U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Kurt Warner glavni je lik jedne od najinspirativnijih sportskih priča ikad. Quarterback kojega nitko nije htio morao je noću puniti police u trgovini kako bi preživio, a potom je, nakon godina dokazivanja, dobio priliku u St. Louis Ramsima i postao vođa čudesne momčadi s kojom je osvojio Super Bowl.

ODABIR ekipa na školskom igralištu, gdje se na rukometne golove igra ulični nogomet, čest je proces u životu prosječnog klinca. Ako ste ikada na vrućem betoncu sa strepnjom čekali dok dvojica svojevrsnih kapetana igraju kamen-škare-papir ili par-nepar odlučujući tko će prvi birati, onda znate da je u pitanju stresan trenutak.

Prođu rasprava, pregovori i standardno vršnjačko podbadanje o tome tko će kome gurnuti kroz noge, a zatim kreće draft. Prvo se pikiraju najtalentiraniji i najpopularniji. Potom odlaze solidni nogometaši i prijatelji onih koji biraju. Vi za to vrijeme nervozno stišćete šake i zabijate nokte u znojne dlanove, skrivajući kako vas uznemirava pomisao da nećete upasti u ekipu.

Na kraju balade, ako ste imali sreće i konkurencija nije bila strašna, izabrat će vas i zabavljat ćete se dok ne padne mrak i majka ne poviče da je vrijeme za povratak kući. U suprotnom smjestit ćete se na klupu i razočarano mrmljati u bradu ili sami nabijati loptu u obližnji zid dok ostatak društva igra nogomet. 

Govorimo o uobičajenom periodu odrastanja od kojega ne ostaje trauma niti ozbiljnije utječe na razvoj. No, ukoliko ste se bojali da će vas preskočiti pri izboru, zamislite kako biste se tek osjećali da vam ostatak života ovisi o tome. Doslovno.

Kurt Warner je osvojio Super Bowl te postao MVP i član Kuće slavnih a da uopće nije bio izabran na draftu

Kurt Warner je 1994. godine bio slomljen jer ga nijedan NFL klub nije izabrao na draftu. Činilo se da će završiti među tisućama onih koji će život izgraditi izvan sporta. Međutim, napisao je jednu od najvećih sportskih priča o ustrajnosti i vjeri u samoga sebe koja je 2021. pretočena u film naziva Američki autsajder.

Na svom zaobilaznom putu slagao je police u trgovini, igrao pred "kravama" i "svinjama", propuštao prilike jer ga je ugrizao pauk i dokazivao se u footballu stranoj Europi. Krajem devedesetih postao je glavni quarterback St. Louis Ramsa (današnji LA Rams), a kasnije igrao za New York Giantse i Arizona Cardinalse.

S Ramsima je osvojio Super Bowl 2000. godine u kojem su pobijedili Tennessee Titanse (23:16), dok su 2002. izgubili od Patriotsa (17:20). Sedam godina kasnije, u završnici karijere, s Cardinalsima je došao do trećeg finala, no ostali su kratki jer su ih nadigrali Pittsburgh Steelersi (27:23).

Proveo je 12 sezona u NFL-u, za to vrijeme zasluživši dvije titule MVP-ja za regularnu sezonu i jednu za najkorisnijeg igrača finala. Četiri puta završio je u Pro Bowlu, a kruna svega bio je ulazak u Kuću slavnih 2017.

Radnik niskog samopouzdanja

Warner se ozbiljnije počeo baviti footballom upisivanjem srednje škole Regis iz Cedar Rapidsa u saveznoj državi Iowi, udaljenoj dva sata od Burlingtona u kojem je rođen 1971. i u kojem je živio s bratom Mattom i samohranom majkom Sue koja se rastala kada je Kurt imao četiri godine.

"Nisam bila osobito strpljiva, morala sam biti jaka po pitanju discipline, uvijek su me poštovali", govorila je Sue o odgoju sinova, u čemu je sudjelovao i otac Gene sa svojom novom obitelji. Warner je izgradio karakter radnika, no samopouzdanje mu nije bilo na razini kakva se podrazumijeva u profesionalnoj karijeri.

