BHASKAR Goswami došao je u Hrvatsku prije godinu dana - kao i mnogi, u potrazi za boljim životom. Da spriječi nostalgiju za domom, počeo je otkrivati hrvatski jezik i običaje i dokumentirati ih za TikTok i Instagram.

Diplomirani programer iz Indije svoj život ovdje bilježi pod nadimkom Gujju in Croatia jer dolazi iz Vadodare, grada u državi Gudžarat. Prvo je, naravno, naučio psovati, ali već sasvim dobro svladava i ostale hrvatske izraze. Bhaskar je već naučio da se u Hrvatskoj svaka bolest liječi rakijom, otkrio postojanje sarme i shvatio da je osnovni životni moto riječ "pomalo".

Porazgovarali smo s ovim neobičnim imigrantom o tome kako mu je živjeti i raditi u Hrvatskoj, što ga je najviše iznenadilo i kakvi su mu planovi.

Zašto si došao u Hrvatsku?

Hrvatska mi nije bila prvi izbor, želio sam otići u Veliku Britaniju - ali taj put i viza bi koštali 20 tisuća eura. Agencija za zapošljavanje mi je rekla da je Hrvatska dobra opcija, a put i dokumenti koštali su me 5 tisuća eura. Na kraju se pokazalo kao dobra odluka! Nisam očekivao ni da ću doći u Hrvatsku ni da ću snimati videe, ali ponekad mi se čini kao sudbina. Vjerujem u to.

Što si po struci, što si radio u Indiji, a što radiš ovdje?

Tamo sam radio u prodaji elektronike. Po struci sam programer, ali taj posao mi se nikad nije sviđao pa sam prešao u prodaju. Znam da su i ovdje programeri vrlo traženi, ali jednostavno ne želim to raditi.

U Indiji sam imao oko 400 eura plaće, što je za indijske standarde solidno. Ako imaš kuću, može se živjeti sasvim pristojno. Ovdje radim u skladištu i dobijem oko 1000 eura nakon što agencija uzme proviziju, od čega 500 do 600 šaljem obitelji. 

Trenutno mi je cilj naći vlastiti apartman jer ovako je kaos - ima nas 22 u kući na tri kata. Problem je što se u Hrvatskoj viza mora obnavljati svake godine i proces traje tri mjeseca, a u drugim europskim zemljama traje tri godine. Nadam se da će se to promijeniti.

Kako preživljavaš s tako malo love svaki mjesec?

Kako ne, uspijem i uštedjeti nešto za hitne slučajeve! Mi Indijci smo često odlični u štednji, te stvari se uče odmalena. Uvijek nam roditelji govore da stavljamo na stranu.

Ima li puno tvojih sunarodnjaka tamo gdje radiš?

Nema ih baš. Zato ima jako puno Nepalaca i Filipinaca, ali i ljudi iz Uzbekistana, Kenije, Rusije, Ukrajine... Trenutno na poslu paralelno učim šest jezika, jako je zanimljivo.

U kojem momentu si odlučio napustiti Indiju i otići daleko?

Otišao sam zbog situacije u obitelji - shvatio sam da im mogu više pomoći radom vani za veću plaću. Tamo imam mamu, tatu, sestru i brata. Brat ima dvojicu sinova, a sestra jednu kćer.

Ovdje si počeo snimati videe o Hrvatskoj. Kako si došao na tu ideju?

Prije uopće nisam bio na društvenim mrežama, potpuno sam se maknuo od njih. Ali kad sam došao u Hrvatsku, želio sam pobijediti dosadu i želju za domom, pa sam počeo tražiti lijepe stvari ovdje i snimati ih.

U početku sam snimao za prijatelje u Indiji i to su samo oni gledali. Onda sam jedno jutro dobio ideju: ovdje sam naučio više psovki nego lijepih riječi. Tako je valjda u svakoj zemlji. Nakon toga sam našao format za šalu koju ću snimiti.

