GOTOVO svaki roditelj prošao je kroz sličan scenarij: jutro je, žurite na posao, a dijete je odlučilo da se baš danas - neće odjenuti. Cilj je izaći iz kuće bez vike i suza, a upravo u takvim trenucima na scenu stupa roditeljska sloga.

Devon Kuntzman, stručnjakinja za roditeljstvo, objašnjava da partneri često imaju potpuno različite pristupe. Primjerice, dok se jedno oslanja na davanje izbora: "Želiš li se odjenuti sada ili nakon doručka? Sama odluči", drugo situaciji pristupa kroz igru: "Hm, je li ova majica postala nevidljiva ili se samo sakrila? Idemo je pronaći!".

Kada su roditelji usklađeni oko cilja, nije nužno da problem rješavaju na identičan način. Različite strategije mogu voditi do istog, uspješnog ishoda.

No, pravi problemi nastaju kada su stilovi odgoja drastično suprotstavljeni. Tada se javljaju ogorčenost i frustracija jer oba partnera pokušavaju dokazati da su baš oni u pravu. Ključno je preusmjeriti fokus s nadmetanja na suradnju. Cilj je otvoriti dijalog u kojem se partner neće osjećati napadnuto, već uvaženo.

Budite znatiželjni, a ne kritični

Započnite s namjerom da doista razumijete partnera, a ne da ga uvjerite u ispravnost svojih stavova. Njegovoj perspektivi pristupite s iskrenom znatiželjom. Postavite mu pitanja poput: "Gdje si naučio/la takav pristup?", "Što želiš postići u ovoj situaciji?", "Kako se osjećaš dok to primjenjuješ?" i "Kako misliš da to utječe na našu obitelj?".

Kada slušate bez osuđivanja, stvarate siguran prostor u kojem partner može slobodno podijeliti svoje stajalište. To smanjuje potrebu za obranom i otvara put prema konstruktivnom razgovoru. Zapamtite, kritika samo produbljuje jaz.

Razgovarajte o činjenicama, a ne o osjećajima

Nakon što ste saslušali partnera i pokazali mu da ga razumijete, vrijeme je da podijelite svoju stranu. No, prvo zatražite "dozvolu": "Bi li bilo u redu da s tobom podijelim jednu ideju?". Držite se činjenica, a ne osobnih uvjerenja: "Slušao/la sam zanimljiv podcast na ovu temu...".

Činjenice preusmjeravaju razgovor s osobnog sukoba na razmatranje novih informacija. Time se smanjuje pritisak na partnera da se odmah složi s vama. Ako vidite da je otvoren, možete reći: "Pokušao/la sam primijeniti metodu [X] i primijetio/la sam da dijete bolje reagira...".

Ponovno potaknite dijalog

Nakon što iznesete svoje mišljenje, lopticu vratite partneru. Postavite dodatna pitanja kako bi razgovor ostao otvoren: "Što misliš o tome?", "Jesi li već čuo/la za takav pristup?" ili "Bi li volio/la da to jednom isprobamo zajedno?".

Ljudi su spremniji prihvatiti nove ideje kada se osjećaju poštovano i uključeno. Ako se partner osjeti napadnutim, zauzet će obrambeni stav i razgovor će tu stati.

Budite primjer, a ne kritičar

U konačnici, ne možete kontrolirati partnera, ali možete utjecati na njega vlastitim primjerom. Svoju filozofiju odgoja pokažite djelima i dopustite mu da sam vidi pozitivne rezultate.

Kada partner primijeti da vaš pristup smiruje djetetove ispade bijesa ili stvara bolju povezanost, vjerojatno će i sam postati znatiželjan. Mirnija jutra, manje sukoba i zadovoljnije dijete najbolji su argument za vašu metodu. Usredotočite se na ono što je u vašoj moći: vaše vlastite misli, riječi i djela.