Isprva je igrao na pozicijama defenzivnog enda i wide receivera - igrača čiji je zadatak srušiti quarterbacka te onoga koji lovi loptu i trčeći osvaja teren. Zamisli trenera Jima Padlocka i pomoćnika Mikea Winkera bile su drugačije jer su tragali za QB-jem snažnog tijela, kakve-takve brzine i snage u ruci. Warner je odgovarao profilu.

Kill Kurt

"Ali, treneru, quarterback je pod velikim pritiskom. Ja na to nisam spreman", uvjeravao ga je mladi Warner. Padlock i Winker hladno su se oglušili na zapomaganje 13-godišnjaka, prepoznavši u njemu potencijal za najodgovorniju poziciju u footballu. "Vidjevši kako baca, shvatili smo da od njega nešto možemo dobiti", rekao je Padlock.

Warner je bio sklon paničarenju. Bio je naviknut rušiti QB-ja dok je igrao kao defenzivni end, a sada je on bio taj za kojim su suparnički braniči raspisali tjeralicu i kojega su mladenačkim, no već tada snažnim tijelima morali grubo oboriti na tlo tako da požali što je uopće stupio na teren.

Warner bi se usrao čim bi primio loptu u ruke unutar prostora iz kojega cilja napadače, tzv. pocketa. "Manje boli kada kompletiraš dodavanje. Ne brini se o suparnicima koji dolaze, samo brzo dodaj. Ako te udare, udare, ali moraš ostati u pocketu, pronaći svoje wide receivere i završiti akciju", objašnjavao mu je trener.

Lako je bilo reći, teško provesti. Kako bi ga suočili sa strahovima, Padlock i Winker osmislili su vježbu znakovitog naziva Kill Kurt, odnosno Ubij Kurta. Postavili su napad, ali bez ofenzivne linije koja bi trebala čuvati Warnera od suparnika. Imao je dvije opcije - ili što prije baciti loptu ili završiti pod hrpom stokilaša. Takav je gladijatorski sistem donosio masnice, ali malo-pomalo i rezultate.

Preplašeno je ušao u sezonu, često promašujući i najsigurnija dodavanja. S vremenom je bio konzistentniji, što je dovelo do zadnje srednjoškolske sezone u kojoj je momčad odveo do polufinala savezne države, a potom 1989. otišao na koledž.

Warner je tri godine bio na klupi

Warner je izabrao sveučilište Northern Iowa - kako zbog geografske blizine vlastitome domu, tako i zbog uvjerenja da će konkurencija u Panthersima biti manja i da će se izboriti za mjesto startnog QB-ja. Nikad nije bio više u krivu. Umjesto da u rukama drži loptu, tri godine proveo je noseći ploču za iscrtavanje akcija koje je na terenu provodio njegov konkurent Jay Johnson.

Johnson je iz sezone u sezonu uvodio momčad u konferencijska finala i play-off, ostvarivši ukupan omjer od 31 pobjede i osam poraza. Gradio je legendaran status među 30-ak tisuća stanovnika Cedar Fallsa i, što je u tinejdžerskim godinama važnije, vršnjacima i vršnjakinjama.

Warner je istovremeno bio sve samo ne zvijezda. "Rekao mi je da želi promijeniti sveučilište kako bi igrao. Razumjela sam njegovu želju, ali on nije pohađao sveučilište radi footballa, već radi obrazovanja. Što bi mu sport značio u budućnosti? Poručila sam mu da naša obitelj ne odustaje i da mora ostati. Ostatak priče je dobro poznat", ispričala je Warnerova majka.

Cimeri su ga odvukli u bar, gdje je upoznao ljubav svog života

Warner je 1992. u baru nedaleko od sveučilišta upoznao Brendu, četiri godine stariju bivšu članicu marinaca i rastavljenu majku dvoje djece. Vjerujete li u ljubav na prvi pogled ili ste već u životu zastali na vratima kluba gledajući u tu jednu, posebnu osobu, ovo vam može biti poznato.

"Cimeri su me odvukli u bar i ondje sam je uočio: niska žena smeđe kose s kratkom suknjom i crvenim čizmama. Bila je drugačija od ostalih žena", opisao je Warner. Noć su proveli poskakujući na taktove country glazbe u atmosferi Divljeg zapada, okruženi hrpom lokalnih kauboja. Na kraju zabavne večeri Kurt je pokušao poljubiti Brendu.

