GAY OTAC dvoje djece, Richard Hartley-Parkinson, progovorio je o temi o kojoj se mnogi očevi još uvijek ustručavaju razgovarati: menstruaciji. Kako je napisao za Metro, navikao je da razgovori s djecom mogu biti svakakvi, od čudnih do predivnih. Večera u njihovoj kući obično počinje pitanjem "kako ti je prošao dan?", a nerijetko završi svađom oko rubova pizze. U njihovoj se obitelji potiču otvoreni razgovori, no postoji jedna tema koja ga, priznaje, i dalje čini prilično zabrinutim.

"Riječ je o menstruaciji"

Tema se ponovno otvorila nakon što je princ William gostovao na festivalu SXSW, gdje ga je aktivistica za ravnopravnost spolova Vivi Lin upitala je li već razgovarao sa svojom kćeri, princezom Charlotte, o menstruaciji.

Govoreći za People Magazine, Vivi je ispričala kako je skupila hrabrosti i pitala ga: "Jeste li spremni sa svojom kćeri razgovarati o menstruaciji?"

"Iskreno je odgovorio uz osmijeh i rekao: 'To je tema s kojom nisam baš upoznat'", ispričala je. Dodala je i da je William priznao kako zna da će taj razgovor morati voditi u budućnosti, ali da će se pritom osloniti na pomoć svoje supruge.

Kolegice su burno reagirale

Kada su se Williamovi komentari spomenuli u redakciji britanskog Metroa, novinarove kolegice nisu bile oduševljene. Reagirale su podignutim obrvama i uzdasima. "Moraš bolje od toga", glasio je jedan frustrirani komentar. "Opet prepušta brigu o djeci ženi", bio je drugi.

No autor priznaje da se mogao poistovjetiti s reakcijom princa Williama, baš kao što se, vjeruje, mogu poistovjetiti i mnogi drugi očevi. Muškarci, kaže, nisu stručnjaci za menstrualno zdravlje. Pa nije li onda najlakše takav razgovor prepustiti ženi?

Kćer odgaja s drugim ocem

Ipak, između njega i budućeg kralja postoji jedna važna razlika. Svoju kćer odgaja u kućanstvu s dvojicom očeva.

Za njega i njegova partnera izbjegavanje razgovora o pubertetu i menstruaciji nikada nije bilo opcija. Njegov je suprug medicinski tehničar, pa bi bilo lako biološki dio priče prepustiti njemu. No autor kaže da je znao kako se i sam mora uključiti. I, još važnije, da to želi.

Smatra da je važno da se mlade djevojke osjećaju dovoljno slobodno da se s pitanjima mogu obratiti i očevima, a ne samo majkama. Zato u njihovoj kući osjetljivim temama pokušavaju pristupiti praktično i bez velike drame.

Menstruaciju su odlučili normalizirati

Za početak, neprestano se educira. Uči zajedno sa svojom kćeri, čita knjige o pubertetu prilagođene njezinoj dobi i od početka pokušava normalizirati temu menstruacije. Drugi roditelji savjetovali su mu da kupaonski ormarić, ormar i torbe unaprijed napuni različitim menstrualnim proizvodima, mnogo prije nego što zatrebaju, kako se prvi susret s njima ne bi doživio kao velik i zastrašujuć trenutak.

U njihovim životima, kaže, ne nedostaje žena. I prije nego što su postali obitelj, mnoge su im rekle da će im pomoći razgovarati s njihovom kćeri o emocijama vezanima uz menstruaciju i načinima nošenja s njima.

Ipak, svjestan je da bi njegova kći možda jednog dana radije razgovarala s pouzdanim ženskim uzorima. Pita se bi li joj jednostavno bilo draže da njezini očevi zažmire na jedno oko.

"Vaša kći ne treba da budete stručnjak"

Florence Igboayaka, izvršna direktorica dobrotvorne organizacije The Period Place, koja se bavi razbijanjem stigme oko menstruacije, tvrdi da očevi itekako imaju mjesto u tom razgovoru.

"Generacijama se menstruacija smatrala 'ženskim poslom'", rekla je za Metro. "No podrška djetetu koje prolazi kroz pubertet ne bi smjela biti isključivo na majkama. Očevi, očusi, djedovi, udomitelji i muški skrbnici, svi oni imaju svoju ulogu."

Dodala je da se djevojčice, kada se očevi uključe, slušaju, uče i sudjeluju, osjećaju podržano, shvaćeno i samopouzdano. Takva podrška, kaže, može dugoročno utjecati na njihovu mentalnu dobrobit, samopoštovanje i odnos prema vlastitom tijelu.

"Ako postoji jedna poruka koju bih uputila očevima, to je ova: vaša kći ne treba da budete stručnjak. Potrebno joj je da budete prisutni", poručila je.

Mnogi se očevi boje da će reći nešto pogrešno

Florence kaže da je tijekom godina razgovarala s mnogim očevima koji iskreno žele podržati svoje kćeri, ali se boje da će reći nešto pogrešno. Neki su samohrani očevi, neki udovci, neki sami odgajaju kćeri, a neki jednostavno nemaju žene u svojem okruženju koje bi mogli pitati za savjet.

Ono što im je svima zajedničko jest da im je stalo i da žele postupiti ispravno. Takvi programi velika su promjena u odnosu na obrazovanje kakvo su imali mnogi današnji roditelji. Mijenjaju se i očekivanja od očinstva.

"Želim biti još jedna odrasla osoba na koju se može osloniti"

Toga je svjestan i Tom, 40-godišnji otac dvoje djece iz Lichfielda, čija se kći približava pubertetu. "Već sam razgovarao o menstruaciji s našim starijim sinom, ali mislim da je danas dužnost oca razgovarati s kćerima o menstruaciji, pubertetu i trudnoći, temama koje su prethodne generacije izbjegavale", rekao je za Metro.

Priznao je da se ne osjeća potpuno sigurno i da se ne može ugledati na vlastitog oca jer on to nije radio. Zato se, kaže, mora potruditi. "Ali ona će proći kroz nešto veliko i ja moram biti dio toga", rekao je.

Poput princa Williama, Tom priznaje da će se vjerojatno prilično osloniti na suprugu, ali smatra da to ne smije biti izgovor za povlačenje.

"Mislim da je jeftin izgovor reći da će se kći automatski obratiti supruzi i da sam ja time oslobođen odgovornosti", rekao je. "To je nešto u što se moram uključiti jer je to ključan dio njezina života. Bilo bi nemarno od mene da se ne uključim."

Dodao je da nikada ne bi forsirao razgovor do mjere u kojoj bi se njegova kći osjećala nelagodno, ali smatra da je važno pokušati prekinuti društvenu naviku prema kojoj je menstruacija isključivo "žensko pitanje". "Želim biti još jedna odrasla osoba na koju se može osloniti", poručio je.

Očevi ne moraju imati sve odgovore

"Pouka ove priče nije da muškarci odjednom moraju imati sve odgovore niti da moraju postati stručnjaci za menstruaciju. Pouka je da mogu biti prisutniji nego što su mnogi od njih odgojeni da budu. A ponekad su i male promjene u tom smjeru dovoljne da djetetu pokažu da u važnim trenucima nije samo", zaključio je Richard, autor članka.