"Prava je sramota to što su suci dopuštali Španjolcima"
"POGLEDAO sam semafor tri minute prije kraja, Ademar je imao četiri gola prednosti. Pomislio sam, ma nema šanse da nas stignu, ako zabijemo još jedan, u finalu smo. Zaista ne znam što bih rekao nakon ovakve završnice.." - nedostajalo je riječi Ljubi Vukiću, dok je s ostatkom Zagrebove družine stajao ispred gradske dvorane u Leonu.
Pogled je govorio više od riječi; tuga, nevjerica i veliki, veliki žal. Pred očima se vrtila slika posljednjeg španjolskog napada, umjesto golmana uveli su još jednog pivota, a Vukić se morao odlučiti hoće li zadržati njega ili vanjskog igrača Ademara. Odlučio se vanjskog, napravio penal koji je Stranovsky u zadnjoj sekundi pretvorio u pobjedu od sedam razlike, taman koliko je Ademaru trebalo za prolaz u finale.
Nakon paklene završnice, u kojoj je Garralda najprije "propisno" slomio nos Damiru Bićaniću, da bi potom zbog podivljalih strasti isključenja zaradili Toskić i prvi Ademarov vratar Šarić, a općem kaosu na poslijetku kumovali i suci, Zagrebašima su se vraćala i sjećanja na propuštene šanse iz prve utakmice. Da je bilo samo malo više koncentracije u napadu, da Duvnjak nije naivno izgubio posljednju loptu, mogli su izvući pobjedu od osam-devet razlike.
Ovako, ostaje im surovi povratak u hrvatsku ligu, gdje se praktički nemaju s kime ravnopravno obračunati. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg i polufinale smatraju velikim uspjehom. U ključnim trenucima utakmice u Leonu, Zagreb je kompromitirao sve dobro iz prvog poluvremena, došlo je do neobjašnjivog pada u napadu, a Alilović je s druge strane maksimalno iskoristio Šarićevo isključenje, obranivši četiri zicera. A o pet tisuća fanatičnih navijača koji su zvučali kao da ih je najmanje 15 tisuća, ne treba posebno ni govoriti. Zagreb je jednostavno podlegao pritisku, a radi li se o nedostataku iskustva ili tek njihovoj realnosti u ovom trenutku, to više i nije toliko bitno.
"Možda i nije bitno, ali moram reći da je prava sramota to što su suci njima dopustili. U prva tri napada, tri puta sam dobio udarac u glavu. Garralda mi je slomio nos, trebao je zaraditi direktno isključenje. Na kraju smo ostali s tri vanjska igrača, bez mene i Jurce, i to je također bio jedan od presudnih faktora. Da naš vratar Uvodić nije skinuo par lopti na kraju, još bi nas pobijedili i s većim razlikom..." - jedva je, sa slomljenim nosom i potresom mozga, govorio Bićanić.
"Katastrofa, ovo je prava katastrofa." - bijesnio je i vratar Vjenceslav Somić. "Da smo barem izgubili s 10-15 razlike, nego ovako.. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo izgubili. A tek kad se sjetim kako smo u Zagrebu glupo primili onaj zadnji gol, tek onda mi dođe slabo. No, sport je takav, skupo nas je stajalo neiskustvo, iako i dalje mislim da smo nezasluženo izbačeni..."
Objektivniju je sliku ponudio trener Neno Kljaić: "U svlačionici sam poslije utakmice okupio svoje igrače i kazao im da nemam što zamjerati. Dali su sve od sebe, ovo im je jedna velika škola za budućnost. Platili smo danak neiskustvu." - kazao je trener.
"Suci su bili na visini zadatka sve do posljednjih 15 minuta, da bi potom naglo promijenili kriterij. Garralda je trebao biti sankcioniran crvenim kartonom, ovdje i u Zagrebu. A nije dobio niti dvije minute. No, ne možemo se vaditi na suce, imali smo svojih šansi i nismo ih iskoristili. Bili smo blizu, sada možemo samo žaliti za prilikama iz Zagreba. Šteta što Ledena dvorana više nije ono što je bila."
"No, treba uzeti u obzir da je naša momčad duplo jeftinija od Ademara, kao i činjenicu da nas ove godine za razliku od prošle ipak nitko nije deklasirao." - izreferirao je Kljaić.
D.R.
Foto: RK Croatia Osiguranje

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati