Dalmatinka more zamijenila Karlovcem i pokrenula blog s receptima. Pričali smo s njom
JEDNOSTAVNA, domaća jela često su ona koja najviše pamtimo. Okusi iz djetinjstva, ručkovi koji okupljaju obitelj i recepti koji se prenose s generacije na generaciju imaju posebnu vrijednost. Upravo iz takvih uspomena nastala je priča o Maminoj kuhinji, iza koje stoji Zrinka Janković, mama trojice dječaka.
Zrinka je mama trojice dječaka i autorica bloga Mamin ručak, na kojem dijeli jednostavne, domaće recepte koji se lako uklapaju u svakodnevicu obitelji. Odrasla je u Dalmaciji, a prije četrnaest godina ljubav ju je dovela u Karlovac, gdje je more zamijenila rijekama. Upravo su njezina djeca bila najveća inspiracija za pokretanje bloga i želju da na obiteljski stol svakodnevno donosi topla, domaća jela.
Odrasla je uz mamin ručak i tu emociju danas želi prenijeti i na svoju obitelj. Jednostavnost je njezin zaštitni znak u kuhinji, bez kompliciranja i dugih priprema. Njezino omiljeno jelo su špageti sa šalšom, prvo jelo koje je naučila kuhati i ujedno prvi recept koji je objavila na blogu.
Razgovarali smo s njom o tome kako je nastao blog Mamin ručak, zašto želi vratiti domaći obrok na obiteljski stol te kako uz troje djece, posao i svakodnevne obveze uspijeva zadržati jednostavnost u kuhinji.
Kako ste došli na ideju da pokrenete blog i zašto baš blog s receptima i hranom?
Bilo je to prije pet godina. Bila sam na porodiljnom s trećim djetetom i primijetila sam da mamama nedostaju stvarni i realni recepti koji podržavaju njihovu svakodnevnicu. Vidjela sam da je velik fokus na savršenim tanjurima, nepoznatim namirnicama i pripremi koja uključuje nekoliko vrsta posuda, te na jelima u kojima ne vidim obitelj za stolom. Zato sam odlučila pokrenuti Mamin ručak, koji priča potpuno drugačiju priču.
Fokus je na jednostavnim jelima i lako dostupnim namirnicama, na nesavršenim, ali realnim tanjurima koje jedna mama može skuhati prije ili nakon posla. Živimo u svijetu dostave i zbog užurbanog načina života jako malo kuhamo. Moj je cilj vratiti domaći kuhani obrok za stol i okupiti obitelj za stolom barem na petnaest minuta dnevno.
Kako? Tako da objavljujem recepte za koje vam ne trebaju četiri posude i namirnice s drugog kontinenta. Tako da se ne povodim trendovima, nego kuham domaću i svima dostupnu hranu. Tako da pričam o emociji maminog ručka kao nasljeđu koje moramo ostaviti svojoj djeci.
Kakva uopće jela možemo staviti na stol ako čitav dan negdje žurimo, na posao, po djecu u školu ili na aktivnosti? Kako je to kod vas organizirano?
Ključ je u dobroj organizaciji i određivanju prioriteta. Ako nešto postavite kao prioritet dana ili tjedna, potrudit ćete se to i ostvariti. Za mene je kuhani obrok uvijek bio prioritet i to mi je mama usadila. No, unatoč tome ne želim biti rob kuhinje. Želim kuhati i živjeti i zato objavljujem recepte koji to podržavaju. Poanta je imati plan. Ako se ujutro probudite i nemate pojma što ćete danas za ručak, već kasnite.
Ideja za ručak i sve potrebne namirnice kod kuće već su pola ručka. Na društvenim mrežama često ističem tu formulu. Ne morate nužno znati što ćete kuhati sedam dana unaprijed. Nekada je dovoljno imati plan za tri dana i sve namirnice kod kuće. To je način na koji ja funkcioniram i koji uvelike olakšava svakodnevnicu.
Vi ste zapravo recepte sa svog bloga pretočili u kuharicu. Koliko je u njoj jela i kakvih? Kako je kuharica koncipirana?
Da, kuharica je spoj recepata koji su objavljeni na blogu, a koji su u kuharici još pojednostavnjeni, te novih, nikad objavljenih recepata.
Kuharica kroz recepte priča svakodnevnicu jedne mame i receptima odgovara na svima poznate ŠTO AKO… situacije. ŠTO AKO… si došla doma i treba ti ideja za brzi ručak. ŠTO AKO… imaš izbirljivo dijete. ŠTO AKO… ti treba ručak za dva dana. ŠTO AKO… za prilog uz glavno jelo ne želiš samo krumpir. ŠTO AKO… ti ostane ručka od jučer.
