TRI SATA vožnje preko bojišta u istočnoj Ukrajini za Maksyma su se činila kao vječnost. Teško ranjen, mokar do kože i iscrpljen, ležao je zarobljen u maloj, oklopnoj kapsuli na kotačima bez vozača. Bio je sam i prestravljen. No, nakon 33 dana skrivanja na ničijoj zemlji s podvezom na nozi i niza neuspjelih pokušaja spašavanja, znao je da je to njegova najbolja, a vjerojatno i jedina, šansa za preživljavanje.

Zbog ruskih dronova s eksplozivom koji neprestano nadlijeću bojišnicu, tradicionalne medicinske evakuacije postale su gotovo nemoguće. Vožnja u ukrajinskom oklopnom kopnenom dronu na daljinsko upravljanje - kojeg Ukrajinci zovu "Maulka" - često je jedini izlaz, piše CNN.

"Ništa ne vidiš i ideš tko zna kamo", rekao je Maksym, vojnik 22. mehanizirane brigade koji je, kao i drugi citirani u ovom članku, zamolio da se njegovo puno ime ne objavljuje iz sigurnosnih razloga.

"Mislio sam da neću uspjeti. Mislio sam da će nas pogoditi (dron), ili da ćemo eksplodirati i negdje zapeti, i da ću ostati tamo." Njegovi strahovi bili su opravdani - šest bespilotnih vozila poslanih po njega uništeno je na putu. Jedno je čak stiglo do njegove lokacije prije nego što su ga Rusi digli u zrak.

Opasne misije spašavanja

Medicinske evakuacije ranjenih vojnika oduvijek su nosile goleme rizike, jer spasilački timovi često moraju ući ravno u središte borbi. Međutim, pojava dronova učinila je ove misije još smrtonosnijima. Zona uništenja, područje oko bojišnice gdje su vojnici najizloženiji, proširila se na desetke kilometara s povećanjem dometa bespilotnih letjelica.

Time je desetljećima star međunarodni standard za medicinske evakuacije, poznat kao NATO-ov "princip 10-1-2", postao gotovo neprimjenjiv. Prema tom pravilu, poznatom i kao "zlatni sat", ranjeni vojnik treba dobiti prvu pomoć unutar 10 minuta, naprednu medicinsku skrb unutar jednog sata i biti na operacijskom stolu unutar dva sata. To je pravilo spasilo nebrojene živote u ratovima u Iraku i Afganistanu, gdje su snage NATO-a imale zračnu nadmoć.

No, u Ukrajini se ta pravila brutalno mijenjaju, objašnjava Hennadiy, bolničar iz Prve zasebne medicinske bojne.

"Nažalost, dronovi su promijenili bojište", rekao je. "Nemoguće je prevesti ranjenu osobu helikopterom u bolnicu unutar zlatnog sata. To je bio slučaj u svim prethodnim sukobima koji su uključivali Sjedinjene Države (i) zemlje NATO-a, gdje su si to mogle priuštiti. Sada, u našem ratu, nažalost, to nije moguće", rekao je za CNN.

Evakuacija zrakom za Ukrajinu nikada nije bila realna opcija jer Rusija kontrolira veći dio zračnog prostora od početka rata. Hennadiy dodaje da je na početku sukoba, prije masovne upotrebe dronova, još uvijek bilo moguće brzo evakuirati žrtve vozilima.

"To postaje mnogo rjeđe jer prilikom preuzimanja jedne ranjene osobe, posada za evakuaciju i sama može postati žrtva, bez obzira koliko je vozilo oklopljeno. Što je vozilo oklopljenije, to više postaje prioritetna meta (za dronove)."

Ruska tehnologija dronova napreduje toliko brzo da se stvarnost na terenu neprestano mijenja, ostavljajući ukrajinsku vojsku u stalnoj potrazi za novim rješenjima. Srećom po Maksyma i druge u bezizlaznim situacijama, neki od najboljih ukrajinskih umova rade na tome.

Stotine spašenih i broj raste

Akademija Trećeg armijskog korpusa, poznata kao KillHouse, srce je ukrajinske industrije dronova. To je istovremeno centar za istraživanje i razvoj te postrojenje za obuku, gdje timovi inženjera, programera i vojnog osoblja neprestano usavršavaju ukrajinski arsenal bespilotnih letjelica kako bi odgovarao potrebama različitih postrojbi.

Rat u Ukrajini prvi je sukob u kojem se dronovi - zračni, pomorski i kopneni - koriste u tako velikom opsegu, što znači da timovi na terenu moraju neprestano improvizirati. Njihov rad privlači strane vojne delegacije i zapadne inženjere željne uvida u najnoviju ukrajinsku tehnologiju.

