POBUNJENIČKE snage pokrenule su u srijedu najveću ofenzivu protiv sirijske vlade u posljednjih nekoliko godina. Do danas su preuzeli kontrolu nad "velikim dijelovima" Alepa, drugog po veličini grada u zemlji, i napredovali prema Hami na jugu.

Iznenadna ofenziva potaknula je prve ruske napade na Alep od 2016., a sirijska vojska je povukla svoje vojnike iz grada. Ofenzivu predvodi islamistička militantna skupina Hajat Tahrir al-Šam (HTS) - koja ima dugu i uključenu povijest u sirijskom sukobu.

Činilo se da je rat gotov

HTS je osnovan pod drugim imenom, Jabhat al-Nusra, 2011. godine kao izravna podružnica al-Kaide. Ubijeni vođa Islamske država (ISIL), Abu Bakr al-Bagdadi također je bio uključen u formiranje al-Nusre. Navedena skupina smatrala se jednim od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih skupina protiv predsjednika Asada, piše BBC.

Al-Nusra je bila vođena džihadističkom ideologijom, a ne nekakvom željom za demokratizacijom Sirije. 2016. je njen vođa, Abu Mohamed al-Jolani, javno raskinuo veze s al-Kaidom i raspustio Jabhat al-Nusru te osnovao novu organizaciju, koja je uzela ime Hajat Tahrir al-Šam kada se spojila s nekoliko drugih sličnih skupina godinu dana kasnije.

Protekle četiri godine činilo se da je rat u Siriji zapravo završio. Vladavina predsjednika Bašara al-Asada bila je neosporna u većim gradovima zemlje, dok su neki drugi dijelovi Sirije bili izvan njegove izravne kontrole. To uključuje područja s kurdskom većinom na istoku, koja su više-manje odvojena od sirijske državne kontrole od prvih godina sukoba.

2020. sklopljen sporazum o prekidu vatre

Ipak, bilo je nekih relativno prigušenih nemira na jugu gdje je 2011. započela revolucija protiv Asadove vladavine. U golemoj sirijskoj pustinji, pripadnici skupine koja sebe naziva Islamska država i dalje predstavljaju sigurnosnu prijetnju, osobito tijekom sezone lova na tartufe kada ljudi odlaze u to područje kako bi pronašli vrlo profitabilnu deliciju.

A na sjeverozapadu, pokrajinu Idlib drže militantne skupine koje su tamo protjerane na vrhuncu rata. HTS, dominantna sila u Idlibu, je ta koja je pokrenula iznenadni napad na Alep. 

Godinama je Idlib bio bojno polje dok su snage sirijske vlade pokušavale vratiti kontrolu. Međutim, sporazum o prekidu vatre iz 2020. uz posredovanje Rusije, koja je dugo bila ključni Asadov saveznik, i Turske, koja je poduprla pobunjenike, donio je mir.

Oko četiri milijuna ljudi živi u pokrajini Idlib, pri čemu ih je dosta stiglo iz mjesta i gradova koje su Asadove snage osvojile od pobunjenika u brutalnom ratu iscrpljivanja.

Već su se vodile žestoke bitke za Alep

Alep je bio jedno od najkrvavijih bojišta i predstavljao je jedan od najvećih poraza pobunjenika. Kako bi postigao pobjedu, Asad se oslanjao na rusku pomoć iz zraka i iransku pomoć na terenu, uglavnom kroz milicije koje je sponzorirao Iran. Među njima je bio i Hezbolah.

Nema sumnje da je neuspjeh koji je Hezbolah nedavno pretrpio zbog izraelske ofenzive u Libanonu, kao i izraelskih napada na iranske vojne zapovjednike u Siriji, igrao značajnu ulogu u odluci džihadističkih i pobunjeničkih skupina u Idlibu da izvrše iznenadni, neočekivani napad na Alep. 

HTS je već neko vrijeme uspostavio svoju bazu moći u Idlibu, iako su njegovi napori u postizanju legitimnosti ukaljani kršenjima ljudskih prava. Također je bio uključen u neke žestoke sukobe s drugim skupinama. Njegove ambicije izvan Idliba postale su nejasne.

Od razlaza s al-Kaidom, cilj HTS-a bio je ograničen na pokušaj uspostavljanja fundamentalističke islamske vladavine u Siriji, a ne šireg kalifata, kao što je ISIL pokušao i nije uspio.