"Bila sam rastavljena, 25-godišnja majka dvoje djece", prepričala je Brenda, govoreći iz iskustva one koju su često nogirali nakon što bi otkrili da ima kćer Jesse Jo i sina Zacharyja, slijepog dječaka s oštećenjem mozga koje je zadobio kada ga je otac ispustio iz ruku, pri čemu je mališan udario glavom. "Rekla sam mu da ću razumjeti ako me više ne želi vidjeti", dodala je. 

Otišla je kući uvjerena da će i dalje uz pomoć roditelja završavati tečaj njegovateljice kako bi bila sposobna brinuti se o sinu. Na bivšeg supruga nije mogla računati jer ju je prevario, a potom otišao ne mogavši se nositi s odgovornošću za Zachovu nesreću koju je prouzročio.

S druge strane, isti oni cimeri sada su upozoravali Kurta, govoreći da mu ne treba teret dvoje tuđih klinaca. No, vrag mu nije dao mira i iduće se jutro našao pred Brendinim vratima s cvijećem u rukama. Pokucao je, a Zach je otvorio vrata. Premda slijep, primio je stranca i budućeg oca za ruku i na najslađi ga način proveo skromnim domom. 

Brenda je čudeći se pratila što se zbiva. "Bio je to prijeloman trenutak. Zach nije vidio, ali je svejedno dao ruku Kurtu, čovjeku kojega ne poznaje. Shvatila sam da je drugačiji", zaljubljeno je izjavila desetljećima kasnije.

Priliku je dobio na zadnjoj godini. Odmah je oduševio

Warner tako nije prohodao s glavnom cheerleadersicom, kako inače biva u američkim sportskim dramama, već ženom naviknutom na vojnički režim kojoj su prepreke odvele život u neželjenom smjeru. Kurt je, pak, i dalje pomalo dječački maštao o sportskoj karijeri.

Prvih pet minuta slave dočekao je tek na zadnjoj sveučilišnoj godini, kada je Johnson završio školovanje i time oslobodio poziciju startera. Warner je dobro iskoristio ponuđeno. Tijekom seniorske godine odigrao je 12 utakmica i pod njim su Panthersi upisali osam pobjeda i četiri poraza.

Zgrabili su konferencijski naslov i ispali tek u play-offu, a Warner je proglašen najboljim ofenzivnim igračem tadašnje konferencije Gateway. "Mnogi misle kako se Kurt pojavio niotkuda. Ali kada pogledate unatrag, vidite koliko je radio i kakvu je volju pokazao da ne odustane od svojega sna", naglasio je Warnerov nekadašnji suigrač Isaac Bruce.

Nitko na draftu nije pitao za Warnera

Statistika kaže da svega 1.6 posto igrača s koledža završi u NFL-u. Warner je imao želju kao i tisuće drugih. Bacajući pogled na slušalicu i nemirno hodajući po kući, čekao je da uoči drafta 1994. nazovu predstavnici klubova kako bi im se predstavio.

Nije dočekao poziv. Nitko se živ o njemu nije raspitivao jer jedna sezona na malom sveučilištu, a ne u moćnim programima kakve imaju Nebraska, Alabama ili Florida, nije imala osobitu vrijednost. Ništa nisu značile pohvale trenera Panthersa Billa Salmona i Terryja Allena ni cijenjeno mišljenje skauta Dana Shonke, sigurnog da Warner ima sposobnost čitanja obrana i izvršavanja akcija u skladu sa suparničkim kretanjima.

Prošao je ispod radara, zaboravljen pokraj devet QB-ja izabranih na draftu od kojih su Washington Redskinsi trećim pickom uzeli Heatha Shulera s koledža Tennessee. Pitate se što je Shuler napravio u karijeri? Dovoljno je reći da ga je ESPN prozvao jednim od najvećih promašaja između 1980. i 2004. godine.

Neuspješna proba u Packersima pa selidba u podrum

San Diego Chargersi, Cincinnati Bengalsi i Tampa Bay Buccaneersi razmišljali su o tome da nedraftiranom Warneru pošalju pozivnicu za trening-kamp. Na kraju su to učinili samo Green Bay Packersi. Warner je bio ushićen. Konačno prava prilika u kultnome klubu. "U Packerse sam stigao s iskustvom od svega jedne godine. Dotad se nisam našao u različitim situacijama niti sam odigrao puno utakmica", svjestan je bio Warner.

