U SVIJETU je mnogo država koje se mogu opisati kao "propale države" ili su na rubu da to postanu. Većina ih se nalazi u Africi ili na Bliskom istoku, ali jedna iz zapadne hemisfere je zadnjih nekoliko godina postala nestabilnija i od većine država Afrike.

Radi se o Hatiju, koji tone u bezakonje i praktički nema funkcionalnu državnu vlast. Bande haraju gradovima i vode međusobne borbe, otmice i silovanja su svakodnevna pojava, horde izbjeglica iz gradova, sukobi bandi s regularnom policijom i vojskom, politička ubojstva, korupcija i kriminal. Država nalikuje na ratnu zonu.

Početkom ovog mjeseca su naoružane bande upale u zatvor koji se nalazi u glavnom gradu i oslobodile preko 4000 kriminalaca. Bilo je proglašeno izvanredno stanje, ali to ima više simboličnu snagu nego realnu pošto policija i vojska ne kontroliraju gradove nego bande.

Velik dio članova bandi i njihova vodstva su zapravo bivši policajci, a njihova vlast je toliko jaka da se usude napadati države institucije; policijske stanice, ministarstva i zgradu središnje banke.

Prva država na svijetu u kojoj su robovi revolucijom došli na vlast

Propast Haitija kao države je i simbolične naravi jer se radi o prvoj državi na svijetu koja je uspostavljena nakon uspješne pobune robova. 1804. je vođe pobune robova Jean-Jacques Dessalines proglasio neovisnost, nakon čega je proglašen za cara.

Ubijen je već 1806., ali je ostao zapamćen kao "otac nacije". Rođenog kao roba, i odraslog u užasnim uvjetima na plantažama tadašnje francuske kolonije, kupio ga je i nakon tri godine oslobodio čovjek miješane rase.

1794. je ukinuto ropstvo u Francuskoj i njenim kolonijalnim posjedima, ali je Napoleon ponovo dopustio ropstvo u kolonijama 1802. Revolucija na Haitiju (iako se tada nije tako zvalo) počela je još 1791., ali je nakon ukidanja ropstva vojska robova priznala vlast Francuske.

U međuvremenu je izbio međusobni rat između vođa robovske revolucije. Pobjednička strana je stvorila de facto nezavisnu državu, a Napoleon 1802. šalje 20 tisuća vojnika da koloniju vrati pod vlast Francuske.

Francuska vojska je protjerana 1803., a proglašenje neovisnosti je zasjenio genocid koji je zapovjedio sami "car" Haitija, u kojem je ubijeno nekoliko tisuća bijelaca i mulata. Nakon ubojstva cara proglašena je diktatura (predsjednik za cijeli život), zatim kraljevstvo, pa drugo carstvo i opet republika u kojoj se vlast u pravilu mijenjala vojnim pučevima.

20. stoljeće je bilo samo nagovještaj kaosa koji je nastao u 21. stoljeću

Haiti je cijelo 20. stoljeće obilježen političkom nestabilnošću i ubijanjem političkih protivnika. Okupacija SAD-a od 1915. do 1934. je ironično bilo najmirnije razdoblje, u kojem je obnavljana infrastruktura, učvršćena vlast u glavnom gradu, otplaćena većina inozemnog duga, uvedena pitka voda u sve gradove, a ekonomija je imala stabilne stope rasta zbog izvoza šećerne trske i pamuka.  

Nakon što ga je vojska SAD-a napustila 1934., Haiti je napala Dominikanska Republika, država s kojom dijeli otok. U toj okupaciji su počinjeni masakri nad desecima tisuća Haićana. Pod pritiskom SAD-a 1941. se vratila stabilnost, ali već 1946. godine vlast predsjednika kojeg je praktički postavio SAD ruši vojni udar. Četiri godine nakon tog vojnog udara je uslijedio novi, koji je podržao SAD.

Ekonomski rast se vratio potaknut procvatom turizma, ali na izborima 1957. na vlast dolazi crni nacionalist i populist François Duvalier. S vremenom postaje diktator, sebe proglašava doživotnim predsjednikom, a kao reakciju na to neki stanovnici Haitija podižu ustanak, koji je brutalno ugušen genocidom i javnim pogubljenima, uglavnom mulata, tj. stanovnika miješane rase.

Nakon smrti Duvaliera na vlast dolazi njegov sin, ali 1986. bježi pod pritiskom javnih demonstracija u Francusku. To nije puno popravilo situaciju, pa drugu polovicu 80-ih i 90-e političku situaciju u Haitiju obilježavaju ubojstva, izborne prevare i vojni udari.

Haiti tražio reparacije od Francuske, a za reparacije koje je Haiti platio Francuskoj nakon stjecanja neovisnosti

Haiti je u 21. stoljeće ušao kao politički jako nestabilna država. 2000. su održani izbori za koje su oporba, SAD i EU tvrdili da su lažirani. Međunarodna pomoć je prestala stizati, što je lošu ekonomsku situaciju dodatno pogoršalo.

2003. je tadašnji predsjednik Jean-Bertrand Aristide zatražio od Francuske reparacije zbog toga što je ugovorom od 1825. između Haitija i Francuske u zamjenu za priznanje Haiti morao platiti zbog toga što je u revoluciji uništena i oteta imovina građana Francuske.

