Bitka kod Waterlooa
NAKON što je pobijeđen u bitci naroda, Napoleon je protjeran na Elbu gdje je proveo kratko vrijeme prije nego se vratio. Restaurirana burbonska monarhija odmah je pala jer je narod u velikoj mjeri podržavao Napoleona, a osobito vojna lica koja su mu bila spremna pomoći da ponovo osvoji vlast. Njegov konačan pad dogodit će se na današnji dan 1815. godine kada gubi bitku kod Waterlooa, a svijet će napokon završiti period Napoleonovih ratova.
Napoleonov "bijeg" s Elbe
Nakon što je protjeran na Elbu, europski lideri dogovorili su se da će na francusko prijestolje ponovo postaviti dinastiju Bourbon koja je već vladala Francuskom prije revolucije. Narod je isprva dočekao kralja s veseljem. Zadnje godine Napoleonovih ratova prouzročile su ekonomsku krizu u Francuskoj, a narodu je bilo dosta ratovanja pa je ovo bila dobrodošla promjena.
Međutim, brzo su shvatili da se novi kralj ponaša baš kao i onaj stari: apsolutistički, u skladu samo s vlastitim interesima i bez previše obzira prema narodu. Kralj ih je podsjetio zašto se uopće dogodila Francuska revolucija.
Napoleon se u veljači 1815. vraća u Francusku. Njegov bijeg s Elbe zapravo i nije bio bijeg. Otišao je s otoka uz svečanu ceremoniju, a ljudi su mu željeli sreću. Kada je pristao na francusko tlo, kralj je poslao policiju da ga uhite, no većina ljudi iz vojske i policije bila je vrlo odana Napoleonu i također su dijelili mišljenje većine naroda da je novi kralj beskoristan i štetan za Francusku.
Čim je čuo da se vojnici i policija pridružuju Napoleonu, kralj je pobjegao u Belgiju. Napoleon je sada opet bio na čelu Francuske, samo tako. Kada je vijest stigla u London, Beč i Berlin, europski monarsi su bili užasnuti. Istog trena stupili su u kontakt i dogovorili objavu rata. Objavili su rat protiv Napoleona Bonapartea. Dakle, ne protiv Francuske nego protiv jednog jedinog čovjeka.
Rat protiv jednog čovjeka
Prije nego su se njihove vojske okupile, Napoleon je odlučio razbiti ih jednu po jednu. Ako ih odmah stigne napasti u Belgiji, neće biti brojčano nadjačan. Prvo je napao prusku vojsku u bitci kod Lignya gdje je pobijedio, no nije uspio slomiti prusku vojsku i ona se povukla.
Britanska vojska napala ga je kod Waterlooa. Premda je bila upoznata s Napoleonovim taktikama i vojnim strategijama, činilo se da će izgubiti. Međutim, u tom trenu pristiže u pomoć pruska vojska koja napada s istoka, a Francuzi su se bojali da će biti okruženi i počeli su bježati. To je bio konačan kraj. Napoleon je izgubio ključnu bitku i nije uspio osigurati svoj opstanak na francuskom vrhu.
Predao se Britancima, a nikako ne Prusima. Znao je da će ga Britanci pustiti da živi jer su vidjeli koliko je burbonski kralj nepopularan. Ako ga osude i pogube, ljutiti bonapartisti bi, po njihovom mišljenju, brzo započeli novi građanski rat koji bi svakako zahtijevao britansku pažnju.
S druge strane, pruski vojni vrh otvoreno je pozivao na pogubljenje korzikanske legende stoga predaja Prusima nije dolazila u obzir.
Protjeran je na otok sv. Helenu usred Atlantskog oceana. Njegova je pošta provjeravana, gosti kontrolirani, a da bi osigurali da se nikada više ne vrati, Britanci su stacionirali dvije tisuće vojnika s njime na otoku te dva broda koji su patrolirali okolnim morima. Napoleon je umro 1821. godine na istom otoku i time je njegovo vrijeme završeno, premda će njegova ostavština diktirati politiku u Europi cijelo 19. stoljeće.