Vidjelo se to i na probi s Packersima, gdje nijedan segment igre nije bio na zadovoljavajućoj razini. Valja priznati da mu ni konkurencija nije išla na ruku jer se za mjesto na rosteru borio s jednim od budućih najboljih QB-ja ikad Brettom Favreom, bivšim MVP-jem koledž-footballa Tyom Detmerom, pa i 118. pickom drafta 1993. Markom Brunnellom.

Packersi su škartali Warnera koji se još jednom suočio sa surovošću života. Preselio se k Brendi i njezinim roditeljima, koji su mladom paru dopustili da živi u podrumu. Sveučilišne godine bile su iza njega, a profesionalizam se nije nazirao. Warner je morao pronaći posao.

Punio je police i prao podove za 5.50 dolara po satu

Izabrao je noćni rad u lancu supermarketa Hy-Vee u Cedar Fallsu kako bi danju mogao trenirati i održavati nadu u sudbonosni poziv kojim će završiti u NFL-u. Dok je punio police i prao podove za 5.50 dolara po satu, sjetno se prisjećao kodnih imena akcija koje je izvodio na terenu i dodavanja kojima je probijao suparničke obrane te zamišljao da isto čini u znatno jačoj konkurenciji NFL-a.

Zapravo, razmišljao je poput velikog broja studenata kojima privremeni poslovi financiraju studij dok im se u glavama vrti blistava slika samih sebe za masivnim stolom i na direktorskoj poziciji globalne kompanije. "To što sam sada ovdje, ne znači da tu moram i ostati", mislio je Warner.

Ne čudi da je s takvim pozitivnim stavom, koji bi rijetko narušilo kakvo zrno sumnje u vlastite vještine, svima naklapao da će jednoga dana biti startni quarterback u NFL-u. "Možete misliti kako su me gledali", nasmijao se Warner u jednom od kasnijih intervjua.

Zadnja prilika

Nezadovoljan što zoru dočekuje među policama pa umoran kao pas ide kući i pada u krevet kada se ostali bude i tek kreću na posao, Warner je tražio izlaz. Rad u ulozi pomoćnog trenera na sveučilištu Northern Iowa, koje je ranije pohađao, bio je privremeni bijeg od realnosti, ali to nije bilo dovoljno.

Godine 1995. pojavila se karta za možda i posljednji vlak koji vodi prema profesionalizmu. Jim Foster pokrenuo je Iowa Barnstormerse, novu franšizu iz Des Moinesa koja je tražila quarterbacka koji će je voditi u premijernoj sezoni AFL-a (Arena Football League).

AFL je bila verzija footballa u zatvorenom pokrenuta 1987. i ugašena 2008. zbog bankrota. Utakmice su se igrale pod krovom, na otprilike 25 metara širokom i 42 metra dugom terenu, što je dvostruko manje od dimenzija u NFL-u. Očigledno, igrači nedovoljno dobri za NFL završavali su u gledateljima atraktivnom AFL-u.

Kraći i ograđeni tereni podrazumijevali su veći broj poena jer je bilo potrebno osvojiti manji prostor, pa su nerijetko utakmice završavale košarkaškim rezultatima. Quarterback sposoban brzo oformiti napad i dati upute igračima, a zatim izvršiti akciju brzinskim dodavanjem bio je savršen za takve uvjete.

"Tražili smo igrače, osobito domaće iz Iowe", rekao je trener Barnstormersa John Gregory, kojem je preporučen dolazak na sveučilišni trening kako bi provjerio ima li potencijala u Warneru.

"Kurt je bio poprilično dobar na snimkama koje sam gledao. Na treningu je pokazao što zna te smo potpisali ugovor. Pametan je i brzo uči. Iako nije bio osobito brz, imao je ono što bih ja nazvao košarkaškom brzinom. Uspijevao je izvući se iz nevolje, imao je sjajan pregled igre i mogao je nizati akcije", prepričao je Gregory.

