JEDAN od segmenata filmova Stanleyja Kubricka koji je uvijek bio iznimno kvalitetan, a rijetko dobivao dovoljno pažnje, uglavnom zbog visoke kvalitete ostalih segmenata, jest odličan odabir središnjih glumaca.

Samo u slučaju Sellersa u Dr. Strangeloveu, McDowella u Paklenoj naranči, Nicholsona u Isijavanju, eventualno Douglasa u Stazama slave, može se naići na koliko-toliko dovoljan broj pohvala na njihov račun, ali ne može se isto reći za ništa manje (možda i više) fascinantnog Masona u Loliti, kao ni Haydena u The Killingu, O'Nealla u Barryju Lyndonu, Cruisea u Oči širom zatvorene, čak i Keira Dulleu koji je prikladno robotiziran i manje emotivan od samih robota u Odiseji 2001...

A teško se može primijetiti i da mnogo ljudi uzdiže današnjeg junaka iako je to zaslužio - Matthewa Modinea.

Najbolji filmski Joker

On je moj vječni odgovor na pitanje "tko je najbolji filmski Joker" jer doista je teško mogao biti bolji u ulozi tog momka koji je ni kriv ni dužan završio u cijeloj vremenskoj liniji Full Metal Jacketa, a ona ga je odvela kroz seriju vijetnamskih epizoda. Nijedna nije mogla biti ugodna ni za koga, pa tako ni za  inače laganog i duhovitog Jokera kojeg je Modine odigrao uz pravu dozu unutrašnje borbe usprkos površini lica na kojoj stanuju cerek i ironija u savršenoj korelaciji s nadimkom. 

Unutrašnja borba čovjeka koji nosi simbol mira i natpis Born to kill. Tu dualnost objašnjava "nešto kao" argumentima i jasno da on nije dubokoumna osoba, ali ne pate samo takve tijekom rata i negdje u Jokerovom grebanju prvih slojeva besmisla nalazimo emocije koja bi većina ljudi i imala da ih pošalju u daleku azijsku vukojebinu da se bore s neprijateljima.

Modine je prilično slučajno dobio ulogu Jokera. Da ga Val Kilmer nije verbalno napao u restoranu i okrivio kako je pokupio sve najbolje uloge, uključujući Stanleyjev Jacket, ovaj ne bi ni znao da se snima Jacket, a onda je u inat Valu poslao svoje snimke Kubricku i ispunio ono za što ga je budući slavniji kolega već bio optužio.

Kažemo "budući slavniji" jer je u tom trenutku Modine više obećavao i tijekom osamdesetih se okitio ulogama koje su svi mladi glumci Hollywooda htjeli, prije svega Ptičicom u Parkerovoj Ptičici s Nicom Cageom, još jednoj vijetnamskoj traumi koju je iznio samo u donekle drugačijem tonu.

Odbio Top Gun

Mogao je zabetonirati svoj zvjezdani status da je eventualno prihvatio Top Gun. Ponuđen mu je ni manje ni više nego lik Mavericka, ali ga je odbio iz nekih svojih uvjerenja i poslije rekao da se nije pokajao. Sad može svatko odabrati hoće li mu vjerovati ili ne.

Je li Matthew Modine zaista mogao biti ime za blockbustere i glumac od čijeg spomena se producentima pojavljuje znak dolara u očima? 

Zbog potpisa za Top Gun, na kojem je stajalo Cruiseovo ime, a ne njegovo, teško je reći, međutim možda film Otok gusara (Cutthroat Island) nudi odgovor jer to je jedan od najvećih marketinških i financijskih fejlova cijelih devedesetih, a baš Modine uz Geenu Davis igra glavnu ulogu.

Da stvar bude još gora, u pitanju je sasvim pristojna piratska avantura i najvjerojatnije bi značajno bolje prošla da se u njoj našao neki "cruiseovski" tip glumca, a definitivno ne "modineovski".

Ipak, bogato iskustvo Matthewa Modinea rijetko se može mjeriti s ičijim, to je čovjek koji je surađivao s jednom sumanutom lepezom autora i možda stvarno nema za čim žaliti netko tko je glumio ne samo kod Stanleyja Kubricka i Alana Parkera nego i kod Roberta Altmana (Streamers, Kratki rezovi), Abela Ferrare (Mary, Go Go Tales), Johna Saylesa (Baby, It's You), Jonathana Demmea (Married to the Mob), Johna Schlesingera (Pacific Heights), Olivera Stonea (Any Given Sunday), Spikea Leeja (Bamboozled)...

Netko tko je sudjelovao i u svim znanim djelima kao što su Vision Quest, u kojem mu je partnerica mlada Linda Fiorentino, pa Gospođa Soffel, gdje je brat Melu Gibsonu, potom Memphis Belle, Gross Anatomy, Hitler, rađanje zla, obiteljske pričice za laku noć i dobro jutro Zbogom, ljubavi i Fluke, Transporter 2, Dark Knight Rises, serija Stranger Things...

Prošarao je sve što se moglo prošarati i stvarno nema djelića holivudskog svjetla ili tame kojima se nije ožario. Kakva crna žal...

"Is that you, John Wayne? -Is this me?" Nitko to ne bi bolje rekao nego - Matthew Modine.