Posvetila sam ju mamama. Htjela sam da im bude podrška i podsjetnik da toplina doma dolazi iz mamine kuhinje. I tako je nastalo 280 stranica i 106 obiteljskih recepata.
Jela su u kuharici servirana onako kako ih ja serviram svojoj obitelji, na običnom bijelom tanjuru, bez posebne dekoracije. Svih 106 recepata fotografirala sam sama i to mi je bio najveći izazov jer ne znam mnogo o fotografiji, ali sam željela da jela budu onakva kakva jesu. Najveći kompliment koji dobivam za kuharicu jest da je mamama jelo ispalo isto kao u njoj. To sam i htjela!
Možete li s nama podijeliti jedan recept za sutrašnji ručak?
Lungić u umaku od rajčice s palentom! Ručak iz kuharice za koji vam treba četrdeset minuta. Jelo koje djeca vole i koje možete zamrznuti te kombinirati s tjesteninom ili pirom od krumpira i mrkve.
Sastojci:
- 700 g lungića
- 1 manja glavica luka
- 4 režnja češnjaka
- 400 ml pasirane rajčice
- malo origana, peršin
- 300 g palente
- sol
- papar
- maslinovo ulje
Priprema
Lungić narežite na fete debljine oko 1,5 cm. Posolite ga i popaprite. Na maslinovo ulje stavite dinstati luk i češnjak. Dodajte im lungić i dinstajte dok meso ne dobije lijepu boju sa svih strana. Dodajte pasiranu rajčicu, još malo posolite, popaprite, dodajte žličicu šećera i origano. Kuhajte na laganoj vatri oko 25 minuta. Dok se umak kuha, pripremite palentu. Uživajte u maminom ručku!
Iz iskustva vjerojatno možete reći i nešto na temu izbirljive djece. Na društvenim mrežama dijelite ideje za recepte s ribom, gljivama, žitaricama, a znamo da neka djeca neće rado pojesti baš sve što stavimo pred njih. Što biste savjetovali onim mamama koje imaju osjećaj da moraju svaki dan skuhati dva ili čak tri različita jela kako bi svi bili zadovoljni?
Jedna priča od prošlog tjedna. Svom najstarijem sinu, najvećem izbirljivcu i alergičaru, dugo sam kuhala različit ručak. Mislila sam da time radim dobro, da mu pomažem i da pomažem sebi. Ovaj vikend za ručak su bile lazanje. Najmlađi sin ih ne voli i zamolio me da njemu umjesto lazanja napravim bolonjez. Bila sam dobre volje pa sam popustila. Najstariji sin mi je rekao: "Mama, ovo ti nije bila dobra odluka. Moramo jesti svi isto." Dakle, sin koji me s hranom izluđivao, to mi kaže.
Teško je postaviti granicu, no smatram da prevelikim nakuhavanjem ne radimo dobro. Djeca u vrtiću i školi imaju jedan izbor. Tako treba biti i kod kuće. Ono što meni pomaže jest da s dečkima sastavljam jelovnik. Pitam ih što žele jesti i, pogađate, ne vole isto. Tako da jedan dan udovoljim jednom sinu, drugi dan drugom, za vikend trećem, i svi u većini slučajeva jedemo isto. Na taj način ih učim i strpljenju i tome da postoje željе drugih, a ne samo njihove.
I naravno, ne zaboravim udovoljiti ni sebi ni mužu, jer i mi smo ravnopravni članovi te obitelji.
Koja jela je sada idealno pripremati od sezonskih namirnica?
Ne znam kako vi, ali meni se nakostriješi koža kada vidim rajčice, tikvice i krastavce u ožujku u supermarketima, uvezene iz Grčke, Španjolske, Turske ili Kine. Nekada smo čekali lipanj da uživamo u ljetnom povrću, a danas je ono dostupno 365 dana u godini.
Kuham isključivo sa sezonskim namirnicama. Trenutačno su to kupus, brokula, kelj, blitva i poriluk, zatim batat, krumpir i tikva koje smo mogli sačuvati od jeseni te šparoge koje polako dolaze. S tim se namirnicama mogu napraviti lijepe krem juhe, variva i umaci za tjesteninu, rižota ili prilog s krumpirom na lešo uz komad mesa ili ribe.
Kod mene nećete vidjeti da u ožujku uz jelo serviram salatu od rajčica i krastavaca, nego zelenu salatu ili kupus salatu. Mislim da moramo uživati u onome što je trenutačno dostupno, svježe i najzdravije.
A što će se na vašem stolu naći za Uskrs?
Ja sam Dalmatinka koja već četrnaest godina živi u Karlovcu i živim mješavinu dalmatinskih i kontinentalnih uskršnjih običaja. Za Veliki petak kod nas se uvijek radio soparnik. Taj sam običaj zadržala, samo što ga radim u verziji iz pećnice. U Dalmaciji nije popularna šunka u kruhu, no s godinama sam je prihvatila. Za Uskrs ću peći janjetinu s krumpirom, klasik. Napravit ću sirnicu, koja mi je uspomena na baku, i obojati jaja s dečkima.
