FILM The Blind Side dirljiva je, navodno biografska, priča o igraču američkog nogometa Michaelu Oheru, za koji je 2010. glavna glumica Sandra Bullock dobila i Oscara za najbolju žensku ulogu. Film je bio veliki hit te je zaradio preko 300 milijuna dolara, no Oher je sada iznio bombastične tvrdnje da je priča koja je dirnula tisuće ljudi temeljena - na lažima.

Sandra Bullock je ulogu dobila nakon što ju je odbila Julia Roberts, no prije toga su se rukovoditelji 20th Century Foxa sastali sa scenaristom i redateljem Johnom Lee Hancockom s planom za "popravljanje" scenarija za njegov predloženi film The Blind Side. Njihov plan bio je glavnu ulogu južnjačke supermame dati muškarcu i preoblikovati film kao priču o ocu i sinu.

Nije bilo važno što se film temeljio na životu Leigh Anne Tuohy, bijele dekoraterke interijera iz Memphisa koja je zajedno sa svojom obitelji posvojila afroameričkog tinejdžera Michaela Ohera i pomogla mu da postane akademski uspješan i nogometni fenomen koji je kasnije igrao za NFL momčad Baltimore Ravens.

Hancockove tvrdnje Fox je negirao, a redatelj je rekao da je to bio najniži nivo njegove duge borbe da snimi film, ali da je razumio nelagodu studija. The Blind Side se naprosto nije uklapao u njihove marketinške okvire.

"To zapravo nije sportski film, iako ima sporta u njemu. Također nije film o ženama, iako je napisan za glumicu. Moj stav o tome bio je da u filmu ima za svakoga ponešto. A ljudima je to sumnjivo čuti. Oni u to ne vjeruju", rekao je Hancock.

Slabosti filma na kino-blagajnama pokazale su se njegovom snagom

Hancock je, naravno, bio u pravu, čak i iznad svojih najluđih očekivanja. Sa zaradom od 309 milijuna dolara na kino-blagajnama (na uloženih 29 milijuna dolara) film je postao neočekivani hit, koji je Sandri Bullock donio prvog Oscara, izazvavši zavist direktora studija diljem Hollywooda.

Pomogao je u ponovnom pokretanju karijere Sandre Bullock i učinio da Alcon, malena nezavisna produkcijska i financijska tvrtka koja je snimila film nakon što su ga velike tvrtke odbile, izgleda kao najpametnije dijete u razredu.

Uočene slabosti filma The Blind Side na kino-blagajnama pokazale su se njegovom snagom. Film je privukao raznoliku publiku, ljude koji možda žive zajedno, ali rijetko gledaju iste filmove: nogometne navijače, starije žene, rijetke filmske gledatelje i onu ogromnu skupinu američke publike koja svake nedjelje ide u crkvu.

"Za studije je to anatema. To ne može biti pravi film ako ne košta stotine milijuna dolara i mora imati sve efekte, a 16-godišnji dječaci ga moraju željeti vidjeti da bi bio uspješan. To jednostavno nije istina", rekao je kasnije Hancock za Los Angeles Times. Film je tako postao priča o sreći, nekonvencionalnom razmišljanju i spremnosti na preuzimanje rizika u koji se veliki studiji u vlasništvu korporacija rijetko upuštaju.

The Blind Side nastao je prema publicističkoj knjizi Michaela Lewisa o evoluciji pozicije left tacklea u američkom nogometu. Priča o Oheru i obitelji Tuohy bila je samo dio toga, ali to je ono što je zaintrigiralo Hancocka. "Leigh Anne i Michael i njihova ljubav jednog prema drugom. Stalno sam mislio da su Michael i Leigh Anne slični. Nisu gledali unatrag, uvijek naprijed", pojasnio je svoju fascinaciju pričom.

"Radi se o neobičnoj obitelji, samaritanstvu i davanju"

Otprije poznati scenarist, Hancock je debitirao kao redatelj uspješnom sportskom dramom The Rookie. Ali u vrijeme početka The Blind Sidea, došao je nakon neuspjeha s The Alamom. Predao je svoj prvi nacrt scenarija u jesen 2007., a do ljeta 2008. projekt je ležao mrtav na razvojnoj hrpi studija Fox.

Agent u Creative Artists Agency ustupio je scenarij Molly Smith, producentici u Alconu, koja je snimila niskobudžetne i umjereno uspješne filmove kao što su My Dog Skip i Sisterhood of the Traveling Pants.