Kad sam se vratio s posla, video je eksplodirao, imao je preko 100 tisuća pregleda u jednom danu! Onda sam samo nastavio, mislim da je i Hrvatima zanimljivo vidjeti kako stranci žive ovdje. Mnogi su mi videi postali hitovi.

Snimao si i hranu. Praviš li indijsku ili si prešao na našu?

Moj prijatelj drži indijski restoran pa ponekad odem tamo, ali naravno da će mi uvijek faliti domaća hrana koju mama pravi. Srećom, i ovdje mogu naći sastojke i začine pa svaki dan nešto skuham kod kuće.

Od hrvatske hrane mi se jako sviđa burek sa sirom jer ne jedem govedinu, onda štrukli, pileći ćevapi... Sarmu još nisam probao, ali uskoro ću. Ajvar mi je također odličan. Što se tiče pića, počeo sam više piti kavu jer je svi piju. Hrvati puno više piju alkohol nego Indijci - jako su mi se svidjeli šljivovica i pelinkovac, a i piva je dobra.

Koji je najveći kulturološki šok koji si doživio ovdje?

Ljudi puše posvuda, toga u Indiji nema. Jednostavno nije društveno prihvaćeno. Šokirao sam se i kad sam krenuo u teretanu, neki ljudi izlaze iz tuša potpuno goli. Bio sam u šoku kad sam vidio to, sad sam se navikao, ali bila je prilično urnebesna epizoda.

A promet?

U Indiji svi trube i to je normalno, a ovdje trubiš samo ako netko napravi nešto krivo. To mi se jako sviđa, nije kaos, nego su ljudi mirniji. Zanimljivo je i to što kolone trube kad su svadbe. U Zagrebu se svi žale na prometne gužve, samo se nasmijem na to. Niste vidjeli kako je u Indiji, ovo je ništa! Odlično je i što puno ljudi koristi javni prijevoz.

Na što ti se bilo najteže naviknuti?

Na hladnoću i kratke dane u zimskim mjesecima. Naravno, tu je i jezik i suživot s toliko ljudi u istom prostoru. Ljudi se pogotovo po zimi čine depresivnima, nitko se ne smije u tramvaju ili autobusu. Ali shvatio sam da je to kulturološka razlika.

Muško-ženski odnosi ovdje su također potpuno drugačiji, za moje standarde sve ide prebrzo. Mi smo po tom pitanju puno konzervativniji - ako se družiš s nekim, tek nakon nekoliko tjedana ili mjeseci će se dogoditi nešto. Seks za jednu noć uopće ne postoji kao koncept. Svi gledaju i na veze puno ozbiljnije, Indija ima samo oko 1% razvoda.

Osjećaš li se prihvaćeno?

Mnogi ljudi su pomalo uplašeni, ako ideš busom, nitko ne želi sjesti pored tebe, a ako stojiš, odmiču se. Ali ima i onih koji su jako dragi i otvoreni. Na svoje videe dobivam i jako pozitivne i jako negativne komentare, od onih da sam dobrodošao do onih da idem nazad u Indiju.

Ali većinom su pozitivni, ljude zanima kako mi stranci živimo i drago mi je da su zainteresirani - tako se grade odnosi i stvaraju prijateljstva. A tipkovnica-ratnika ima svugdje, ne treba se obazirati na njih.

Jesi li imao neugodnih iskustava?

Jednom sam imao problem kad sam ujutro išao na posao. Bus je bio prepun, pa je vozač zamolio da se ljudi rasporede tako da može zatvoriti vrata. Iza mene su bila petorica tinejdžera koji se nisu željeli pomaknuti pa sam ih pitao zašto, na kraju su se maknuli, ali su me sve do moje stanice vrijeđali i udarali laktovima u rebra.

Srećom, osim toga nisam imao problema i lijepo mi je. Želio bih ostati ovdje i pokušavam izgraditi svoju budućnost u Hrvatskoj.