UPAD u srpske ili u stanove vojnih lica početkom devedesetih bio je svakodnevan. Ta tema, na koju već dugo godina javnost šuti, jučer je aktualizirana kroz navode kako je predsjednički kandidat Dragan Primorac bio dio antiterorističke postrojbe koja je 1991. pretresala srpske stanove.

>> Zapovjednik: Primorac je 1990. pretresao srpske stanove, imali smo paravojsku

Napisao je to u priopćenju Vlado Bužančić, zapovjednik antiterorističke postrojbe Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 1. rujna 1990. do 15. siječnja 1991. godine. Njegovo priopćenje bilo je sa svrhom da se dokaže da je Primorac bio uključen u aktivnosti vezane uz stvaranje samostalne Hrvatske.

Pokušavajući dokazati kako je Primorac bio u ratu, spomenuo je i da je ta, kako je naziva, paravojna jedinica, na temelju dojava, pretresla više od 3000 "sumnjivih" srpskih stanova.

To je bio samo jedan od načina kako se odnosilo prema vojnim licima i nacionalnim manjinama u tom vremenu, ali i općenito onima koji se nisu dokazali po smislu nacionalne čistoće i pravovjernosti. Za neke od slučajeva ubojstava (poput obitelji Zec) ili premlaćivanja se zna, no brojni su i drugi primjeri oko otpuštanja s posla, ponižavajućem potpisivanju izjava lojalnosti po poduzećima... 

Povjesničar Klasić: O tome svi sve znamo

Što se tiče stanova, početak devedesetih u Splitu naziva se i ratom za kvadrate jer je u tom gradu svaki treći stan bio u vlasništvu JNA i Saveznog sekretarijata narodne obrane. Ukupno je u vojnom fondu bilo 38.226 stanova, od kojih ih je čak 8640 bilo u Splitu. 

"Čega se pametan srami, budala se ponosi", govori nam povjesničar Hrvoje Klasić jasno aludirajući na Bužančićev istup. Nastavlja kako o ovome svi znamo, ali i kako hrvatska javnost, povjesničari i političari šute.

"To su događaji koji pokazuju da i u Domovinskom ratu, kao i u svakom drugom ratu, postoje stvari koje se nisu smjele događati i koje moramo osuditi. Takve su stvari zločini koje su činili vojnici, policajci ili civili nad pripadnicima srpskog naroda.

To su progoni iz stanova, šikaniranja, otpuštanja s posla, kao i ove aktivnosti kad se pod izlikom antiterorističkih aktivnosti često događala pljačka, zastrašivanje uglavnom umirovljenih oficira, pripadnika bivše milicije... O tome mi svi znamo, tome smo svjedočili", rekao je Klasić.

HOS-ovci joj upali u stan

Slovenka Marinković je prisilno iseljena tijekom rata. Njenu priču donio je Balkan Insight, koji dodaje da se radi o jednoj od mnogih žrtava prisilnog, ponekad ekstremno nasilnog i gotovo isključivo nezakonskog iseljenja hrvatskih građana iz stanova koje je JNA dala svojim zaposlenicima.

Neke od deložacija provedene su na temelju "rješenja o privremenom korištenju" stanova Ministarstva obrane, a neke su provedene sasvim nezakonski, pod prijetnjom oružjem.

Marinković je ispričala kako je 1993. skupina vojnika isprva pokušala da joj oduzme stan, što je ona uspjela spriječiti. Kasnije je HOS oko tih nastojanja bio nešto uporniji. Prvo su na čelu sa zapovjednikom Ivanom Perkušićem, govori ona, iz stana iznad izbacili majku s kćeri. Prisilili su je pištoljem uperenim u glavu da izađe.

Uskoro je došao red i na Marinković. Kad su joj provalili u stan, ona i Tonči Majić, lokalni aktivist koji je pokušao zaustaviti deložacije, pozvali su policiju, koja je bila nemoćna i koja ju je pokušala smiriti riječima "nemojte da vas ubiju, svašta se može dogoditi".

