OTPRILIKE tri mjeseca nakon što je počeo uzimati Zepbound, komičar Todd Masterson osjetio je miris jednog parfema marke Le Labo i danima nije mogao prestati razmišljati o njemu. "Morao sam se vratiti i kupiti ga. Postao sam opsjednut", rekao je Masterson za Huffpost. Ova neočekivana fascinacija mirisima samo je jedna od nuspojava koje korisnici popularnih GLP-1 lijekova za mršavljenje sve češće prijavljuju.

Masterson, na društvenim mrežama poznat kao @GayFatFriend, opisao je to iskustvo vrlo slikovito. "Bilo je kao u onim filmskim scenama gdje netko uzme drogu, a onda slijedi brzi kadar njegova širenja zjenice i leta kroz električni tunel", rekao je. "Doslovno mi je pogodilo živac u sinusima i urezalo se u mozak."

Četrnaest mjeseci kasnije, nakon što je izgubio gotovo 36 kilograma, njegova kolekcija parfema, bogata intenzivnim cvjetnim i vanilijinim notama, broji gotovo 100 bočica. "Nije to žudnja za hranom, ali tijekom dana nanesem nekoliko različitih mirisa. Volim ih kombinirati. Moji se ukusi mijenjaju iz dana u dan. Ujutro volim svježe note, a prije spavanja gurmanske."

Promijenjena percepcija i novi ukusi

Samantha King, bivša manekenka iz Sjeverne Tasmanije, doživjela je drugačiju promjenu devet mjeseci nakon početka uzimanja Mounjara. Mirisi od kojih joj se nekad dizao želudac odjednom su postali podnošljivi, a neki čak i neodoljivi.

"Dakle, nije da osjećam 'glad' za mirisima, nego se moja tolerancija i percepcija promijenila", pojasnila je King, koja svoja iskustva dijeli na YouTubeu. "GLP-1 lijekovi nisu me natjerali da se zaljubim u parfeme, već su promijenili način na koji ih moje tijelo doživljava."

Poput Mastersona, i ona je sklona gurmanskim mirisima s bazom vanilije, što se poklapa sa širim trendom. Kako izvještava The Guardian, parfemske kuće bilježe procvat gurmanskih mirisa, potaknut potražnjom za slatkim notama poput vanilije, pistacija i karamele. Jedan globalni analitičar tržišta ljepote izravno je povezao taj trend s porastom upotrebe GLP-1 lijekova.

Što kažu liječnici?

Liječnici koji propisuju lijekove poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara kako bi smanjili takozvani "food noise" (buku hrane) kod pacijenata, sve češće slušaju o neočekivanim promjenama u doživljaju mirisa.

"Imala sam pacijente koji su izvijestili da im se osjet mirisa čini 'jačim' ili da su im određeni mirisi uočljiviji nakon početka uzimanja GLP-1 lijekova", rekla je dr. Fatima Cody Stanford, specijalistica za pretilost i izvanredna profesorica na Harvard Medical School.

"Najčešće opisuju pojačanu osjetljivost na miris hrane - ponekad im pržena ili teška hrana postaje manje privlačna", kaže Stanford. Manji broj pacijenata spomenuo je i da su postali svjesniji mirisa koji nisu povezani s hranom, poput parfema i kućnih mirisa. "Nije to univerzalno, ali zajednička tema je povećana osjetilna svjesnost, a ne potpuna promjena njuha", dodala je.

Na Redditu također postoji mnogo korisnika GLP-1 lijekova koji govore o svojim rastućim kolekcijama parfema. "Nošenje ovih mirisa povratak je prekrasnom osjetilnom iskustvu bez krivnje koja ga je nekad pratila", napisala je jedna korisnica. "Miris deserta, koji je nekoć označavao psihološki poraz, sada djeluje kao ogroman simbol slobode."

Drugi pak navode da su postali odbojni prema mirisima koje su nekad voljeli, opisujući svijeće ili parfeme kao "trenutačno odbojne", slično promjenama koje se događaju u trudnoći.

Moguća znanstvena objašnjenja

Što se točno događa? Dr. Stanford sumnja da bi to moglo biti povezano s pomakom u osjetilnom fokusu. Kako korisnici GLP-1 lijekova doživljavaju smanjenu nagradu od hrane - manji osjećaj užitka i zadovoljstva povezan s jelom - druga osjetilna iskustva mogu dobiti na važnosti. "Ako hrana postane manje poticajna, druga osjetilna iskustva, poput mirisa, mogu se činiti značajnijima ili ugodnijima", objasnila je.

Valentina Parma, psihologinja koja proučava ljudski njuh u Monell Chemical Senses Centru, slaže se. "Kada hrana izgubi svoju privlačnost kao izvor užitka, drugi osjetilni izvori - na primjer, glazba, tekstura, miris - mogu ispuniti tu hedonističku prazninu."

Parma nudi i dublje znanstveno objašnjenje. GLP-1 receptori nalaze se u njušnoj lukovici, dijelu mozga zaduženom za obradu mirisa, kao i u hipokampusu. Istraživanja sugeriraju da lokalni GLP-1 sustav unutar njušne lukovice igra ulogu u lučenju inzulina potaknutom mirisom i u ponašanju traženja hrane. "Promjene u GLP-1 signalizaciji mogle bi mijenjati način na koji se mirisi obrađuju u mozgu, na suptilne načine koji su nekima ipak očiti", rekla je.

Fascinacija mirisima mogla bi biti povezana i s poboljšanjem općeg metaboličkog i upalnog stanja osobe, dodaje dr. Stanford. "Neki pacijenti prijavljuju bistrije razmišljanje ili pojačanu svjesnost nakon metaboličkog poboljšanja, što bi se moglo preslikati i na primjećivanje mirisa", rekla je.

Tim Valentine Parme također je analizirao bazu podataka američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) o nuspojavama. Otkrili su da su neki ljudi koji uzimaju GLP-1 lijekove prijavili parosmiju, poremećaj kod kojeg poznati mirisi odjednom mirišu "pogrešno" i često neugodno.

"Parosmija može učiniti mirise hrane neugodnima, dok mirise koji nisu vezani za hranu ostavlja relativno netaknutima. U rjeđim slučajevima, može učiniti mirise i ugodnijima", kaže Parma. "To bi moglo stvoriti relativni pomak u preferencijama, s kuhinjskog stola na policu s parfemima."

Iako su anegdote brojne, i Stanford i Parma naglašavaju da su potrebne velike, kontrolirane studije prije nego što znanstvenici mogu donijeti čvrste zaključke. Hoćemo li uskoro vidjeti suradnju između proizvođača parfema i lijekova za mršavljenje? Vrijeme će pokazati.