NENAD BJELICA dobio je otkaz u Trabzonsporu nakon manje od pola godine. Momčad je preuzeo krajem prošle sezone, a presudio mu je očajan ulazak u ovu. Nakon što je u ljetnom prijelaznom roku doveo čak 16 igrača, među kojima su i Mislav Oršić, Tonio Teklić, Filip Benković i Ognjen Bakić, te ih otpustio još više, ekipu složenu po svom guštu vodio je do čak četiri poraza u prvih osam kola. Zato je otpušten nakon što je Trabzon pod njim zaostao čak 12 bodova iza vodećeg Fenerbahčea.

"Bilo mi je žao Bjelice, ali onda sam istražio što se dogodilo"

Turski novinar Gokturk Kagan kroničar je Trabzonspora. Nakon otkaza Bjelici posvetio mu je ogroman tekst. "Među navijačima prevladava mišljenje da je Bjelica neopravdano otpušten, da je žrtvovan. Isto sam mislio i ja, bilo mi je žao Bjelice i odlučio sam detaljno istražiti pozadinu ovakvog njegovog kraja. Razgovarao sam s članovima njegovog stožera, igračima koje je doveo i otpustio, osobljem kluba. I kada sam to sve sumirao, došao sam do zaključka: Ne da Bjelica nije nevin nego je upravo suprotno, on je jedini krivac za ono što mu se dogodilo. No krenimo od početka.

"Bjelica je podcjenjivao klub i tursku ligu. Sina bez ikakvog iskustva uhljebio je u stožer"

Bjelica nije znao ni mogao shvatiti da je Trabzonspor velik klub s ogromnim značajem za lokalnu zajednicu. Od samog dolaska podcjenjivao je Trabzon i tursku ligu. Svog sina, koji nema nikakvog trenerskog iskustva, uhljebio je u stožeru. Tako nešto si u Turskoj ne bi dopustio ni Fatih Terim. Bjelica se tu nije zaustavio. Svog sina, navodnog 'mentalnog trenera', slao je na teren da sudjeluje u treninzima s loptom."

"Imao je abnormalne apetite. Tražio je privatni avion, ali ne za očekivanog Petkovića, nego za svoju ženu"

Bjelica se zahvaljujući popustljivosti uprave ubrzo po dolasku pretvorio u gazdu. Imao je abnormalne apetite, zahtjeve i troškove, a sve mu se to dopuštalo. Tako je ljetos od predsjednika tražio privatni avion za let u Hrvatsku. Svi smo mislili da će na povratku u njemu biti Bruno Petković, kojeg je Bjelica toliko obećavao i uvjeravao nas da je njegov transfer riješen. Međutim, iz aviona je izašla samo trenerova supruga Senka.

"Inzistirao je da nijedan igrač ne smije imati veću plaću od njega"

Hrvatski trener je zahtijevao da nijedan igrač ne smije imati veću plaću od njega te je zato tražio da se raskine ugovor s Marcom Bartrom. Istovremeno je salijetao desetke igrača širom Europe obećavajući im da ih u Trabzonu čeka ugovor života. Navukao je 15 igrača, ali tako da je izveo transfer-fijasko i ostavio klub u teškoj situaciji. Sve to napravio je ponavljajući: 'Vjerujte mi, potpisao sam s njim, samo pričekajte' za najveću želju i cilj - Brunu Petkovića. Umjesto toga, znamo tko je bio u avionu. Bjelica nije doveo obećanog i riješenog Petkovića, ali zato jest izvjesnog Bakića, potpunog anonimusa. 

"Jedino što Bjelici valja je PR. Ima par hrvatskih novinara koji mu poliraju imidž i izmišljaju ponude velikana"

Bjelica ima nekoliko suradnika među hrvatskim novinarima. Oni mu poliraju imidž i promoviraju ga. Pa i tako da izmišljaju ponude za njega. Taj Bjeličin kružok je samo par sati nakon otkaza u Trabzonu izmislio vijest da je Bjelica blizu potpisa za Glasgow Rangers. Naravno, Rangersi su doveli drugog, uspješnog trenera. 

"Očajan je u komunikaciji s igračima"

Nevjerojatno je loš u komunikaciji s igračima. Ništa s njima nije pričao niti ih je htio saslušati te ih je otpisivao za najmanju grešku. Abdulkadir Omur je, primjerice, rekao svom agentu, ne novinarima, da igra loše jer se ne može priviknuti na novu poziciju. Bjelica je to saznao i potpuno prekrižio Omura. Prestao je s njim pričati i čak ga nije htio ni pogledati.

"Nije volio turske nogometaše"

Što se tiče komunikacije, Bjelica nikako nije pričao s turskim igračima. Ni osobno ni preko prevoditelja. Očito je bilo da ih ne podnosi. Sve to očitovalo se na igrama i rezultatima te gubitku momčadskog duha.

"Samo je tražio još transfera"

Uprava je brzo postala nezadovoljna svim navedenim, ali najviše lošim igrama i taktikom pod Bjelicom. Zbog toga su imali par razgovora s njim, ali on je na sve primjedbe odgovarao traženjem još novih igrača, i to nakon što ih je dobio 15. Svu energiju i vrijeme trošio je na transfere umjesto da poboljša očajnu igru i rezultate. Podsjećamo, Trabzon je pod Bjelicom igrao više ragbi nego nogomet, ali trener ima dobar PR. I krajem prošle sezone i početkom ove nitko nije mogao shvatiti što to Trabzon pod njim igra. Nakon što na pripremama nije pobijedio nijednu utakmicu, mudrovao je: 'To je dobro. Da sada pobjeđujemo, imali bismo problema kada krenu službene utakmice.'

"Bjelica je jako dobar špreher, ali ta šuplja priča je Trabzon koštala još jedne izgubljene sezone i preko 2.5 milijuna eura"

Bjelica je izniman govornik i svojom spikom zavede sugovornika. I tako je, samo pričajući puno i ne radeći ništa, ali uvjeravajući sve oko sebe da je učinio sve, uspio ostati u klubu pola godine. Za tako kratko vrijeme primio je više od 2.3 milijuna eura samo na ime plaće. U to nije uračunata otpremnina. Nema što, prekrasan dar od Trabzona tako neuspješnom treneru. I što je najbolje, prikazuje se kao žrtva, a navijači prihvaćaju tu priču. Istina je potpuno drugačija.

"Otišao je bez pozdrava s igračima"

Kakav je Bjelica svjedoči i to što je otišao bez pozdrava s igračima. Pričao sam s više turskih i stranih nogometaša Trabzona i svima je drago što je dobio otkaz. Stav svlačionice najbolje je sažeo Dorukhan Tokoz, koji je odmah nakon što je trener otpušten na društvenim mrežama objavio samo: 'Ima Boga.'"