu Virginia i otac dvoje djece, i Yael Schonbrun, klinička psihologinja, docentica na Sveučilištu Brown i majka troje djece, u posljednje vrijeme sve manje pažnje posvećuju svojoj djeci, kako kažu Washington Postu.

Uvjereni su da je ignoriranje djece usmjereno na njihovu dobrobit

"Pokušavam ih ignorirati jedan dio dana, svaki dan", rekla je Schonbrun, čija djeca imaju 5, 9 i 12 godina. "A kad se žale da im je dosadno, kažem: 'To je sjajno, a što se smislili po tom pitanju?'"

Povremeno uskraćujući svoju pozornost svojoj djeci, Klotz i Schonbrun u praksu provode lekciju izvučenu iz istraživanja koje je Klotz, čija djeca imaju 7 i 3 godine, provodio tijekom proteklih nekoliko godina: u ljudskoj je prirodi rješavati probleme dodavanjem, čak i kad bi oduzimanje dalo objektivno bolji ishod. Klotz i njegovi kolege došli su do tog zaključka kroz niz kreativnih eksperimenata objavljenih u časopisu Nature.

Što znači dodavanje, a što oduzimanje, kad je u pitanju pristup djeci?

Tek kad je kasno uvečer kupio uređaj za ljuljanje kako bi umirio svoje novorođenče, Klotz se suočio s time kako sklonost dodavanja utječe na roditeljstvo.

Kada je Schonbrun čula za kupnju, istaknula je da je upao u istu zamku koju je istraživao: njegov instinktivni pristup rješavanju problema uplakanog djeteta i umora bio je dodavanje još jednog gadgeta za bebu umjesto da se fokusira na, recimo, dosljedan raspored spavanja.

Činjenica da roditelji često čine previše nauštrb neovisnosti svoje djece i mirnijeg života u kući nije jedinstvena spoznaja

Postoje stručnjaci koji zagovaraju "minimalističko roditeljstvo" i govore roditeljima da svojoj djeci trebaju davati manje pohvala, manje pažnje, manje aktivnosti i manje igračaka. Istraživanja dosljedno pokazuju korelaciju između pretjerano uključenih roditelja i mladih odraslih osoba s problemima kao što su preopterećenost u školi, nemogućnost regulacije svojih emocija ili anksioznost i depresija.

Ali Klotzovo istraživanje pomaže razumjeti razloge zbog kojih roditelji često rade previše, i to sa znanstvene strane, a objašnjava to prirodnom sklonošću, a ne roditeljskim neuspjehom. On i Schonbrun ponudili su stoga neke savjete za odupiranje ovom prirodnom porivu.

Pomaže ako shvatimo zašto su ljudi razvili ovaj mentalni prečac

Jedna je teorija da bi to donijelo evolucijsku korist - više hrane, više pozornosti, više društva, više fokusa na djecu povećalo bi izglede za preživljavanje obitelji. I kako su se civilizacije razvijale, dodavanje je bilo bolji način, rekao je Klotz. "Kad nemate cestu, kad nemate zgradu, nemate nikakve mogućnosti obrazovanja za svoju djecu, dodavanje stoga ima smisla", kaže on.

Osim evolucijskih i psiholoških imperativa, na djelu bi mogli biti i moderni kulturni utjecaji

"Evoluirali smo u ovu kulturu u kojoj više podrazumijeva i bolje... više roditeljstva, više kulture, više njegovanja interesa vaše djece, više aktivnosti, raznovrsnije hrane, više razgovora s njima, znate, samo više od svega", kaže Schonbrun.

Dok je opčinjenost aditivnim rješenjima sklonost koju ljudi općenito imaju, Klotz i Schonbrun sumnjaju da bi roditelji, koji su često pod pritiskom i preopterećeni, mogli postati žrtve tog pristupa.

Dakle, što roditelji mogu učiniti da zaustave taj obrazac ponašanja?

Prakticiranje svjesnosti. "Ne možete promijeniti ponašanje ako ne znate da ga provodite, jer svijest mora biti na prvom mjestu prije nego što osoba djeluje, a pogotovo ako je to nešto što radite po navici", rekla je Schonbrun.

Podsjetite se da možete oduzimati. Kad su istraživači nekim sudionicima u eksperimentima rekli da mogu dodavati ili oduzimati, vjerojatnije je da će ti sudionici tad uvidjeti povoljne strane oduzimanja.

Razmislite o svojim temeljnim vrijednostima kada donosite odluke o tome što oduzeti

Schonbrun kaže da pitanja koja si treba postaviti mogu uključivati: "Što to znači za mene? Što to znači općenito? Koji je razlog mog djelovanja?" Ako aktivnost koju poduzimate u odgoju djece ne odražava vaše vrijednosti i, nadalje, čini vaš život stresnijim i užurbanijim, možda je vrijeme da odustanete od nje.

Ovaj pristup ne znači da nikada ne možete ništa dodavati. "Mislim da je ključna stvar da želimo da ljudi razmotre obje opcije u svim slučajevima", rekao je Klotz. Schonbrun se složila: "Mogućnost stvarnog razmišljanja o tome, trebam li dodati ili oduzeti s obzirom na to kako želim graditi svoj život, stvarno je korisna stvar o kojoj treba aktivno i svjesno razmišljati", piše The Washington Post.