Alcon, koji vode Andrew Kosove i Broderick Johnson, financijski je podupirao njezin otac, Fred Smith, osnivač FedExa. Njezin brat Cannon, najmlađi sin Freda Smitha, izlazio je tada s kćeri Collins Tuohy, kćeri Leigh Anne i njezinog supruga Seana, a Smithovi i Tuohyjevi stari su prijatelji.

Kosove, Alconov dopredsjednik, vidio je scenarij kao priču o ženskom osnaživanju, ali i, što je još važnije, kao obiteljski film koji bi, uz pravi proračun i glumačku postavu, mogao donijeti popriličnu zaradu.

"Radi se o neobičnoj obitelji i samaritanstvu i davanju. Da bude jasno, mislili smo da bi mogao zaraditi 75 milijuna dolara, a ne 300 milijuna dolara", rekao je Kosove. Alcon, koji u potpunosti financira svoje filmove, vagao je može li si priuštiti Bullock, koju je Hancock zainteresirao za scenarij.

Zahtjevan angažman Sandre Bullock

Johnson je smatrao da je Bullock potrebna kako bi projektu dala vjerodostojnost na velikom platnu. "Najviše sam se bojao da će se film na neki način percipirati kao televizijski film, da nema kino domet. Stvarno sam vjerovao da je sa Sandrom Bullock u ovom filmu - jedan plus jedan četiri", rekao je kasnije.

Ali glumičin standardni honorar bio je 10 milijuna dolara plus 10% bruto prihoda, a Alconov budžet za cijelu produkciju bio je 35 milijuna dolara. Alcon je umjesto toga ponudio Bullock 5 milijuna dolara unaprijed i veći dio zarade, uključujući prodaju DVD-a, što joj je kasnije donijelo dobit od oko 25 milijuna dolara.

Nekoliko tjedana prije početka produkcije u Atlanti u travnju 2009., Warner Bros., koji distribuira Alconove filmove, ponudio je producentima kao datum izlaska petak prije Dana zahvalnosti jer je njegov planirani blagdanski film, Cats and Dogs 2, bio odgođen. Alcon je brzo prihvatio datum pogodan za obitelj, iako je to film stavilo u borbu protiv dugo očekivanog nastavka Twilighta, New Moona.

Bilo je to još jedno kockanje, zbog kojeg su neki Hancockovi prijatelji okrenuli očima u nevjerici. No Dan Fellman, Warnerov predsjednik domaće distribucije, želio je da film izađe tijekom nogometne sezone i tvrdio je da će privući starije žene, a ne bijesnu hordu adolescentica koja obožava Twilight.

Kako bi ispunio zadani rok, Hancock je morao požuriti s postprodukcijom pa je ograničio svoje probne marketinške preglede na jedan, u mornaričkom gradu Coronadu, prekoputa zaljeva od San Diega. "Nadao sam se da će publiku činiti barem 60% žena. Nije. Vidio sam hrpu marinaca kako dolaze i pomislio: 'O ne, oni će očekivati pravi nogometni film'", prisjetio se Hancock.

Ali kada su kartice s komentarima vraćene, 88 posto ih je reklo da bi svakako preporučili film prijateljima. Nakon toga marketinški stručnjaci u Alconu osmislili su promotivnu kampanju koja se prenosila od usta do usta, često u zajednicama zanemarenima u filmskom marketingu. Koristeći Hancockov model “za svakoga ponešto”, Alcon je promovirao film u raznim tržišnim nišama nadajući se da će se one spojiti u kinu.

Vjerski marketing

Alconov voditelj marketinga, Richard Ingber, također je inzistirao na tome da Alcon slijedi publiku koja se temelji na vjeri. “Pravi Tuohyji su evanđeoski kršćani. Činjenica da je film to prikazao, ali ih je prikazao i kao obične ljude, bila je jako privlačna religioznoj publici koja smatra da ih se u filmovima prikazuje previše ekstremno", rekao je Kosove.

Alcon je unajmio tvrtku za religijski marketing, Grace Hill, koja je prikazala film pastorima i kreatorima vjerskog mišljenja te je postavila web-stranicu na kojoj su propovjednici mogli pronaći bilješke s propovijedi i duhovne vodiče za učenje temeljene na filmu, a čak 23.000 pastora preuzelo je materijal sa stranice.

