Tekst: Totalsport
Foto: wordpress.com

PREKINUO je na desetke vrhunskih sportskih događaja svojim utrčavanjima na teren. Unatoč zatvorskim kaznama, ne misli prestati. Što sljedeće ima na umu, otkrio je za FourFourTwo.

Luisa Figa pokušao je u finalu SP-a u Portugalu 2004. godine zaogrnuti u Barceloninu zastavu otrčavši potom sve do gola i zabivši se u mrežu, a Rogeru Federeru lani u finalu Roland Garrosa navući na glavu katalonsku kapu. Trčao je stazom Formule 1 na VN Španjolske 2004. godine, te prekinuo nekoliko "clasica" između Barcelone i Reala, kao i nekoliko finala i polufinala Lige prvaka, a jednom se na ragbi-utakmici priključio momčadi koja je izvodila početni udarac postavivši se u napadački stav.

Redari ga često grubo obaraju na tlo i potom iznose s terena poput vreće. Njegov je pseudonim Jimmy Jump, Katalonac je i ima 36 godina, a pravo mu je ime Jaume Marquet Cot.

"Skok je sredstvo izražavanja, osjećaj. Na filmu ili na TV-reklamama možete vidjeti ljude kako skaču jer su sretni. I ja se osjećam sretnim, pa to želim podijeliti sa svjetskim medijima. Također, želim dokazati da sam najbolji skakač na svijetu."

" Neki ljudi skaču u sportske terene goli. Ima nas svakakvih. Ja sam navijač Barcelone, građanin Barcelone i nikoga ne mrzim. Volim nogomet i volim svoj klub, a u mojim skokovima nema huliganizma. Nosim zato crvenu kapu, da ljudi vide da sam ja Jimmy Jump, a ne nekakav luđak."

"Skačem od dječjih dana, kada sam se skačući i trčeći švercao podzemnom željeznicom. Prvi sam put skočio na sportskom događaju 2002. godine na Nou Campu."

" Skočio sam u uzvratnom dvoboju polufinala Lige prvaka između Chelseaja i i Liverpoola na Anfieldu iz dva razloga: da bih Joseu Mourinhu poručio neka ne dolazi u Barcelonu i da bih odao počast Beatlesima. Nosio sam majicu s motivom Beatlesa i Liverpoolov šal. Nažalost, na koncu sam prenoćio u zatvoru. Ujutro, kad su me odveli sucu za prekršaje, on me pitao zašto sam to učinio. Umjesto odgovora zapjevao sam Beatlese: "Help, I Need Somebody"! Rekao mi je da sam potpuno lud i poslao natrag u Španjolsku."

"Posebno volim skakati u polufinalima ili finalima velikih nogometnih natjecanja, poput Lige prvaka ili Svjetskog i Europskog prvenstva. Htio sam skočiti u finalu Svjetskog prvenstva u Berlinu 2006. godine između Francuske i Italije, ali nisam mogao. Bilo je preteško. Imao sam ulaznicu. Kad idem skakati, najlakše je to učiniti bez ulaznice. Daleko je teže uz kartu za određeni dio tribine."

"Volio bih otići skočiti na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku ali mi je preskupo. Mogao bih se uvaliti, završiti u zatvoru i platiti visoku novčanu kaznu. Zato ću pokušati pronaći sponzora."

"Količina nevolje u koju se uvalim obično ovisi o zemlji u kojoj se to dogodi kao i o vrsti sporta. No, skok definitivno nikad i nigdje nije dobrodošao. To je spontan čin. I nezakonit. Stadionska osiguranja znaju te tu i tamo mlatnuti. To mi se dogodilo 2005. na Santiago Bernabeu kada sam skočio u "clasicu". Mislili su da sam katalonski pizda."

"Isto je bilo u finalu portugalskog Eura kada sam Barçinu zastavu bacio na Luisa Figa. Koštalo me to dva dana zatvora. Na kraju su me pustili van uz cigaru i bocu pjenušca."

"Skok k Luisu Figu osobno mi je najdraži. Cijeli je svijet to vidio. Učinio sam to jer smo ga svi s Nou Campa toliko voljeli, a on nas je izdao otišavši u Real Madrid, i to nakon što je govorio da nas nikad neće ostaviti. Tijekom finala ubacio sam se na novinarsku tribinu. Bila je to sjajna pozicija. Baš je sve pošlo po planu."

" Volim si misliti da sam ja doveo Thierryja Henryja u Barcelonu. Skočio sam 2006. godine tijekom Arsenalova polufinala Lige prvaka s Villarrealom. Oduvijek sam mu se divio i priželjkivao da dođe u Barcelonu. Dao sam mu Barceloninu majicu s brojem 14, koju nosi i danas. Nije došao odmah već s godinom zakašnjenja, ali svima volim govoriti da je Henryja u Barcelonu doveo Jimmy Jump."

"Moja je želja izvesti penal u nekoj doista velikoj utakmici, možda u polufinalu Lige prvaka ili u derbiju Reala i Barcelone. Čekam pravi trenutak da napravim taj skok. To je moja misija i moj posao. Na isti način na koji igrači pokušavaju zabiti gol, ja pokušavam skočiti."

"Kad nisam Jimmy Jump ja sam Jaume. Katalonac sam, živim u Barceloni i radim u izdavačkoj kući u kojoj prodajem knjige. Jimmy je vrsta čovjeka koji može skočiti bilo gdje. Jaume ne može. Nešto kao Superman i Clark Kent. Jaume ima jako puno problema s Jimmyjem zbog svih novčanih kazni i sudskih rasprava koje mu je ovaj priskrbio."