DAVID LYNCH nije bio, da se okoristim vjerojatno najotrcanijom frazetinom, "svačija šalica čaja". Za jedne je bio neupitna redateljska i umjetnička veličina, a za druge potpuno nejasna pojava s vojskom sljedbenika koji bi svaki njegov projekt veličali kao nešto najbolje i "najumjetničkije" ikad.

Na kraju dana potpuno je nebitno kojoj skupini pripadali jer takve su stvari tema besciljnih društvenomrežnih rasprava, ali voljeli njegove filmove ili ne, nemoguće je poreći činjenicu da se izdvajao od ostalih, čak i u eri kada su individualci prepoznatljivog redateljskog potpisa bili daleko učestalija pojava. 

Danas, u vremenima kada je sve pretvoreno u "content", a čak i publika priča jezikom studijskih glavešina i šefova marketinga, pa iz nekog neobjašnjivog razloga kvalitetu filma procjenjuju prema zaradi na kinoblagajnama, David Lynch djeluje još posebnije i "vanzemaljskije", a njegov jedinstven stil kao nešto što trebamo slaviti. 

Štoviše, stil je bio toliko poseban da je postao pridjev, pa tako svaki filmofil vrlo dobro zna što znači kada je nešto "lynchevski". 

Iako je imao više od stotinu projekata, snimio je samo 10 filmova i četiri serije od kojih se uglavnom pričalo samo o starom i novom Twin Peaksu. I potrebno je pogledati sve njegove filmove da biste dobili potpunu sliku jer čak i Dune i Fire Walk With Me, koje se tradicionalno smatra njegovim najgorim filmovima, treba pogledati i doživjeti kao stanice na njegovom umjetničkom putu. I možda nisu savršeni, ali vrlo su... lnychevski. 

Mi smo se ipak odlučili za ove. 

Blue Velvet (1986)

Neki će reći da je ovo njegov najbolji film i dio nas bi se s tim mogao složiti. Pokušati odgonetnuti što je umjetnik želio reći u ovom slučaju je možda i najjednostavnije jer Plavi baršun djeluje vrlo "prohodno", čak i za turiste marginalno upoznate s njegovim opusom. 

Oduvijek je bio fasciniran truleži koja se krije ispod uglađene površine, a ovdje je tu svoju fascinaciju temom doveo do savršenosti. 

Kyle MacLachlan, kojeg i dan danas i unatoč uspješnoj karijeri doživljavamo kao "Lynchevog glumca", student je koji otkriva odrezano uho u blizini svog doma. Njegova istraga ga dovodi do pjevačice Dorothy Vallens (Isabella Rossellini), a ubrzo je uvučen u sadistički kriminalni svijet, čak i dok započinje čednu romansu sa susjedom Sandy (Laura Dern, u jednoj od svojih prvih uloga).

Nakon kritičkog i komercijalnog neuspjeha filma Dune Plavi baršun je beskompromisno njegov. 

Twin Peaks (1990-2017)

Nakon što su ga svi živi iskopirali, Twin Peaks današnjoj generaciji djeluje kao dobra serija iz 90-ih, ali onima koji su tada odrastali ovo je bila revolucija jer serija poput ove nije postojala. 

David Lynch i Mark Frost stvorili su nacrt savršene serije koja je toliko toga istovremeno. Djelomično je parodija sapunica, dijelom klasična krimi serija ili, kao što kritičari tvrde, "nadrealistička meditacija o prirodi zla". 

Uspjeh serija dijelom vjerojatno duguje angažmanu Frosta koji je vjerojatno i malo zauzdao Lyncheve nagone koji su u potpunosti zasjali kada se serija vratila 25 godina kasnije. Povratak je bio nerazrijeđeni Lynch koji je odlučio ne servisirati očekivanja fanova i lijeno igrati na kartu nostalgije, već promijeniti naša očekivanja o tome što televizija može biti. 

Ne želimo ni pokušavati opisivati što je ovo bilo jer ne samo da smo dobili nešto što nikada prije nismo vidjeli već i svojevrsni sažetak njegove karijere strpan u 18 bizarnih epizoda. 

Mulholland Drive (2001)

Krenulo je kao ideja za seriju, postalo film i pretvorilo se u njegov nadrealni komentar holivudskog sna. 

Naivna djevojka seli se u Los Angeles sa snom o holivudskom uspjehu, tamo susreće ženu s amnezijom i pretvara se u nešto nepogrešivo lynchevski što vas ili istog trena oduševljava ili ostavlja s upitnicima iznad glave. No, u svem tom eteričnom ludilu jasno vam je da je ovo portret Hollywooda sa svim njegovim ljepotama, zamkama i manama. 

Osim toga, ovo je još jedna uspješna suradnja s Angelom Badalamentijem.

Eraserhead (1977)

Njegov debi odmah je dao do znanja da je ovo ime na koje treba obratiti pažnju. Iako ga mnogi ne razumiju, Eraserhead unatoč svemu ima jednostavnu radnju. Henry živi u mračnom industrijskom gradu, gdje njegova djevojka rodi čudovišno stvorenje. Nakon što ona ode, Henry je prisiljen brinuti se o djetetu, putujući kroz bizarne snove i zastrašujuće vizije. 

U redu, ima "jednostavnu" radnju. Malo priče, ništa boje i, prije svega, nezaboravan početak nezaboravne karijere.

The Straight Story (1999)

Možda i najneobičniji Lynchev film, a to znači samo jedno - ovo je iznenađujuće običan film. Ono što neki nazivaju "komadićem Americane" ili klasičnim filmom ceste. Nema psihopata, bizarnosti ni perverzija, samo starac koji putuje Amerikom na kosilici kako bi posjetio svog umirućeg brata. 

Dobivamo i briljantnog Richarda Farnswortha, odličnu glazbu Angela Badalamentija i predivnu kameru Freddieja Francisa.

Film je bio toliko netipičan za njega da mu je čak i slavni kritičar Roger Ebert dao četiri od četiri zvijezde i tako donio povijesnu odluku da napiše prvu pozitivnu recenziju nekog Lynchevog filma.