JESTE li zamijetili taj obrazac u slučaju Rimac, Turudić, ________ (upiši bilo koji slučaj HDZ-ove afere)?

"Daj ti meni ovo, a ja ću tebi ono. Poguraj me na ovu poziciju, a ja ću tebi onda pomoći u čemu god treba." U suštini se radi o prastarom načelu koje su Latini jezgrovito izrazili "Do ut des" (Dajem da ti daš). Tu dam-daš etiku naći ćete i u Bibliji.

Razmjena darova

Nekoć davno društva nisu bila toliko pravno uređena kao što je danas naše. Tisućljećima prije nego što su Hamurabi i neki drugi vladari počeli donositi zakone, društva su funkcionirala na temelju par etičkih načela i tabua. 

A ključno je načelo bila razmjena darova. Kad ti netko nešto da, ti njemu trebaš to nekako uzvratiti. Taj nepisani propis prepoznat ćete u gomili antičkih priča i događaja.

Naći ćete to i u Bibliji iako je ta etika razmjene darova postojala tisućljećima prije nastanka monoteizma i propisa pripisanih legendarnom Mojsiju. Jako ćete teško shvatiti bilo koji biblijski tekst ako ne uvidite ovaj obrazac, koji se eksplicitno gotovo nigdje ne spominje (osim kad Isus veli "Dajte i dat će vam se"), a temelj je praktički svega što se događa u odnosima biblijskih likova.

I da odmah budem jasan: protiv samog tog načela nemam apsolutno ništa, ono mi djeluje sasvim prihvatljivo. Napokon, i dan danas mi ga se prešutno držimo: kad nekome odemo na rođendan, očekujemo da će i on doći nama na rođendan i dati otprilike jednak poklon kao što smo i mi dali. I znamo se uvrijediti kad se ta nepisana norma prekrši. 

Kad pleme postane narod

Kako rekoh, kad imate malo društvo, neko pleme, ovo načelo i par tabua sasvim su dovoljni za normalan život. Problem nastaje kad društvo postane kompleksnije, kad se prošire i teritorij i broj stanovnika, onda se zapravo osniva država i potreban je pisani pravni sustav.

I biblijski pisci zapazili su da načelo razmjene darova može postati problematično. 

Biblija, kako je već odavno jasno, nije povijesno vjeran prikaz događaja, ali, s druge strane, dobro opisuje razvoj društvenih odnosa. 

A problem s načelom razmjene darova, kako vidimo u raznim biblijskim spisima, najviše se očituje u pravosuđu. Sudac bi trebao suditi po zakonu, ali jedna strana u parnici je imućnija i obilno ga daruje, na što bi on trebao uzvratiti povoljnom presudom. Zvuči vam poznato? Nismo to izmislili mi Hrvati, odavno traje ta nevolja. Jedan od razloga jest i to što je plemenski mentalitet opstajao i nakon uspostavljanja države.

I stoga je diljem Biblije stajalo upozorenje da sudac ne smije primati nikakav dar i da mora striktno suditi po zakonu. S obzirom na to da su se ta upozorenja ponavljala stoljećima (odjeke ćete naći i u Novom zavjetu), jasno je da su problemi u praksi bili tvrdokorni. Društva su bila klasno podijeljena i koliko god su starozavjetni propisi težili nekoj egalitarnosti, u stvarnosti je funkcioniralo ono "tko jači – tlači". Uvijek ste mogli potkupiti suce, a zanimljivo je vidjeti da u Bibliji ne postoji neki zakon o kažnjavanju takvih sudaca. Samo imate priče o tome da su se bunili Bog ili proroci.

Anno Domini 2024.

Da rezimiramo: Biblija s jedne strane podupire načelo dam-daš, ali uviđa da ono nije dovoljno na razini države i da je tu potrebno takvo načelo što više ograničiti. I koliko god ja bio kritičar Biblije, u principu se slažem s takvim pogledom na etiku i državu.

Kako već rekoh, plemenski mentalitet opstajao je unatoč uspostavljanju države. Mentalitet je i inače nešto što se ne mijenja preko noći, a živjeli smo u plemenima praktički sve donedavno. U današnjem društvu nemamo više doslovnu podjelu po plemenima (koja su se temeljila na zajedničkim precima), nego više po pripadnosti nekim manjim i čvršćim skupinama: zemljaci iz istog kraja, članovi iste stranke, navijači istoga kluba. To su neki surogati negdašnjih plemena, ali sustav odnosa je gotovo identičan. I uvijek je u temelju dam-daš etika.

To ne mora biti nešto samo po sebi loše, dobro je kad imate potporu neke skupine ljudi s kojima dijelite to što ste iz istoga kraja ili iz iste navijačke skupine. Nama nije dovoljno biti samo u državi, mi hoćemo i neki uži društveni okvir u kojemu ćemo si međusobno pomagati.

HDZ i Biblija

I jasno mi je također da će se dva HDZ-ovca (kao i dva SDP-ovca) brže sprijateljiti i međusobno si pomagati nego HDZ-ovac i SDP-ovac (osim kad nadjača onaj zemljački faktor ili nešto slično).

Problem nastaje onoga trenutka kad ljudi zaborave da bi stranka trebala djelovati u nacionalnom, državnom interesu, da bi se trebala držati nekih općih propisa. 

Da to izravnije velim: HDZ nikada nije došao do one razine problematiziranja plemenske etike kakvu ćete naći u Bibliji. Oni su jednostavno unakazili biblijsku etiku jer su je prihvatili krajnje jednostrano. 

Još gore: ostajanjem u toj plemenskoj etici, HDZ nikada nije postao – niti će ikad postati – prava nacionalna, državna stranka. Premda se jako busaju time da su veliki Hrvati, da su stvorili državu, njihova etika je plemenska, a ne nacionalna. Udari na pravosuđe i na slobodu medija samo su izravne posljedice takve etike ograničene striktno na "naše" (a svi ostali su "njihovi"). 

Nisam naivan pa da vjerujem kako se isti model ponašanja ne pojavljuje i u brojnim drugim hrvatskim strankama. Svega sam se nagledao i kao građanin i kao novinar. Samo znam da ćemo ili rješavati taj problem plemenskog mentaliteta ili nikada nećemo imati državu u pravom smislu te riječi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala