PROŠLA sezona bila je izrazito turbulentna za Dinamo na svim poljima. Od Uprave, u kojoj su se konstantno događali razni potresi, do terena, na kojem momčad, kao ni sada, nije isporučivala traženo. Dinamo je 14. ožujka ove godine ispao iz Konferencijske lige od PAOK-a, a nešto više od dva tjedna poslije uslijedila su dva susreta protiv Hajduka na Poljudu.

Dinamo je u oba slavio 1:0, no u drugoj utakmici, onoj u sklopu polufinala Kupa, tadašnji trener Sergej Jakirović povukao je potez kojim je, ispostavit će se, prelomio sezonu. Promijenio je formaciju i zaigrao s trojicom u posljednjoj liniji, dok je Bruni Petkoviću u vrhu napada pridružio Sandra Kulenovića. Dinamo je do kraja sezone upisao devet pobjeda i dva remija te na koncu osvojio dvostruku krunu.

Uslijedio je ljetni prijelazni rok, u kojem je sportski direktor Marko Marić, u suradnji s Jakirovićem, doveo igrače na pozicijama koje su označene kao kritične. Samy Mmaee i Raul Torrente stigli su kao dodatak posljednjoj liniji, dok su na krilima dovedeni Marko Pjaca, Juan Cordoba i Nathanael Mbuku. 

Dinamo je na gotovo svim pozicijama imao po dva, negdje i tri igrača, ali i dalje nije doveo zamjenu za Josipa Mišića, dok je prodajom Frana Brodića ostao bez trećeg napadača. Bez obzira na to, ovu sezonu dočekali su spremniji nego prošlu, kad su ostali bez tri ključna igrača - Dominika Livakovića, Luke Ivanušeca i Josipa Šutala. 

Početna pozicija bila je vrlo dobra

Generalno, novu Upravu u klubu je dočekala prilično povoljna situacija. Činjenica da je Dinamo na svoj europski put krenuo direktno iz doigravanja za Ligu prvaka omogućila mu je da ne mora prodavati igrače i da zadrži sve nositelje igre.

Tako je ove sezone kičma momčadi ostala netaknuta - Petković je produljio ugovor, ponude za Martina Baturinu i Petra Sučića odbijene su, dok o mogućem odlasku Mišića nije ni bilo puno priče. Početkom sezone činilo se da Dinamo neće biti toliko ranjiv u prvenstvu. Hajduk je ispao od Ružomberoka, a u fokusu je bila situacija oko Ivana Perišića, dok je Rijeka također ispala iz Europe te naposljetku ostala bez trenera Željka Sopića.

Dinamo je u četvrtom kolu HNL-a igrao protiv Gorice kad je Jakirović između dvije utakmice s Qarabagom odlučio izrotirati sastav. Tako je od prve minute na teren poslao Branka Pavića kako bi odmorio Mišića, dok su pred kraj drugog poluvremena svoje minute upisali Noa Mikić i Mislav Ćutuk.

Situacija je bila toliko komforna da je Pavić bez problema mogao dobiti priliku u početnom sastavu. No s vremenom su se okolnosti promijenile, a Dinamo više ni približno ne može raditi takve stvari. Konkurenti su se stabilizirali, Uprava je nakon rekordnog poraza od Bayerna odlučila smijeniti Jakirovića i za novog trenera postaviti Bjelicu, a ključni igrači momčadi su se ozlijedili.

Sezona u Ligi prvaka već je sada uspješna

Od Bjeličinog dolaska Dinamo je u Ligi prvaka ostvario zapažene rezultate i osvojio sedam bodova u četiri utakmice, što ga je dovelo u poziciju da ga jedna pobjeda u preostala tri susreta vjerojatno dijeli od prolaska u iduću fazu. Međutim, Dinamo trenutno izgleda katastrofalno.

U posljednje četiri utakmice upisao je dva remija, s Goricom i Rijekom, i dva poraza protiv Borussije Dortmund i Hajduka, ali ono što puno više zabrinjava je sama igra na terenu. Osim susreta s Goricom, u preostale tri utakmice nisu stvorili nijednu konkretnu šansu, a za nešto više od 270 minuta igre ukupno su uputili dva udarca u okvir.