Kosove i Johnson također su rekli da je film dobro prošao u afroameričkoj zajednici, iako je bilo nekih komentara u medijima da je primjer bjelačkog paternalizma. Kosove je istaknuo da je film nominiran za četiri nagrade Image Awards NAACP-a, civilne organizacije koja se bori protiv rasizma.

Afroamerička publika, rekao je Johnson, odgovorila je na upornost Michaela Ohera, ne samo nogometnu, već i na onu akademsku. "Nije samo dobio pomoć. Ne rade samo Leigh Anne i Tuohyjevi za njega", rekao je Johnson.

Obrat u priči o dobročinstvu

Danas ta priča zvuči potpuno drugačije. Oher sada tuži obitelj Tuohy tvrdeći da ga zapravo nikada nije usvojila, već da ga je koristila kao "lakovjernog" mladića kojeg su mogli "iskoristiti za vlastitu dobit".

U Oherovoj tužbi navodi se da su Sean i Leigh Anne Tuohy, koji su primili Ohera u svoj dom dok je bio u srednjoj školi, prevarili bivšeg igrača američkog nogometa i naveli ga da potpiše dokumente za skrbništvo na tri mjeseca nakon svog 18. rođendana 2004.

Prije nego što je navršio 18, Oher je bio štićenik sustava udomiteljstva u Tennesseeu. U podnesku stoji da je potpisao dokumente o skrbništvu, za koje je mislio da su dokumenti o posvojenju, a istinu je saznao tek u veljači ove godine, stoji u dokumentima.

Konzervatorstvo je, stoji u dokumentima, omogućilo Tuohyjevima da imaju "potpunu kontrolu" nad Oherovom sposobnošću za "pregovaranja ili sklapanja bilo kakvog ugovora", uključujući onaj koji je njima i njihovoj djeci donio milijune dolara u tantijemama od The Blind Sidea. U međuvremenu, Oher nije dobio ništa za priču "koja ne bi postojala bez njega", stoji u sudskim dokumentima. 

"Nismo zaradili na filmu. Pa Michael Lewis dao nam je polovicu svog udjela. Svi u obitelji dobili su jednaki udio, uključujući Michaela. Radilo se o 14.000 dolara, svaki. Nikad nam nije ponuđen novac; nikada nismo tražili novac. Moj novac je dobro dokumentiran; možete pogledati za koliko sam prodao svoju tvrtku", brani se sada Sean Tuohy.

Obitelj tvrdi da ih film nije obogatio

U svojoj knjizi iz 2010., In a Heartbeat: Sharing the Power of Cheerful Giving, Tuohyjevi su ustvrdili da su prihod od The Blind Sidea ravnomjerno podijelili između svoje obitelji i Ohera. U knjizi se detaljno navodi da ih, "suprotno uvriježenom mišljenju, film nije silno obogatio".

Tuohyjevi su u svojoj knjizi dodali da "nisu imali nikakvog udjela u dobiti" i da su "samo dobili naknadu za prodaju svog imena" Alcon Entertainmentu, tvrtki koja je producirala film. Taj honorar, napisali su, "sve u svemu nije bio veliki iznos". "Podijelili smo to na pet dijelova", napisali su u knjizi.

Ali prema sudskim dokumentima, Tuohyjevi su zapravo pregovarali o 225.000 dolara uz 2.5% svih budućih "definiranih neto prihoda" za sebe i svoje dvoje biološke djece, Collinsa Tuohyja i Seana "SJ" Tuohyja Jr.

Prema podnesku, Oher nije imao predstavnika koji bi pregovarao za njega, a njegov ugovor poslan je Debbie Branan, odvjetnici i bliskoj prijateljici obitelji Tuohy koja je također sastavila skrbništvo za njih. Sudski dokumenti također navode da je Oher nesvjesno potpisao svoja životna prava 20th Century Foxu bez da je primio isplatu.

Oher, koji sada ima 37 godina, traži službeni pravni prekid konzervatorstva, koje je trebalo završiti kada je imao 25 ​​godina. Također traži odštetu plus kamate na temelju novca koji je obitelj dobila zbog uspjeha The Blind Sidea i prodaje njegovih životnih prava. Uz to, Oher traži odštetu od Tuohyjevih, plaćanje njegovih pravnih troškova i zabranu da ubuduće koriste njegovo ime, priču ili lik.