Jedna namirnica često je marketinški trik koji i dalje prolazi
SMEĐI šećer već godinama ima imidž zdravije alternative bijelom šećeru. Mnogi ga biraju uvjereni da je manje prerađen, prirodniji i nutritivno vredniji. No iza te slike često se krije niz zabluda, poluistina i marketinških trikova koji potrošače dovode u zabludu. Što zapravo stoji iza smeđe boje i koliko je "zdraviji šećer" doista zdrav?
Smeđi šećer često je samo bijeli šećer s dodatkom melase
Jedna od najvećih i najraširenijih prijevara vezanih uz smeđi šećer jest uvjerenje da se radi o nerafiniranom ili minimalno prerađenom proizvodu. U stvarnosti, većina smeđeg šećera dostupnog u supermarketima nastaje tako da se potpuno rafinirani bijeli šećer naknadno miješa s melasom.
Melasa je nusproizvod prerade šećerne trske ili repe i zaslužna je za tamniju boju i blago karamelast okus. Iako sadrži male količine minerala poput željeza, kalcija i kalija, ti su udjeli zanemarivi i nemaju stvaran nutritivni učinak u količinama u kojima se šećer uobičajeno konzumira.
Drugim riječima, smeđi šećer iz trgovine često nije "manje obrađen" od bijelog - naprotiv, prošao je isti proces rafiniranja, samo mu je na kraju vraćen dio onoga što je prethodno uklonjeno. Energetska vrijednost, udio ugljikohidrata i utjecaj na razinu šećera u krvi gotovo su identični.
Marketing, ambalaža i nazivi koji dovode potrošače u zabludu
Drugi veliki problem leži u načinu na koji se smeđi šećer predstavlja potrošačima. Ambalaža često koristi zemljane boje, izraze poput "prirodno", "tradicionalno" ili "bolji izbor", iako to nije zakonski regulirano u smislu nutritivne prednosti.
Dodatnu konfuziju stvaraju proizvodi koji se na policama nalaze uz smeđi šećer, ali zapravo spadaju u sasvim drugu kategoriju, poput muscovada, panela šećera ili kokosovog šećera. Iako ni oni nisu "zdravi" u klasičnom smislu, potrošači ih često poistovjećuju s običnim smeđim šećerom, misleći da je svaki tamni šećer automatski bolji.
Prehrambena zabluda
Najveća prijevara oko smeđeg šećera nije u samom proizvodu, nego u percepciji koju stvara. U većini slučajeva riječ je o bijelom šećeru s dodatkom melase, bez stvarne nutritivne prednosti. Smeđa boja i "prirodan" imidž ne čine ga zdravijim izborom.
Ako se smeđi šećer koristi zbog okusa ili kulinarskih razloga, to je sasvim opravdano. No ako se kupuje u uvjerenju da je znatno bolji za zdravlje, riječ je o još jednom primjeru uspješnog prehrambenog marketinga koji se oslanja na zablude potrošača.