Uglavnom, za blagdane ne pretjerujem i ne vidim u tome smisao. Ne perem zavjese za Božić i Uskrs, ne usisavam prašinu iza kauča i ne nosim tepih na kemijsko čišćenje. Fokus mi je na malo svečanijem ručku i obitelji za stolom. Poanta blagdana nije da jedva čekate da prođu, nego da uživate u njima.
Osim kuharice, izdali ste i bilježnice. Zašto?
Prije kuharice nastale su bilježnice. Jedna je Bilježnica za recepte, a druga Bilježnica o dohrani. Obožavam bilježnice i iako živimo u digitalnom dobu, za mene su one preglednije i praktičnije od bilo kakvog digitalnog alata. Dugo sam tražila bilježnicu za recepte, ali nalazila sam samo bilježnice s lijepom naslovnicom i praznim crtama.
Tada sam došla na ideju da kreiram svoju bilježnicu. Kada sam je skicirala, šetala sam po knjižarama u Zagrebu i Karlovcu i tražila postoji li nešto slično, ali nisam pronašla ništa. Bez zadrške mogu reći da je "Bilježnica za recepte" Maminog ručka najkompletnija bilježnica takve vrste na našem i svjetskom tržištu. Osim stranica za upisivanje, sadrži i stranice za lijepljenje recepata, recepte Maminog ručka, jednostavne trikove i unaprijed složene jelovnike. To je ujedno i prvi proizvod Maminog ručka.
Nakon nje nastala je Bilježnica o dohrani, u kojoj sam sažela sve svoje frustracije o dohrani, šalim se. Dohrana je za mene bila izazovno razdoblje, kao i za većinu mama. Htjela sam na jednom mjestu odgovoriti na sva pitanja koja su me mučila, za koja sam tražila odgovore, te otvoreno priznati pogreške koje sam radila. Mame je jako vole jer je napisana jednostavnim jezikom, a ono što je najvažnije, sadrži realne priče iz doba dohrane te jednostavne i kvalitetne recepte.
Čitatelje bloga potičete i na bavljenje vrtlarstvom. Što vi sve sadite i koliko je to zahtjevno uz troje djece?
Mislim da vrtlarstvo nikad nije imalo više smisla nego danas. Ponajprije zato što ne znamo što jedemo, što je u trgovinama jako puno uvozne hrane i što cijene namirnica variraju iz tjedna u tjedan. Savjetujem svakome tko ima i mali komad vrta ili malo veći balkon da posadi povrće koje voli.
Vrtlarstvom sam se počela baviti prije četiri godine, kada su moja djeca imala 2, 6 i 8 godina. Ključ je u tome što smo ih od početka uključili u radove. Nismo ih nikada gledali kao smetnju, nego smo im polako davali zadatke i uvodili ih u novi svijet. Najveća prednost je što smo svi kao obitelj na svježem zraku, zajedno, bez ekrana. Poseban je osjećaj kada skuhaš ručak s namirnicama koje si s djecom uzgojio u vrtu. Tada slađe pojedu i mrkvu i tikvicu, koje baš i ne vole vidjeti na tanjuru.
Vrlo ste svestrani, a uz to i putujete. Na blogu pišete i o obiteljskim putovanjima. Gdje ste sve bili s djecom, koje lokacije biste preporučili drugim roditeljima i zašto?
Ja i muž smo prije osam godina donijeli jednu odluku: svake godine ići ćemo na jedno putovanje trajektom i jedno avionom. To znači da ćemo na ljetovanje ići na jedan dalmatinski otok, a avionom u neku europsku državu. Ove godine izbor je pao na Hvar i Atenu, prošle godine na Šoltu i Kopenhagen, godinu prije na Brač i Rim i tako dalje.
Obožavam obiteljska putovanja. Nisam osoba koja novac troši na modne trendove, ali za putovanje ću uvijek izdvojiti sredstva jer svako putovanje oplemeni i zbliži obitelj. Uz to, želimo da djeca vide druge običaje, načine života i mogućnosti koje život pruža.
Preporuka za otok: Brač, Vis ili Korčula, po meni najljepši hrvatski otoci. Za obiteljski izlet automobilom: Ljubljana, Beč, Budimpešta. Avionom: Kopenhagen i London. Za izlet u prirodu: kanjon Kamačnik, Zeleni vir i Vražji prolaz, staza 7 slapova u Istri, NP Brijuni, izvor Kupe, Kopački rit, PP Biokovo.
Mnogo roditelja ne putuje s djecom iz straha. Izazovno je, ali to su uspomene za cijeli život.