Navijači prerušeni u krave i svinje koji igračima nude pivo i kokice

AFL je bio daleko od glamura NFL-a kojem se Warner nadao. "Kada sam potpisao za Barnstormerse, smjestili su nas u kompleks apartmana u ružnom dijelu grada u koji je policija svakodnevno dolazila. Gledali bismo vijesti i shvatili da je policija upravo na našem parkiralištu", otkrio je Warner, koji je svojim novcem kupio videorekorder kako bi mogao analizirati utakmice.

Kako bi simulirali uvjete u dvorani, Barnstormersi su u park za trening dovukli bale koje su činile zidove od kojih bi se igrači odbijali dok bi ih istovremeno sijeno grebalo po goloj koži. Kickeri zaduženi za pucanje field goalova trenirali su ciljajući između dvaju električnih stupova koje su smatrali vratnicama.

Potpuno ludilo bilo je i u dvorani. "Navijači su bili prerušeni u krave i svinje te su nam nudili pivo i kokice. To je bilo poput cirkusa! No, bio sam sretan što više ne radim u trgovini i što bolje zarađujem", prisjetio se Warner, kojem su, među ostalim, plaćali 100 eura za svaki postignuti touchdown.

U tri sezone provedene u AFL-u zavrijedio je titulu jednog od najboljih ikad te je uvršten u Kuću slavnih. U prvoj su ih sezoni na korak do finala pobijedili Orlando Predatorsi (56:49), a naredne dvije odlazili su do finalnog Arena Bowla. Na Warnerovu žalost, 1996. nadigrala ih je Tampa Bay Storm (42:38), a 1997. Arizona Rattlersi (55:33).

Tornado ubio Brendine roditelje i Warnera pretvorio u velikog vjernika

U zadnjoj sezoni AFL-a zaradio je oko 65 tisuća eura, više nego dovoljno za ugodan američki život u vlastitom domu. Brendini roditelji Larry i Jenny Carney odlaskom u mirovinu mogli su mirne duše ostaviti kćer i unuke na Kurtovu brigu te se preseliti u Mountain View u Arkansasu.

Nažalost, poginuli su nakon svega godinu mirnih penzionerskih dana. Strašan tornado poharao je maleno mjesto i njihovu kuću sravnio sa zemljom. "Patila sam, a Kurt me slušao i nije osuđivao. Bio je uz moju djecu koja su izgubila baku i djeda", zahvalno je govorila Brenda.

Warner je odgojen u katoličkoj obitelji, no vjera do te tragedije nije zauzimala bitno mjesto u njegovu životu. "Bog nije bio razlog zbog kojeg sam živio, nije bio u fokusu iako sam znao da bi trebao biti dio svakodnevice. No nisam znao do koje bih mu se razine trebao posvetiti.

Pogibija Brendinih roditelja pokazala mi je kako ne znam što će se sutra dogoditi. Shvatio sam da moram živjeti u trenutku i prepoznao da Bog mora biti u centru mojeg života", rekao je Warner, kojega je nesretan događaj motivirao da zaprosi Brendu.

Kao i u sportu, ništa nije radio napola. Postao je tvrdokorni vjernik kojega su supruge suigrača zvale Isusom. Obavezno je na press-konferencije dolazio s Biblijom, a od Brende je tražio potpunu posvećenost vjeri, čak zahtijevajući da se ne seksaju prije braka.

"Tko to radi?" čudila se i Brenda, dok mu se dio javnosti divio, a ostatak ga smatrao frikom, iako nikada suigračima nije tupio o "pravilnom" načinu života. 

Bizaran splet okolnosti s Chicago Bearsima

Warner je bio toliko dominantan u AFL-u da ga je neimenovani, suparnički trener preporučio Chicago Bearsima kako bi ga prestao pobjeđivati. Poznata franšiza okrenula je njegov broj, željna vidjeti ga na djelu, među NFL zvijezdama kojima se toliko želio pridružiti. No, zaredalo se sljedeće...

Prvu probu pomaknuo je zbog vjenčanja, obećavši Bearsima da će se javiti čim obavi proceduru pred oltarom. Drugu je odgodio zbog puta na Jamajku u sklopu medenog mjeseca, što se čelnim ljudima iz Chicaga još uvijek činilo kao opravdan razlog.

Treći je put i njima dozlogrdilo, osobito kada im je pokušao prepričati bizarluk koji je doživio. "Noć uoči povratka s Jamajke natekao mi je bacački lakat. Ni danas ne znam što me ugrizlo. Liječnici su rekli da bi mogao biti pauk ili škorpion.

