NAKON što je režirao mini seriju o Pablu Nerudi te filmove o Jackie Onassis i Diani Spencer, čileanski redatelj Pablo Larrain odlučio je pozabaviti se životom još jedne slavne žene 20. stoljeća. Maria je biografski film iz 2024. godine koji prikazuje posljednje dane legendarne operne pjevačice Marije Callas, s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi.

Radnja filma smještena je u Pariz 1977. godine, gdje pratimo Mariju Callas koja prolazi kroz najgore trenutke u karijeri i životu, uključujući psihičke probleme, ovisnost i bolest. 

Ističe se u moru biografskih filmova

Maria je još jedan u nizu biografskih filmova koji su se pojavili prošle godine i koji su pucali po šavovima od biografija, a fanovi Jackie i Spencer otprilike mogu pretpostaviti o kakvom se filmu radi jer se Larrain vrlo vješto bavi ovom temom, odmičući se od tradicionalne biografske strukture, koristeći stiliziranu i nelinearnu naraciju koja kombinira flashbackove i halucinacije, čime se nastoji prikazati složenost Callasina unutarnjeg svijeta.

Međutim, film ni u jednom trenutku ne prelazi onu finu granicu pa ne ulazi na teren artsy fartsy prekenjavanja iako se ponekad čini kao da bi mogao. 

Ono na što se film najvećim dijelom oslanja je Angelina Jolie, koja definitivno nije glumica od koje sam očekivao previše, ali realno, radi se o možda najsnažnijoj glumačkoj izvedbi njezine karijere. Akademija to nije prepoznala, ali to ne mijenja činjenicu da je uspjela vrlo vjerno dočarati krhkost i trenutke u kojima je Callas arogantna diva. Njezina izvedba je višeslojna, prikazujući Callas kao osobu koju je teško voljeti, ali nemoguće ignorirati. Nije čudo da se u tjednima prije objave nominacija toliko pričalo o njenoj izvedbi u ovom filmu.

S duge strane, moguće je razumjeti i one koji tvrde da su prave emocije ostale zakopane ispod stila iako mi to nije zasmetalo jer lišava film jeftine patetike, a ujedno čini i Callas kompleksnijim likom koji ne igra na kartu općih mjesta koja izazivaju instant simpatije publike. No, u isto vrijeme to će odbiti dio onih koji traže nešto sentimentalnije. 

U čemu je film slabiji?

Ono u čemu je film daleko slabiji su prikazi pjevačkog umijeća Marije Callas jer to su trenuci u kojima je Jolie najneuvjerljivija i gubi dio gledatelja koji traže malo više od lipsinkanja.  

Što se ostatka glumačke postave tiče, radi se o kvalitetnim izvedbama. Talijanski glumci Pierfrancesco Favino i Alba Rohrwacher kao batler Ferruccio i pomoćnica Bruna filmu daju one toplije trenutke jer je njihova briga za divu savršena protuteža njezinoj hladnoći, emocionalnoj odsutnosti i autodestrukciji.

Isto tako, vrijedi spomenuti i Valeriju Golino, koju zbog uglavnom europske filmografije već dugi niz godina nisam gledao u nečemu što mi se pojavilo na radaru. Iako se radi o minijaturi (glumi stariju sestru Yakinthi), Golino s vrlo malo vremena pred kamerama uspijeva učiniti jako puno, kao netko tko je u djetinjstvu prošao sve što i Maria, ali to stoički podnosi. Njihov susret u restoranu kratak je, ali ujedno i jedan od boljih trenutaka u filmu. 

Unatoč podijeljenim mišljenjima, Maria nudi intiman pogled na posljednje dane jedne od najpoznatijih opernih pjevačica svih vremena, s izvanrednom izvedbom Angeline Jolie koja uspijeva uhvatiti složenost i dubinu Marije Callas.