JESU li utrke magaraca, koje se organiziraju u priobalnim dijelovima Hrvatske, barbarsko mučenje životinja ili tradicija koju valja njegovati? Oko tog pitanja postoje ogromne razlike u mišljenjima.

"Kad vidiš sivonju od dva metra, noge mu se vuku po podu. Magarac jaše tovara", kratko i jasno komentirao je jedan posjetitelj trku na tovarima koja je nedavno održana u selu Juršići u Istri.

Riječ je o tradicionalnoj manifestaciji koja se održava ne samo o ovom selu, nego i drugdje u Hrvatskoj, u čemu većina posjetitelja ne vidi ništa loše, pa i mnogi od naših sugovornika u Juršićima. Magarac je, kažu, tegleća životinja od pamtivijeka i jahanje joj ne može naškoditi. S time se ne slažu u udruzi Prijatelji životinja, koji tvrde da se u Hrvatskoj turizam i tzv. zabava često doslovno prelamaju preko leđa životinja.

"To ne samo da je okrutno nego je i primitivno, zaostalo i neprimjereno u 21. stoljeću, kada smo dosegli određeni civilizacijski doseg u postupanju prema životinjama. Zabrinjavajuće je što nerijetko gradovi i općine znaju biti pokrovitelji takvih događanja, čime krše zakonske propise i šalju poruku da je zabavno i prihvatljivo maltretirati životinje", kaže za DW Snježana Klopotan, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja.

"Jednako apsurdno bi bilo natjecanje na kojemu bi djecu tjerali da na svojim leđima nose roditelje"

I proteklo ljeto, veli ona, neka turistička mjesta (Crikvenica, Tribunj, Vodnjan, Posedarje, Tisno…) organizirala su utrke magaraca.

"Svatko s mrvicom zdravog razuma vidi nakaradnost u prizoru uglavnom muškaraca koji, uz mnogo buke i navijanja, jašu magarce dok im noge stružu po tlu. Osim što nose preteškog jahača, često puno većeg od magarca, nesretne životinje prisiljene su trčati, izložene ljetnim vrućinama i opasnosti od toplotnog udara.

Time dolazi do opasnosti od deformacije tkiva u leđima zbog izloženosti težini jahača i do boli. Kako bi se izbjegle 'nezgode'  tijekom utrka, magarcima se satima prije natjecanja uskraćuju hrana i voda. Neki trkači tijekom utrke udaraju svoje magarce da bi trčali brže. Prizori utrka magaraca toliko su bizarni da izgleda kao da je odrasla osoba zajahala većega psa. Jednako apsurdno bilo bi natjecanje na kojemu bi djecu osnovnoškolske dobi tjerali da na svojim leđima nose roditelje!, kaže Klopotan.

Njeno mišljenje dijeli i Dragan Risteski, Puljanin kojeg smo zatekli u Juršićima, Istina, kaže da je ove godine zakasnio na trku, ali da je lani bilo dosta agresivno, životinje su udarane štapovima da bi brže trčale. "Bilo je ružno za vidjeti. Ne bih bio na mjestu tovara", kaže Risteski.

Mještani uglavnom u utrkama magaraca ne vide ništa loše

"Meni je općenito to ružno. Imaš osjećaj da je taj magarac jadan. Škifo (odvratno) je vidjeti čovjeka kako mu se noge vuku po podu, još ga tuče da bi išao brže", kazala nam je druga posjetiteljica.

Turista među publikom nismo vidjeli, a mještani se uglavnom slažu da "nije sve što je moderno dobro". Drugim riječima, u utrkama magaraca ne vide ništa loše.

Šef udruge koja organizira trku: Magarca se ne smije tući

Boris Orlić, predsjednik udruge Istrijanski tovar koja organizira trku, kaže da  je životinja oduvijek služila čovjeku.

"Kroz povijest u Istri tovar, govedo i konj su radne životinje koje su vukle, nosile, teglile. Nije da smo izmislili svemirski brod", kaže on te napominje ipak da postoje granice pa na male magarce ne bi smio sjesti čovjek od sto kila. Ali, nastavlja on, "naši tovari su od 2.3, tri, četiri kvintala koji nose čovjeka bez problema".

Kaže da se magarca ne smije tući, nego potapkati palicom da bi potrčao. "Previše je štupido (glupo) iživljavati se nad životinjom pred ljudima, zato i jesu ti komentari, ali sve je to u granicama zdravog razuma, barem bi trebalo biti", kaže on.

Slično razmišljaju i u Turističkoj zajednici i Općini Svetvinčenat, koje su pokrovitelji manifestacije. Smatraju, naime, da je smisao trke podrška uzgajivačima istarskog tovara, briga o životinjama te prezentacija tradicije.

Prijatelji životinja: Zlostavljanje je motivirano zaradom

U udruzi Prijatelji životinja navode i druge problematične manifestacije na kojima se, po njima, muče životinje. Prije svega misle na borbe bikova u Dalmaciji i štraparijade, događanja na kojima konje prisiljavaju na povlačenje teških trupaca radi "primitivne zabave i zarade".

Zlostavljanje je, vele, motivirano stjecanjem ilegalne zarade: pobjedniku poraste cijena na do 10 tisuća eura, a zlostavljači na takva dva-tri konja godišnje, koje jeftino kupe i skupo prodaju, zarade i dvogodišnju plaću. Zaradu, kažu, donosi i ilegalno klađenje na iznose od nekoliko desetaka tisuća eura.

Umjesto štraparijada - traktorijade

"Utrke magaraca, bikijade i štraparijade krše Zakon o zaštiti životinja, koji zabranjuje prisiljavanje životinja na neprirodno ponašanje te izazivanje boli, patnje, ozljeda ili straha.

Osim toga, organiziranje ovakvih događaja normalizira zlostavljanje i iskorištavanje životinja predstavljajući ih kao zabavu za cijelu obitelj. Životinje nisu voljni sudionici nikakvih natjecanja ili kako već zavaravajuće organizatori nazivaju zlostavljačke prakse kojima šokiraju turiste i građane te sramote Hrvatsku predstavljajući ju kao barbarsku zemlju", zaključuju u udruzi Prijatelji životinja.

Stoga apeliraju na lokalne vlasti i njihove turističke zajednice da ne promiču iskorištavanje i mučenje životinja kao turističku ponudu, da ne izdaju dozvole za održavanje ovakvih događanja, da ne sponzoriraju događanja koja uključuju maltretiranje životinja i da traže alternativne načine turističke promocije. Predlažu, na primjer, da se umjesto štraparijada organiziraju izložbe konja i tako na nenasilan način pokaže čija je životinja ljepša i snažnija.

"U susjednim balkanskim državama organizira se povlačenje trupaca na traktorijadama, gdje se vidi da i traktori jedva uspiju povući teške terete pa možemo samo zamisliti koliki napor to predstavlja konjima", zaključuju prijatelji životinja.