Tijekom nedavnog posjeta, u maloj sobi ispunjenoj bukom alata i zujanjem motora odvijala se vježba. Vojnici i civili, muškarci i žene, užurbano su sastavljali i lansirali različite vrste kopnenih dronova, tehnički nazvanih Kopneni robotski kompleksi (GRC).

Podešavajući antenu, jedan od polaznika rekao je za CNN da je počeo kao pješak u zračno-jurišnoj brigadi, ali se sada prekvalificira za pilota kopnenog drona. "Svaka jedinica sada želi GRC bataljun. Zato su me poslali ovamo na studij", rekao je.

Većina dronova ima jednostavan dizajn: kotači, platforma i teretni kavez ili oklopna kutija na vrhu. Moraju biti izdržljivi za sve vrste terena i otporni na napade. Neki imaju kotače, drugi gusjenice poput tenkova.

"Uber" na bojištu

Maksym, vojnik spašen iz ničije zemlje blizu Torecka u listopadu, ispričao je za CNN da je tijekom transporta čuo eksplozije i osjetio miris baruta.

"Bilo je kao da mi je netko bacio eksploziv s drona. Rečeno mi je da me nije pogodio, već negdje u blizini. Nisam siguran", rekao je. U jednom trenutku, dron je naletio na minu koja mu je oštetila prednji lijevi kotač. "Mogao je voziti na tri kotača, iako nije mogao skrenuti lijevo. Ali uspjeli smo."

Razgovarao je s novinarima iz bolnice u Ukrajini, gdje se još uvijek oporavlja. Izgubio je nogu, no rana od amputacije dobro zacjeljuje i gotovo da ne osjeća bol. Stotine ovih moćnih strojeva sada su raspoređene na bojišnicama, gdje spašavaju živote dostavljajući zalihe na prve crte i evakuirajući ranjenike.

Jedan od instruktora, poznat pod nadimkom Stark, prema proizvođaču oružja iz Marvelovog svemira, objasnio je ključne karakteristike ovih strojeva. "Dron je potrošna roba, tako da vam je potrebna ravnoteža između cijene i kvalitete", rekao je za CNN. Cijene se kreću od 5.000 do više od 20.000 dolara po komadu.

"Oni su prioritetna meta i stalno su lovljeni. Ali prednost drona je što je manji od oklopnih (vozila), manje uočljiv, manje bučan i stoga ga je lakše sakriti", dodao je.

Stark je rekao da 90% logističkih zadataka njegove brigade sada obavljaju kopneni dronovi. I dok je Maksym imao sreće voziti se unutar oklopne kapsule, mnogi drugi ranjenici evakuirani su ležeći na jednostavnim dronovima nalik kolicima na daljinsko upravljanje, omotani u neprobojne deke.

"GRC je neka vrsta Ubera na bojištu. Zapovjednici jedinica naručuju što trebaju transportirati i s čime im je potrebna pomoć, a GRC jedinice izvršavaju te zadatke", rekao je Stark. Dronovi koje koristi samo njegova brigada prešli su oko 70.000 kilometara tijekom protekle godine i evakuirali stotine ljudi, dodao je.

Spas iz prve ruke

Jedan od instruktora na akademiji, s pozivnim znakom "Povjesničar" - aluzija na njegov prijeratni život studenta povijesti - iz prve ruke zna kako je to biti spašen pomoću stroja. Vjeruje da je bio jedan od prvih ljudi evakuiranih dronom.

U vojnoj uniformi i prašnjavim Adidas tenisicama - jedna na desnoj nozi, a druga na protezi koja mu je zamijenila lijevu nogu - Povjesničar je ispričao kako je ozlijeđen u ruskom napadu. Suborci su mu pružili prvu pomoć, odvukli ga u zemunicu i zatim dovezli jedan od kopnenih dronova kako bi ga prevezli na sigurno.

"Bio je trenutak kada mi je, zbog neravne ceste i nedostatka ovjesa na vozilu, ozlijeđena lijeva noga otpala i počela se vući po zemlji, ali moj suborac je to odmah primijetio i podigao je", rekao je.

Iako je vožnja bila "malo neudobna", bila je to puno bolja opcija od čekanja na oklopno vozilo, kojem bi trebalo puno duže da stigne. Putovanje je trajalo oko sat i pol i, osim trenutaka kada su letjeli dronovi i granate, prošlo je bez problema.

"Ima trenutaka kada želiš pobjeći iz vozila, ali nekako ne možeš", rekao je Povjesničar, pokazujući na svoju nedostajuću nogu i smijući se. Šala koju bi samo prekaljeni ukrajinski vojnik smatrao smiješnom.