ALEKSANDAR Vučić je, po tko zna koji put, bijesan na Hrvatsku. Prebacivanje fokusa javnosti s unutarnjih problema Srbije tako da se u svakom mogućem kontekstu spominje Hrvatska je standardna praksa njegovog režima, pa su tako ovaj put prozvani mediji u Hrvatskoj zato što se bave onime što se događa u Srbiji.

Prvi razlog je što su Hrvatska i Srbije susjedne zemlje, a time orijentirane na suradnju kao i sve ostale normalne države na svijetu, pa nije nevažno građanima određene države što se događa u susjednoj. Treba li se premijer ili predsjednik Njemačke buniti što se u Francuskoj piše o njemu i njegovoj zemlji? Sasvim je normalno da mediji pišu o događanjima u susjednim državama više nego o geografski udaljenima.

Drugi razlog ima veze sa stanjem medija u Srbiji. Naime, velika većina medija je pod indirektnom kontrolom Vučića, njegove stranke pa čak i, kako je nedavno objavio New York Times, kriminalnog podzemlja koje Vučić praktički koristi kao privatnu vojsku. Rijetkim slobodnim medijima je otežano djelovanje i financiranje, a često su meta progona i tema brojnih Vučićevih javnih napada, što podsjeća na najveće diktatore u povijesti.

Vučićevi režimski mediji su stvorili mit o ekonomskom čudu Srbije

Čak je i Index prije nekoliko dana preko jednog režimskog srpskog medija nazvan jednim od dva "najustaškija hrvatska portala", ma što to značilo. Nije teško pogoditi - zbog tekstova u kojima se kritizira Aleksandar Vučić i njegov autokratski način vladanja.

Preko režimskih medija u Srbiji se aktivno laže o sigurnosti, politici, diplomaciji, kriminalu, i ekonomiji. Brojni su mitovi koje su Vučićevi mediji plasirali u javnost Srbije, s glavnim ciljem da mijenjaju percepciju stvarnosti građana onako kako režimu odgovara.

Jedan od dražih mitova koje propagiraju režimski mediji u Srbiji, prenoseći samog Vučića, je golemi ekonomski uspon te države otkad njom vlada Vučić. Taj "argument" voli koristiti i u svojim govorima o tome kako ga u Hrvatskoj mrze jer je dobar za Srbiju.

"Znate zašto im Vučić smeta najviše? Zbog snažne srpske ekonomije", izjavio je početkom 2020. u jednom intervjuu za TV Prvu.

Dvostruka propaganda

Spajanjem mita o ekonomskom čudu koji je nastao iz njegovih istinoljubivih usta, a dodatno prokuhan u kuhinji režimskih medija, sa spominjanjem Hrvatske u negativnom kontekstu, Vučić provodi dvostruku političku propagandu. Istodobno uvjerava građane da je sve dobro na unutarnjem planu i odvraća im pozornost na "vanjskog neprijatelja" da ne propitkuju prvu laž.

Istina se razlikuje od mita, a Vučić se ne može pohvaliti ni solidnim stopama gospodarskog razvoja Srbije s obzirom na svoj stupanj (ne)razvijenosti, a pogotovo je ne može nazvati "ekonomskim tigrom". Iako bi trebala rasti brže od Hrvatske, zbog same činjenice da jako puno zaostaje, u većini godina od zadnjih deset je godišnji rast BDP-a Hrvatske bio veći.

Cilj obje zemlje bi trebao biti da ona druga raste što više jer se time gospodarski rast prelijeva zbog same geografske blizine te zbog međusobnih investicija i izvoza. Ali Srbija ne raste dovoljno, velikim dijelom zbog načina na koji Vučić vlada njom, štiteći interese klijentelističkih, stranačkih i polu-kriminalnih mreža kojima duguje političku moć.

Hrvatska je daleko bogatija od Srbije

Nema smisla uspoređivati ukupnu veličinu ekonomija Hrvatske i Srbije jer druga ima 3 milijuna stanovnika više. Puno više o općoj slici ekonomije govori bruto domaći proizvod po stanovniku, a odnos između Hrvatske i Srbije prema tom općem ekonomskom mjerilu danas je relativno sličan onome iz 1995.

Te godine je nominalni BDP po stanovniku Hrvatske iznosio 4901 dolar, a Srbije 2208 dolara. Ako se uzme u obzir da je Hrvatska u vrijeme Jugoslavije imala otprilike za trećinu veći BDP po stanovniku od Srbije, vidljivo je kako su rane devedesete na ekonomskom planu bile puno teže Srbiji.

Srbija u 21. stoljeće ulazi kao ekonomski opustošena država, a posebno bolna je bila 1999. zbog sankcija UN-a, SAD-a i EU režimu Slobodana Miloševića i zbog NATO bombardiranja. Nakon toga se oporavlja, ali nedovoljno brzo da bi sustigla Hrvatsku u apsolutnim terminima. Do 2008. BDP po stanovniku Hrvatske raste na 16.461 dolar, a Srbije 7101 dolar.

Nakon te krizne godine gospodarstvo Hrvatske upalo je u višegodišnju krizu s negativnim stopama rasta, a Srbija je stagnirala. Smanjivanje razlike do 2015. je bilo isključivo rezultat katastrofalnih ekonomskih politika koje su provodile vlasti u Hrvatskoj, a ne napretka Srbije.

U godinama Vučićeve vladavine nije zabilježeno veće približavanje Srbije Hrvatskoj pa je 2021. BDP po stanovniku u Hrvatskoj iznosio 17.685 dolara, 8455 dolara više nego BDP po stanovniku Srbije (9230 dolara).

