HIPERTENZIJA je tiha globalna epidemija koja pogađa više od 1.3 milijarde ljudi u svijetu, a gotovo pola ih ni ne zna da im je krvni tlak visok. Oni koji znaju da imaju visok tlak, mogu poduzeti tri koraka kako bi svoje stanje držali pod kontrolom i smanjili rizik od srčanih bolesti.

1. Vježbajte, izbjegavajte sol, nemojte pušiti

Uobičajeni savjet o zdravom načinu života vrijedi dvostruko ako želite izbjeći srčani udar, demenciju, zatajenje bubrega i druga zdravstvena stanja koja mogu biti uzrokovana zanemarenim krvnim tlakom. To znači puno tjelesne aktivnosti, uravnotežene prehrane, malo soli i život bez cigareta. Zdrav način života pomoći će vam i da smanjite potrebu za lijekovima za tlak.

Najbolji sportovi izdržljivosti, poput vožnje bicikla, hodanja ili plivanja, idealni su barem triput tjedno po 30 do 45 minuta. Pritom je najbolje izbjegavati naprezanje kardiovaskularnog sustava. Ako, primjerice, idete trčati, pokušajte ne sprintati do razine na kojoj jedva dišete.

2. Redovite provjere

Ako znate da imate visok krvni tlak, trebali biste ga redovito mjeriti, primjerice, jednom tjedno ili svaki mjesec. Najbolje je da se o tome dogovorite s liječnikom.

Prilikom mjerenja kod kuće, vrijednosti su obično niže nego kod liječnika. To je zato što su mnogi ljudi u ordinaciji pomalo uznemireni, što uzrokuje porast tlaka. Zapisivanje vrijednosti u dnevniku ili aplikaciji dobra je ideja. Čak i ako se, kao bolesnik s hipertenzijom, osjećate dobro, liječnik bi vam ipak trebao povremeno izmjeriti tlak, primjerice svakih šest mjeseci.

3. Nemojte prestati uzimati lijekove

Lijekove treba uzimati točno onako kako je propisao liječnik. To znači da čak i ako se osjećate dobro, ne biste trebali smanjivati dozu - barem ne bez zelenog svjetla liječnika.

Svatko tko uzima ACE inhibitore, sartane ili diuretike, trebao bi redovito kontrolirati funkciju bubrega i razinu kalija. To je zato što ti lijekovi, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka, mogu oštetiti bubrege. Stručnjaci za zdravlje srca savjetuju preglede jednom prije početka terapije, četiri tjedna nakon toga, zatim nakon tri mjeseca i svakih šest mjeseci.