Ponovno sam zvao Bearse... 'Nećete vjerovati - nešto me ugrizlo', rekao sam im. Možete zamisliti što su mislili: 'Tko je ovaj lik? Dajemo mu šansu za NFL, a on ima ovakva opravdanja?' Naravno, više me nikad nisu zvali", više je puta prepričao Warner. 

Konačno potpisivanje ugovora s Ramsima

Odbijenica Bearsa vodila je do pozivnice St. Louis Ramsa. U prosincu 1997. došao je na boktepitaj koju probu i sada, kada je trebao biti na najvišoj razini pred stručnjacima NFL-a, on je bio užasan.

"Bila je to vjerojatno najgora proba u mom životu", priznao je Warner. Na opće čudo, Ramsi su mu dali toliko željeni, jednogodišnji ugovor. "Vidjeli su u meni nešto. Zato kažem da Bog brine o meni i mojoj obitelji", izjavio je Warner.

"Uzbuđeni smo zbog Kurta jer se dokazao u arena footballu. U protekle tri godine pokazao je da zaslužuje šansu. Pozorno ćemo ga pratiti", poručio je tadašnji direktor Ramsa Charley Armey. Nije bio impresioniran samo fizičkom staturom od 188 centimetara i 97 kilograma već i Warnerovim mentalitetom pobjednika. 

Warner je impresionirao u europskom NFL-u

Da bi svima pokazao kako su veliku pogrešku napravili četiri godine ranije kada su ga ostavili na cjedilu, prvo je morao otplatiti dugove. Naime, Warner je probu u Ramsima dobio zahvaljujući Al Luginbillu, treneru koji je vodio Amsterdam Admiralse u NFL Europe ligi. Luginbill je povukao vezu, ali je zauzvrat tražio da mu Warner pomogne na Starom kontinentu.

Razvoj NFL Europea počeo je u sedamdesetima s ciljem popularizacije footballa na europskom tlu. Warner je u veljači 1998. stigao u ligu, ubrzo postavši njezina zvijezda. U deset utakmica protiv Barcelona Dragonsa, Frankfurt Galaxyja, London Monarchsa, Scottish Claymoresa i Rhein Firea vodio je Admiralse do sedam pobjeda i tri poraza.

Liga je neslavan kraj doživjela 2007. uslijed financijske neisplativosti. Warner se, pak, itekako okoristio njezinim postojanjem jer je bio vodeći quarterback s 15 touchdowna. Zahvaljujući tome što još jednom posustao, krajem 1998. vratio se u Ramse.

"Sretna" ozljeda kojom je postao starter

Warner je u sezoni 1998./1999. bio treći quarterback iza Tonyja Banksa i Stevea Bonoa. Pokazao je strpljenje, kao onomad na koledžu kada je dobio žuljeve od sjedenja na klupi. Bacio je svega 11 lopti, od kojih su tek četiri završile u rukama hvatača za osvojenih 39 jardi. 

Ali, bolje išta nego ništa. Kao što se klinac na školskom igralištu veseli što je izabran jednom u 100 godina i što će se nogometati s velikim dečkima, tako je i Warner bio oduševljen biti članom ekipe. Pritom nije imao pojma da ga vrhunac tek čeka.

Bono je uoči sezone 1999. otišao u Carolina Pantherse, a Banks u Baltimore Ravense. Ramsi su ostali bez startnog QB-ja, pa su doveli Trenta Greena koji je momčad trebao povesti u natjecateljsku godinu. Međutim, pretrpio je tešku ozljedu koljena već u pripremnoj utakmici s Chargersima i njegova je sezona završila prije no što je počela. Warner se brzinom svjetlosti probio od uloge trećeg, preko drugog i onda prvog QB-ja ekipe.

The Greatest Show On Turf

Glavni trener Ramsa Dick Vermeil, slomljen Greenovom ozljedom, pred novinarima je gotovo plačući prozborio: "Okupit ćemo se oko Warnera i igrat ćemo dobar football." Itekako su ga igrali. Warner je između 1999. i 2001. bio vođa čudesne ofenzivne linije poznate pod nadimkom The Greatest Show On Turf koja je nanizala sezone s pobjedničkim omjerima 13-3, 10-6 i 14-2.

