ZAGREBAČKO kino Tuškanac pripremilo je za veljaču i ožujak, izvan svog prostora zatvorenog zbog obnove, gostujući program, retrospektivu najznačajnijih filmova legendarne Marilyn Monroe, koju će 20. veljače u kinu Forum otvoriti film Ne moraš kucati.

Taj klasik Roya Warda Bakera iz 1952., prvi u kojem je legendarna glumica odigrala glavnu žensku ulogu, prvi je od 12 filmova iz ciklusa Portreti: Marilyn Monroe u programu Tuškanac u gostima koji će se tijekom veljače održati u kinu Forum, a od ožujka u Kulturno-informativnom centru.

Iz Tuškanca najavljuju da će se u okviru retrospektive prikazati filmovi proslavljene glumice koji su ponajviše upamćeni zahvaljujući zavidnom komičarskom i pjevačkom talentu, ali i fatalnosti glumice čija nas besmrtna karizma očarava i danas. 

Rođena 1926. kao Norma Jeane Mortenson, Monroe je tijekom 1950-ih izrasla u jednu od najvećih zvijezda Hollywooda i svjetskog filma, a ujedno i jedan od najvećih seks-simbola u povijesti popularne kulture. 

Karijeru je počela kao model i starleta, a prvi put je filmski zapažena 1950. malim, ali vrlo svježim i izražajnim epizodama atraktivnih platinastih plavuša u filmovima Džungla na asfaltu Johna Hustona i Sve o Evi Josepha L. Mankiewicza, podsjeća se u najavi.

Niz romantično-humornih mjuzikala

Dramski potencijal pokazala je dvije godine kasnije u filmu Fritza Langa Sudar u noći, a iste godine igrala je i u komediji Majmunska posla Howarda Hawksa. Godinu poslije uloga senzualne negativke u netipičnom, koloristički raskošnom film noiru Niagara Henryja Hathawaya dovela ju je na naslovnice mnogih magazina i utrla put k slavi.

Dobar niz nastavila je nastupima u hit romantično-humornim mjuziklima Muškarci više vole plavuše Howarda Hawksa i Kako se udati za milijunaša Jeana Negulescoa.

Sljedeća, 1954. godina donijela joj je prvi i jedini angažman u vesternu Rijeka bez povratka Otta Premingera te mjuzikl Zabava je najljepši posao na svijetu Waltera Langa. 

Još ju je više proslavila romantična komedija Sedam godina vjernosti Billyja Wildera, a vrhunac karijere bilježi 1959. u drugoj suradnji s Wilderom u legendarnoj komediji Neki to vole vruće.

Prethodno je ostvarila i suradnju s najvećim šekspirijanskim glumcem 20. stoljeća Laurenceom Olivierom u Princu i plesačici, koji je Olivier i režirao, dok je posljednju ulogu ostvarila u romantičnoj drami vestern-ugođaja Neprilagođeni, nastaloj prema scenariju njezina supruga Arthura Milera, u režiji Johna Hustona.