Taj dug je otplaćen tek 1947., 122 godine nakon potpisivanja. Neki povjesničari smatraju da je upravo taj dug, tj. njegova otplata razlog nerazvijenosti Haitija. 2004. se dogodio novi vojni puč, a nova vlast je odustala od reparacija. Zbog toga se smatra da je moguće da ga je Francuska inicirala ili bar podržala.

Sredstvo političke borbe na Haitiju su uvijek bile bande

Politika se povijesno na Haitiju koristila bandama. Uobičajeno je bilo da predsjednici imaju svoje bande, koje funkcioniraju kao paravojne postrojbe i sredstvo reketarenja, zastrašivanja i sukoba. Spomenuti Aristide je svoje bande osnovao već ranih 80-ih, zvane "kimere".

Bande su bile i te koje su bile ključne za svrgavanje Aristidea u puču 2004., a glavna među njima se zvala "Kanibalska Vojska". Zapravo je nastala iz bandi koje su nekada podržavale Aristidea, ali su promijenile stranu.

Ogromni potres 2010. je razrušio Haiti i stvorio još goru situaciju

Bande su se koristile kao sredstvo političke borbe pa su stjecale sve veću moć. Katastrofalni potres 2010. sve mijenja jer djeluje kao katalizator za promjene unutar bandi, tj. u načinu na koji bande funkcioniraju.

Potres je izazvao goleme materijalne štete i smrt između 100 i 300 tisuća ljudi, ovisno o izvorima. Nekoliko najvećih gradova u državi je velikim dijelom sravnjeno sa zemljom, uključujući glavni grad Port-au-Prince, koji ima preko milijun stanovnika s okolicom.

Neke od zgrada koje su srušene ili jako oštećene su bili zatvori, pa su tisuće članova bandi pobjegle. Ubrzo su bande preuzele i kontrolu nad humanitarnim naseljima, ne samo gradskim četvrtima. Sigurnosna situacija na Haitiju nikada nije bila dobra, ali je tada postala katastrofalna. Posebno se povećao broj silovanja.

U kaosu koji je uslijedio nakon potresa su se promijenile i bande, stare koje su bile sredstvo političke borbe su polako potiskivane, a primat su preuzimale mlade bande koje su imale uglavnom mlađe članstvo i nisu bile ni pod kakvom kontrolom političara.

Politička nestabilnost se također nastavila, kao i aktivnosti "političkih bandi". S vremenom se razvio sveopći rat među bandama za kontrolu teritorija, političara, ljudi, krijumčarskih pravaca itd. 2017. na izborima pobjeđuje Juvenel Moïse, nakon čega su opet uslijedile političke demonstracije i optužbe za korupciju, a u veljači 2021. je opozicija pokušala izvesti državni udar, ali neuspješno.

U srpnju iste godine na Moïsea je 28 stranih plaćenika, Kolumbijaca, izvršilo atentat. Ubijen je u kući s 12 metaka u čelo i nekoliko u torzo. Još uvijek nije poznato tko je naručio ubojstvo.

Državu danas kontroliraju bande. Silovanja, ubojstva, otmice i palež su posvuda

Procjenjuje se da u Haitiju trenutno ima više od 200 bandi, među kojima 23 dominiraju. Prema izvješćima UN-a, kontroliraju 80 posto glavnog grada Port-au-Princea. Jako su dobro naoružane, zbog čega vojska i policija nisu sklone ulaziti u sukobe.

Samo prošle godine je oko 200 tisuća stanovnika pobjeglo od otmica, pljački i seksualnog nasilja povezanih s bandama. Oko 3000 ljudi ubile su bande, a 1500 su otele radi otkupnine. Palež nekretnina i pljačkanje su redovita pojava. Stanje će se samo pogoršavati, posebno zbog nedavnog upada bandi u zatvor, nakon čega je pobjeglo 4 tisuće kriminalaca.

Službena vlast traži međunarodnu pomoć, SAD daje novac, ali ne želi poslati vojsku

Zbog nemogućnosti službenih vlasti Haitija da obuzdaju bande, premijer Ariel Henry je tražio međunarodnu pomoć država Afrike. Kenija i Haiti su 1. ožujka potpisali sporazum o raspoređivanju policije iz te istočnoafričke države da vodi misiju koju podupire UN.

Temelj za to je rezolucija UN-a iz listopada 2023. kojom se odobrava stvaranje i jednogodišnje raspoređivanje misije "Multinacionalna sigurnosna potpora" (MSS) kako bi se ojačala haićanska policija, obnovila sigurnost i zaštitila kritična infrastruktura.

Za sada su trupe obećali Bahami, Bangladeš, Barbados, Benin i Čad, a SAD je obećao uplatiti 200 milijuna dolara UN-u za provedbu misije. Međutim, SAD je odbio poslati svoju vojsku unatoč molbi premijera Haitija. To će biti treća misija UN-a u Haitiju od početka 90-ih godina prošlog stoljeća. Do sada nije bilo pretjeranog uspjeha u njima, a situacija je gora nego ikada.