Građani Hrvatske se brže približavaju standardu EU od građana Srbije

Razlike se, osim općim pokazateljem kao što je BDP po stanovniku, mogu prikazati točnijim mjerama. Dobro je u usporedbu uvesti treću stranu, kao određeni cilj prema kojem treba težiti i tako mjeriti brzinu napretka. Za Hrvatsku i Srbiju je to EU, točnije prosjek standarda EU.

Usporedbe na razini općih mjerila gospodarskog stanja poput BDP-a su korisne, ali ljudima o njihovom standardu više govore podaci o prihodima. Statistička agencija EU Eurostat prikuplja podatke o bruto dohotku kućanstava članica EU, uz podatke iz nekih država koje graniče s EU, poput Srbije.

Korigirano za cijene, bruto godišnji dohodak prosječnog kućanstva u Hrvatskoj i Srbiji se približava prosjeku EU, ali ne istim intenzitetom. 2015. je u Hrvatskoj bio na 59 posto prosjeka EU, a u Srbiji na 44 posto prosjeka EU.

Do 2021. se Srbija približila za 5 postotnih bodova, na 49 posto prosjeka EU, a Hrvatska za 9 postotnih bodova, na 68 posto prosjeka EU. Prema ovom pokazatelju, podaci su još porazniji za Srbiju nego kod pokazatelja općeg stanja gospodarstva poput BDP-a po stanovniku jer pokazuje da se Hrvatska daleko brže približava standardu EU nego Srbija. Valja napomenuti da se radi isključivo o godinama u kojima je vladao Vučić.

Hrvatska je izvozno efikasnija, po stanovniku izvozi puno više

Ako se ne vidi rast "balkanskog ekonomskog tigra", kako kaže Vučić, na podacima o primanjima kućanstava, možda je napredak ograničen na kompanije, industriju. Mit počiva upravo na snažnoj industriji i rastu izvoza. Ali podaci opet opovrgavaju režimske laži.

Izvoz proizvoda po stanovniku Hrvatske je 2021. iznosio 5850 dolara, a Srbije 3920 dolara. S obzirom na to da Hrvatska nije poznata kao industrijska izvozna sila, a ipak je zamjetno intenzivniji izvoz nego u Srbiji, podatak je poražavajući po Vučićeve laži. Za usporedbu, Slovenija ostvaruje 22.200 dolara izvoza po stanovniku.

Ni struktura izvoza nije dovoljno raznolika i konkurentna. Indeks ekonomske kompleksnosti izvoza Srbije  iznosi 0.74, a Hrvatske 0.81. To znači da Hrvatska izvozi kompleksnije, raznovrsnije i konkurentnije proizvode.

U Hrvatskoj se duže živi i bolja je kvaliteta života nego u Srbiji

Jako je puno ekonomskih indikatora na osnovu kojih se mogu uspoređivati bilo koje dvije zemlje i kvaliteta života u njima. Nema ih smisla sve nabrajati, ali se cijela poanta može sažeti u jednostavnu činjenicu da se u razvijenijim zemljama duže živi. Ne postoji mjerilo koje može konkurirati životu.

U Hrvatskoj je 2020. očekivani životni vijek iznosio 78 godina. Iste godine su rođeni u Srbiji mogli očekivati da će u prosjeku živjeti 74 godine. Pandemija je povećala razliku, ali u prijašnjim godinama je prosječni životni vijek u Hrvatskoj u prosjeku bio 2 godine duži. 90-ih je razlika bila samo jedna godina pa je jasno relativno nazadovanje Srbije po tom pitanju.

UN-ov Indeks ljudskog razvoja (HDI) mjeri postignuća određene države u tri kategorije: zdravlju (mjereno očekivanim trajanjem života), obrazovanju (prosječno trajanje obrazovanja) i blagostanju (mjereno bruto nacionalnim dohotkom).

Zemlje s najvećim Indeksom ljudskog razvoja(HDI) su Švicarska (0.962), Norveška (0.961) i Island (0.959). Hrvatska je prema njemu 40. najprosperitetnija država na svijetu (0.858), a Srbija 63. (0.802). Valja napomenuti da je Slovenija 23. na svijetu (0.918).

Hrvatskoj bi koristilo da je Srbija "ekonomski tigar", ali to je samo Vučićeva laž

Bilo bi dobro da su laži Aleksandra Vučića o ekonomskom procvatu Srbije točne, ne samo za nju nego i za Hrvatsku. U prvih jedanaest mjeseci 2022. je iz Hrvatske u Srbiju izvezeno proizvoda vrijednosti 9.3 milijarde kuna, a uvezeno 10 milijardi.

Investicije kompanija iz Hrvatske u Srbiju su također važne. Procjenjuje se da su te investicije do sada prešle visinu od 800 milijuna eura, dok su kompanije iz Srbije u Hrvatsku investirale tek 40-ak milijuna eura.

Susjedne države trebaju što više surađivati, trgovati i investirati jedna u drugu. U mnogočemu su Hrvatska i Srbija ekonomski komplementarne, a ne suparnici. Kamo sreće da je jedna od njih stvarno "ekonomski tigar". Ali Hrvatska bar ima dovoljno slobodne medije koji političarima jasno kažu da lažu kada govore slične gluposti. Vučićev mit o velikom ekonomskom usponu Srbije nitko ne propitkuje jer su svi mediji režimski.