Stvorio ju je ofenzivni koordinator, kasnije glavni trener Mike Martz savršeno uklopivši vještine running-backa Marshalla Faulka i četvorice wide receivera Isaaca Brucea, Torryja Holta, Az-Zahira Hakima i Rickyja Proehla.

Warner, koji je samoubilačkom vježbom Kill Kurt na koledžu naučio brzo izvoditi akcije, pa to usavršio u rapidnoj igri arena footballa, savršeno je odgovarao brzancima Ramsa koji su tražili loptu u pozicijama iz kojih mogu nastaviti trk.

"Tko je ovaj lik?"

U prve tri utakmice pregazili su Baltimore Ravense (27:10), Atlanta Falconse (35:7) i Cincinnati Bengalse (38:10), a Warner je u svakoj bacio po tri touchdowna, što je bio rekord do 2018., kada ga je srušio Patrick Mahomes. Novinari, navijači, stručnjaci i igrači potpuno su poludjeli gledajući do jučer anonimnog Warnera.

Sports Illustrated ga je čak stavio na naslovnicu uz natpis: "Tko je ovaj lik?" Taj je lik postao MVP-jem regularne sezone, čiji se uspjeh nastavio u prvom klupskom play-offu od 1989. U njemu su savladali Minnesota Vikingse (49:37) i Tampa Bay Buccaneerse (11:6) i na taj način ušli u Super Bowl s Tennessee Titansima.

Warner je briljirao s dva touchdowna i 414 jardi osvojenih dodavanjima u pobjedi 23:16 nad Titansima. O kvaliteti izvedbe dovoljno govori da je spomenutu jardažu u finalu prestigao Brady tek 2017. (466 jarda), a onda i 2018. (505).

Warner je u finalu bacio i 45 uzastopnih dodavanja bez presijecanja te zasluženo kući ponio priznanje za MVP-ja finala. Do  Mahomesa 2022. bio je posljednji igrač koji je u istoj sezoni proglašen najboljim u regularnoj sezoni i Super Bowlu.

Potpisao 47 milijuna dolara vrijedan ugovor i financijski osigurao obitelj

Warnerova priča, jedna od najinspirativnijih u povijesti sporta, svoj kraj mogla je imati osvajanjem titule. S obzirom na poziciju s koje je krenuo, nesumnjivo bi bio zadovoljan ostvarenim. No on je ispisao još par poglavlja.

Godine 2000. dobio je 47 milijuna dolara vrijedan ugovor s Ramsima, znatno deblji od onoga koji je imao u trgovini dok je istovremeno živio u podrumu Brendinih roditelja. "Ne znam jesam li ikad vidio toliko nula", šalio se Warner. "Naših prvih dvoje djece rođeno je u siromaštvu, a drugih dvoje u bogatstvu. Potpuno drugačiji svijet", istaknuo je.

Financijski je osigurao obitelj i do kraja karijere 2009. godine igrao za New York Giantse i Arizona Cardinalse. Radio je kao trener i skaut te se i danas redovno pojavljuje na američkim televizijama u ulozi stručnog komentatora.

"Nije mi bio problem što ne znam igrati football, već sam se pitao hoće li mi netko konačno dati priliku"

"Za razliku od većine ljudi, ja sam očekivao da ću biti uspješan. Nisam bio šokiran time što dobro igram jer sam oduvijek znao da ću, kada dobijem loptu u ruke, pokazati kvalitetu. Kada mnogi pogledaju moju karijeru, vide da sam na koledžu četiri godine sjedio na klupi, da su me Packersi otpisali i da sam radio u trgovini te igrao u AFL-u.

A ja vidim da sam tijekom jedne sezone na koledžu bio proglašen najboljim ofenzivnim igračem konferencije. Tijekom tri godine arena footballa dvaput smo igrali u finalu i bio sam triput zaredom izabran za najboljeg QB-ja lige. Jednu sezonu proveo sam u Europi, gdje sam statistički bio najbolji QB.

Moju priču smatraju nevjerojatnom zbog svih prepreka. Razumijem zašto, ali football je uvijek bio football. Nije mi bio problem što ne znam igrati football, već sam se pitao hoće li mi netko konačno dati priliku", govorio je Warner.