Na lošu igru i rezultate značajno su utjecale ozljede, s kojima trener Nenad Bjelica ima ogromnih problema. Ivan Nevistić i Bruno Petković već neko vrijeme nisu na raspolaganju, a na to su se nadovezale ozljede Petra Sučića, Josipa Mišića, Arijana Ademija, pa i Juana Cordobe.

Svi osim potonje dvojice, uz Martina Baturinu, koji također ima manjih fizičkih problema, ključni su igrači momčadi, dok su Ademi, Petković i Mišić uz to i kapetani i lideri svlačionice. Dinamo u velikoj mjeri ovisi o tim igračima, ali bez obzira na to, u posljednje vrijeme igra nedopustivo loše. 

Ozljede su razotkrile prijelazni rok

Iako su prvi dojmovi bili pozitivni, neke stvari bacile su priličnu mrlju na rad nove Uprave. Ozljede su razotkrile sve mane obavljenog prijelaznog roka, u kojem se klub poput Dinama ne bi smio dovesti u situaciju da ima jednog raspoloživog napadača Kulenovića ili da na poziciji zadnjeg veznog ostane samo na 18-godišnjem Paviću.

Tijekom završnice prošle sezone Brodić možda nije bio prvotimac, ali je imao itekako bitnu ulogu u momčadi. Bio je pouzdana opcija s klupe, koja je uvijek isporučila traženo, a njegova plaća nije bila veliko opterećenje za budžet.

Koliko god je teško dovesti kvalitetnog igrača na poziciji šestice koji će prihvatiti da Mišić igra većinu minuta, opet je nedopustivo da u još jednu sezonu uđeš bez adekvatne zamjene za njega. Jasno, računalo se da će Sučić to pokrpati kad bude trebalo, no splet nesretnih okolnosti doveo je do ozbiljnih kadrovskih problema.

Daleko od toga da Bjelica ne snosi dio krivnje. Mogao je puno bolje manevrirati postojećim kadrom, ma koliko on bio desetkovan ozljedama. Činjenica da Lukas Kačavenda, Luka Stojković, pa i Cordoba i Mbuku imaju manje od 500 odigranih minuta ove sezone jasno pokazuje koliko je Bjelica malo koristio igrače iz drugog plana.

Nije pomogao ni svojim odnosom s nekim igračima poput Mmaeea i Ronaela Pierre-Gabriela, kojima nije pristupio na način da ih "dobije", već ih je, jednog trajno, a drugog privremeno, izbacio iz momčadi.

Uprava je znala koga dovodi

Ipak, Uprava je ta koja je donijela odluku o smjeni Jakirovića i dovođenju Bjelice i to okarakterizirala kao ispravan potez. Vrlo dobro su znali kakvog trenera dovode, znalo se da će Bjelica puno toga zasnivati na odnosu s igračima iz prvog mandata i da Dinamo pod njim neće igrati lepršav nogomet.

Sve su to činjenice koje je Uprava prihvatila njegovim angažmanom. Zauzvrat su dobili kratkoročne rezultate u Ligi prvaka, no oni dugoročni mogli bi nanijeti puno više štete. Sve to dovelo je do svojevrsne deja vu situacije iz prošle sezone, u kojoj klub ponovno jedva čeka zimsku stanku kako bi pokušao posložiti momčad.

Situacija u prvenstvu, kao i tada, nije dobra, što potvrđuje stanje na tablici, na kojoj prvi Hajduk bježi sedam bodova, a druga Rijeka četiri boda. Jednom kad Dinamo ispadne iz Europe, igra i rezultati u prvenstvu svakako će se podići na višu razinu, ali sama činjenica da se klub ponovno doveo u istu situaciju kao prošle sezone je poražavajuća, bez obzira na okolnosti.

Najveći dio odgovornosti za Dinamo kakav trenutno gledamo snosi Uprava, a situacija s ozljedama samo je ranije otkrila dublje probleme i skinula flaster s rane koja krvari već neko vrijeme.