U JEDINOM naselju s hrvatskim predznakom u Srbiji - Hrvatskom Majuru na sjeveru Vojvodine - održani su u nedjelju proštenje i tradicijski susret bivših žitelja nekada velikog hrvatskog sela koji simboliziraju, kako je rečeno, vitalnost i dugu povijesnu prisutnost Hrvata na sjeveru Bačke.

Gotovo četiri stotine nekadašnjih stanovnika Hrvatskog Majura i njihovih potomaka okupilo se na misnom slavlju trideseti put kod Gabrićevog križa krajputaša u središtu naselja koje je nekada činilo preko 150 salaša, željeznička postaja, škola i dućan.

Međutim, sredinom 70-ih prošloga stoljeća ukinut je promet vlakom koji je stanovnike povezivao s obližnjom Suboticom i tada je počelo raseljavanje, kažu bivši mještani Majura koji se na proštenju okupljaju početkom rujna.   

"Potvrda da nas ipak ima, da ima ljudi"

"Potvrda je ovo da nas ipak ima, da ima ljudi. Premda se većina odselila, ne osipamo se, jer na ovo misno slavlje, uz nekadašnje stanovnike Hrvatskog Majura, dolaze i ostali pripadnici zajednice, vjernici i štovatelji tradicije ovdašnjih Hrvata katolika", rekao je mjesni župnik susjednog sela Mala Bosna Dragan Muharem nakon svete mise.

Tradicijsko proštenje redovito podupiru i suorganiziraju mladež Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i udruga Hrvatski Majur koji time nastoje sačuvati jedini preostali hrvatski toponim u Srbiji.

"Važno nam je da i dalje imamo živu zajednicu, koja se u Hrvatskom Majuru godinama spontano okuplja. A mi mladi trudit ćemo se da i narednih godina ova ideja ostane živa", izjavio je predsjednik mladeži DSHV-a Marin Piuković.

Naselje Hrvatski Majur ime je dobio nakon Prvog svjetskog rata po željezničkoj postaji u čijoj je neposrednoj okolici bilo nastanjeno više obitelji s prezimenom Horvacki, navodi se u Leksikonu podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca.

Od nekadašnjih 150 salaša u prvoj polovici 20. stoljeća živih je ostalo svega sedam, do kojih se može doći samo prašnjavim seoskim putovima.