HRVATSKI rukometaši izgubili su od Mađarske 29:26 u drugom kolu drugog kruga Europskog prvenstva. Momčad Gorana Perkovca nije izgledala dobro u ključnoj utakmici. Mađari su gotovo cijeli susret bili u vodstvu, Hrvatska ga je nakratko preuzela u drugom dijelu, no nije ga uspjela zadržati.

Slično kao i protiv Francuske, puno se griješilo u napadu - Hrvatska je imala deset izgubljenih lopti i tri tehničke pogreške. Pritom je vrlo raspoložen bio mađarski vratar Laszlo Bartucz, koji je imao 16 obrana. Poraz Hrvatske od Mađarske za Index je komentirao legendarni Mirza Džomba. 

S ovakvom igrom ne možeš dobiti nikoga

Ne znam što bih rekao na ovo. Kombinacija težine i važnosti utakmice, pritisak eliminacijske utakmice, peta utakmica na turniru... Ne znam, čak su nam i golmani bili fantastični i da nije bilo njih na ovakvom nivou, ovo bi završilo puno tragičnije. Trebali smo igrati u petoj brzini, a mi smo onako, lagano, haklali u trećoj. S takvim pristupom i s takvom igrom ne možete dobiti nikoga. Ne znam što očekivati kad se osim na golmane nemaš za što uhvatiti. 

Ne shvaćam što radimo u napadu 

Ne mogu shvatiti onoliki broj izgubljenih lopti i tehničkih pogrešaka u napadu. U redu, pozitivno je da smo ubrzali igru, da nam je tranzicija sad puno bolja nego prije, ali takva igra donosi rizik od velikog broja prodanih lopti. Međutim, nije problem da smo koju loptu izgubili u trci prema naprijed, problem je što smo to stalno radili i na punu zonu u križanjima.

Iz čista mira, bez ikakvog rezona, lopte smo bacali u aut ili njima u ruke i tako smo primali puno lakih golova. To te jednostavno ubije. Krenemo igrati dobro, brzo, napravimo neku seriju i vratimo se u egal, povedemo čak, i onda, umjesto da nastavimo tako, nešto se dogodi i damo im tri lopte u ruke. I onda sve iznova. Ne razumijem. Isto je bilo na utakmici s Francuskom.

Igrač više? Nevjerojatno, pa to je osnovna abeceda u rukometu

Mađari nisu odigrali ništa posebno, ali su držali ritam kakav je njima odgovarao. Kad god smo ubrzali, stisnuli bismo ih, ali eto, nismo sposobni za igrati tako u kontinuitetu. Posebno mi je nevjerojatno kako igramo s igračem više. Katastrofa. O tome su prije utakmice pričali svi, Perkovac, igrači, Šprem i Kaleb i što se dogodilo? Opet ista stvar.

Svi sve znaju, a mi i dalje radimo iste gluposti. Pa to je osnovna abeceda u rukometu, ako i ne znaš ništa, onda barem s igračem više pokušaš osnovnoškolski prebrojati protivnika i zabiti lagan gol. Nas iz ne znam kakvog razloga uhvati neka nervoza, ne znamo što ćemo, trošimo vrijeme bez ikakve ideje, a onda se netko digne s devet, deset metara i šutne. 

Ništa, puno sreće iduće godine. Trebali smo i morali smo dobiti ovakvu Mađarsku, ali očito je ovo naša realnost.