Odvedeni u Loru

Majić je završio slomljenog nosa, a oboje je vojna policija odvela u vojni zatvor Lora, gdje su mučeni srpski civili. Kasnije su pušteni intervencijom zamjenika ministra obrane Gorana Dodiga.

U stanu je kasnije zatekla vojnike. "Rekla sam vojnom policajcu da ovi ljudi... kradu moje stvari i pitala ga je li njemu normalno da to samo gleda. A onda me jedan od njih pitao imam li račune za te stvari. Ja sam ga pitala koje, a on je samo odgovorio da sve to pripada Hrvatskoj sada", prisjeća se ona za Balkan Insight.

Marinković je šest godina kasnije, 2000., konačno vratila stan nazad, dobivši slučaj protiv bivšeg vojnika koji je živio tamo.

Potresan slučaj Anke Zjačić

Na stranicama Documente pronašli smo još jedan splitski primjer, radi se o slučaju Anke Zjačić. Njezin muž poginuo je početkom rata od snajperskog metka. Zato što joj je muž bio časnik JNA, na brutalan način je deložirana iz stana 1992. u Splitu. Njezina priča obrađena je i u dokumentarnom serijalu Stambeno pitanje novinarke Silvane Menđušić.

Jasan broj ljudi koji su nezakonito izbačeni iz stanova je nepoznat, ali nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjem procjenjuju da se otprilike radi o 10.000, piše Balkan insight.

Klasić: Neki su i prodavali stanove jer im je voda došla do grla

Klasić govori kako se sad to zataškava jer se smatra da narušava dignitet rata. Mišljenja je kako se dignitet brani osudom takvih postupaka te dodaje da je u takvim slučajevima sudjelovala manjina sudionika u ratu. Ističe kako njihov kukavičluk i kukavičluk države da se suoči s njima ugrožava sve one koji su iz poštenih namjera sudjelovali u obrani.

"Možemo reći da je bilo puno više anarhije u tome svemu nego provedenih djela planski od države. To ne znači da državna tijela nisu znala za brojne postupke, ali događalo se da pojedinci i naoružane skupine uzmu pravdu u svoje ruke, da ulaze ljudima u stanove bez obzira na to što ti ljudi nisu ugrožavali hrvatski suverenitet.

Bilo je i slučajeva koji se danas neće gledati kao nasilni, a to je da su određene srpske obitelji napuštale stanove, prodavali ih ili mijenjali kad su vidjeli da voda dolazi do grla i kad su shvatili da im je egzistencija ugrožena. Svjedočio sam i osobno situacijama kad su naoružani pojedinci provaljivali u stanove.

Sjećamo se onih natpisa po objektima "zauzeto Hrvat". Možda danas to zvuči glupo, ali moj rođak koji je imao objekt na jednom jadranskom otoku zamolio je susjeda da napiše na fasadu upravo "zauzeto Hrvat". Da netko zna čije je i ne uđe unutra", napominje Klasić.

"I članovi HDZ-a su to radili"

Navodi kako je slučajeva s pretresom stanova, ulaženjem u stanove i izbacivanjem ljudi najviše bilo tamo gdje je najviše Srba ili vojnih lica i gdje se smatralo da od njih prijeti opasnost. Govori da je najviše toga bilo u Sisku, Osijeku, Zagrebu, Splitu... Napominje i kako je do ubojstva obitelji Zec došlo uz jedan od takvih "pretresa" koji se pretvorio u jedan od svirepijih zločina iz 90-ih.

"Jasno je tko je bio na vlasti. HDZ je imao vojsku, policiju u nastajanju i ništa se nije moglo dogoditi da to čelni ljudi HDZ-a ne znaju. Velikim dijelom su članovi i simpatizeri HDZ-a sudjelovali u ovim aktivnostima. Tko misli da nije tako, taj je slijep ili zlonamjeran. To je nešto s čim se trebamo suočiti", govori povjesničar Klasić za Index.