POVJESNIČAR Hrvoje Klasić komentirao je u N1 Studiju rasprave oko nastupa Marka Perkovića Thompsona na dočeku hrvatskih rukometaša, ali i širu političku pozadinu cijele priče, posebno ulogu HDZ-a i Andreja Plenkovića. Klasić kaže da se argument “dečki su to željeli” primjenjuje selektivno. Kao primjer je naveo hipotetsku situaciju, što bi bilo da su rukometaši tražili Rolling Stonese, ili čak da su poželjeli srpske turbofolk zvijezde.

Pitao je bi li se tada jednako govorilo da im “treba ispuniti želje”. Spomenuo je i još ekstremniji primjer, što da su rukometaši rekli da im je “neformalna himna” partizanska pjesma “Po šumama i gorama”, uz poruku da to sigurno ne bi prošlo kao što prolazi Thompson.

Sloboda, ali “selektivno”

Klasić tvrdi da se o slobodi govori “selektivno”, pa je naveo primjer zabrana i otkazivanja, poput slučaja Bajage u Sisku ili pritisaka oko sadržaja na javnoj televiziji. Po njemu, to pokazuje da se ne radi o principijelnoj obrani slobode, nego o tome tko je “poželjan”, a tko nije.

U tom je kontekstu podsjetio i na tribinu o negiranju Jasenovca u Saboru te poručio da se sve ne može opravdavati slobodom govora: “Govor mržnje nije sloboda govora.”

Klasić smatra da je Thompson u cijeloj priči “ogledalo HDZ-a” i da Plenković ima problem jer vodi stranku kojoj, kako kaže, “po vlastitom habitusu u principu ne pripada”, pa se stalno mora dokazivati i desnom, pa i ekstremno desnom dijelu birača.

"Zajednički neprijatelj"

Po njemu, Plenković je shvatio ono što “mnogi u HDZ-u zadnjih 35 godina nisu shvaćali”, desničare treba držati uz sebe, jer čim se od njih odmakneš, dio kadra i birača odlazi prema novim opcijama.

Klasić tvrdi da je u Hrvatskoj godinama građen narativ o “zajedničkom neprijatelju”, a da Srbi danas više nisu “unutarnji neprijatelj” u političkom smislu, pa se kao prijetnja označavaju druge skupine, od ljevice i antifašista do LGBT zajednice. Taj trend uspoređuje s jačanjem sličnih politika u Europi i SAD-u.