NAKON dvije utakmice na Euru, evidentno je, hrvatska vezna linija ovako više ne može funkcionirati. Od Rusije naovamo trojka u srcu veznog reda postavljana je na teren automatski. Ako su postojala pitanja oko bilo koje druge pozicije, ovdje nije bilo upitnika.

Luka Modrić, Marcelo Brozović i Mateo Kovačić učvrstili su se kao nezamjenjivo rješenje, ali tome treba doći kraj. Iako je rez teško učiniti, on je neophodan i to što prije. Ne treba živjeti u iluzijama da će do toga doći na Euru, ulog je prevelik, a hijerarhija previše okoštala. Možda Brozović zasjedne na klupu, ali to je samo dio rješenja.

Uzrok trijumfa i problema

Najjasnije moguće, problem hrvatske igre nije samo u njenom nekad najjačem dijelu. Samo iz njega svi drugi potiču. Jer se na leđima Luke Modrića temeljio čitav sustav igre reprezentacije. Mnoge promjene ne mogu biti moguće jer je najbolji hrvatski igrač ikad fokalna točka Hrvatske. Oko njega se gradilo i gradi da mu se omogući dati ono najbolje od sebe.

I godinama je to bilo dovoljno. Mateo Kovačić bi na sebe preuzimao najružniji dio posla, a Marcelo Brozović mijenjao tempo i pokrivao sve devijacije u formaciji. Igrač Cityja je gotovo pa mučenički zatomljavao svoje instinkte i radio za druge, a danas "saudijski gastarbajter" pronalazi idealnu ulogu za sebe.

Pad ovog potonjeg bio je vidljiv već u njegove posljednje dvije sezone u Interu, od uloge u igri do distribucije lopte. Veznjak koji je bio u stanju sudjelovati u gotovo svim aspektima igre postajao je za klasu slabiji u svakom od njih iz godine u godinu, da bi do konačnog pada došlo u Arabiji.

Brozović više nije igrač za početnu postavu

Današnji Marcelo Brozović više ne može biti plus ovoj reprezentaciji kao starter. Sigurno može zatvarati pukotine u posljednjim trenucima utakmica, ali to je krajnji doseg njegova doprinosa. On više ne može omogućavati Luki Modriću da daje ono najbolje od sebe. Pogotovo kad protiv sebe ima svježe protivničke igrače.

Njegova taktička disciplina i mogućnost dirigiranja distribucijom nestala je s njegovim fizičkim sposobnostima. I to je normalno i u potpunosti razumljivo. Ali kao što rezultat nikoga ne čeka, tako nema ni povratka na staro. Nova uloga mu mora biti limitirana i on više nije čovjek za početnu postavu reprezentacije.

U tome nema ništa loše. Broz neće zbog toga biti manje zaslužan za sve dosadašnje rezultate, ali vremena za kredite više nema. Kao što je Luka Modrić preuzeo drugačiju ulogu u Realu, tako i njegov kolega iz reprezentacije pod hitno mora napraviti isto u hrvatskom dresu. I time donijeti više nego do sada.

Kraj jednog razdoblja

No to nije ono najvažnije u raspadu veznog reda koji je dominirao godinama. U sličnoj fazi je i Luka Modrić. On je u stanju dati dobre, pa ponekad i veličanstvene partije, ali na 30 do maksimalno 60 minuta. Zato ga Real i zadržava.

Jer u njemu mogu imati stabilnost koju ne garantira nitko drugi. Samo je ona vremenski ograničena. Čovjek od 39 godina jednostavno više nema mogućnost ponavljanja takvih akcija tijekom čitave utakmice. To ne samo da je razumljivo i prirodno, već je Modriću prešlo u neku vrstu navike, čak i mišićne memorije.

Njegovi potezi u neutralizaciji presinga i potpunoj promjeni tempa bili su dio te memorije. I ponavljao ih je tijekom godina u gotovo nadljudskom tempu. Samo, tome je došao kraj. Bez podrške jednog od svojih "poručnika", a i sam onemoćao, on to više nije u stanju.

Vidljivo je to, anegdotalno, na ovom prvenstvu kad mora igrati dvije utakmice u razmaku od četiri dana. To se od njega čitave sezone nije tražilo. I on to više ne mora, a u krajnjoj liniji i ne može. Gledajući njegove minute u Realu, Modrić je u posljednje dvije sezone 14 puta ušao u igru s klupe u La Ligi. Prvi i drugi put u karijeri. Manje minuta je u prvenstvu odigrao samo u sezoni 2014./2015.

Uloga mu se promijenila u klubu, a morat će i u reprezentaciji. U kadru koji se trenutno nalazi u Njemačkoj nema igrača koji može 1 za 1 nadomjestiti Brozovića, tako da na tu vrstu pomoći Modrić ne može računati. A Dalić ga sigurno neće maknuti iz početne postave.

Tako da će hrvatska igra morati biti nešto drugačija. I vjerojatno patiti, jer bilo koje rješenje koje mijenja formaciju Luki ne odgovara. Dalić će ga morati skrivati da bi ponekad eksplodirao, morat će naći načina da limitira njegovu potrošnju, pa makar ga maknuo od igre u pojedinim trenucima.

Možda do rezultata dođe, ali kapetan se sigurno neće mijenjati. Ni na terenu, ni kao igrač. A nakon toga je vrijeme za reći hvala. Jer Hrvatska više nije ona koja može ležati na njegovim leđima. Ona više nisu dovoljno jaka, a također reprezentaciji treba nešto drugo. Gotovo sigurno ne uspješnije, ali prikladnije kadru koji postoji.

Vrijeme je da se Mateu Kovačiću vrate sve godine žrtvovanja. On neće zbog toga postati novi Modrić. Jer je sama pomisao da to netko može apsurdna. Najmlađi član nabrojene trojke samo je prikaz onoga što Hrvatska treba raditi u budućnosti. Graditi igru koja se temelji na direktnijem pristupu. Do sada je svoje rezultate gradila na umrtvljavanju ritma utakmica i skokovima i promjenama tempa, a sada za to više nema ni igrača ni razloga.

Baš zato je pravo rješenje odmah napraviti prvi korak i umjesto Marcela Brozovića u igru staviti Luku Sučića, igrača koji svoju karijeru gradi na temeljima Red Bull pristupa igri. Direktno i moderno. On nije jedini koji tome može doprinijeti, ali je pravi jezičac na vagi.

S vremenom, i Modrićevom mirovinom, pravo rješenje bit će mijenjati i formaciju. Ali za to sada nema vremena. Na ovom prvenstvu kapetan mora otići u suton i otvoriti prostor nečemu novom. Jednako kao što to čini u Madridu. Vrijeme je za promjenu jer stara formula više ne funkcionira. Luki treba reći veliko hvala i ponoviti to stotine puta, ali eri je kraj. I bila je veličanstvena.